Rundek & Ekipa u Kinu SC: No pasarán ljudima loših namjera

Rundek & Ekipa, rado viđeni sastav zagrebačke glazbene scene, održao je 4. ožujka prvi od dva dugo najavljivana koncerta u dvorani Kina Studentskog centra

Rundek & Ekipa u Studentskom centru / Foto: Matej Grgić

Ekipa se u dvorani zagrebačkoga Studentskog centra 4. ožujka, kako su i isticali u najavama, pojavila u punom sastavu – Roko Crnić (bas gitara), Ana Kovačić (saksofon), Igor Pavlica (truba), Miro Manojlović (udaraljke), Silvio Bočić (bubnjevi) i naravno Darko Rundek, legendarni glazbenik koji je odavno cijenjen ne samo u alternativnim krugovima.

Rundeka & Ekipu zadnji smo put imali priliku vidjeti u Zagrebu u lipnju 2023. godine na festivalu Ljeto u MSU, a prije skoro dvije i pol godine održali su niz od šest koncerata u KSET-u, poprativši trend višednevnih intimnih klupskih koncerata koji je ponovno zaživio na glazbenoj sceni. Ovoga puta ipak su odabrali veći prostor, veliku dvoranu Kina SC, za koju je Rundek u jednom intervjuu izjavio kako je „dovoljno star da se sjeća njezine kultnosti“. Koncert rasprodan za samo šest dana, nakon čega je dodan još jedan datum, ponovno dokazuje koliki je interes publike (raznih generacija!) za ovaj žanrovski intrigantan sastav i godinama kultnog autora. No, neki iz publike, mlađa ekipa koja sluša Ekipu, a ne pamti kultnost dvorane, prvotno je prigovarala sjedećim mjestima imajući na umu plesnost pjesama Rundekova opusa. I sama sam na to pomislila, prisjetivši se zadnjih zagrebačkih koncerata koji su itekako rasplesali publiku, no ubrzo je postalo jasno – okrenutost mirnijim aranžmanima i prilagodba spomenutoj kombinaciji žanrova zahtijevala je upravo ovakav prostor sa sjedećim mjestima. Kao što je i glazba Rundeka & Ekipe između žanrova, tako se i SC pokazao taman između ozbiljne, svečanije dvorane i prostora namijenjenog drugom tipu koncerata popularne glazbe.

Na samome početku ležerna Rundekova publika je, pomalo iritantno, kapala u dvoranu još i za vrijeme prvih taktova pjesme “Znak“, a ostatak koji je bio vremenski točan Ekipu je dočekao ovacijama. Mističan, ritualni početak s primjesama etna i world musica bio je dobar podsjetnik kako ovaj sastav, nerijetko se izmjenjujući na instrumentima i u pjevanju, odlično pliva u raznim žanrovima, od spomenutog etna i world musica, jazza, rocka i srodnih žanrovskih fuzija.  „Dobra večer, pred vama su Rundek & Ekipa”, uz početne tonove brassova, bila je kratka najava “Ruku“, zabarikadiranih u aranžman između originala i izvedbe s Jazz orkestrom HRT-a i izvedenih uz zborsku pratnju publike, kojoj Rundek daje glavnu ulogu u cijelom početku pjesme. Isprva stidljiva, ubrzo se glatko uklapa u bogatu zvučnu sliku, što se događa i u pjesmama “Sejmeni“, “Bi mogo da mogu“ i “Uzalud pitaš“.

Darko Rundek je izveo koloplet pjesama iz solo-karijere i iz repertoara Haustora / Foto: Matej Grgić

Od same najave koncerta bila sam skeptična prema kvaliteti akustike u SC-u koja je ovakvom sastavu bila od izuzetne važnosti. Unatoč čestim odzvanjanjima i neujednačenosti glasnoće instrumenata na početku koncerta, Ekipa uspijeva postići izuzetan dinamički raspon od najsuptilnijeg piana (“Znak“ ili početak “Tajnog grada“) do buntovnog disonantnog krika brassova i bubnjeva u pjesmi “Novčić“, koju posvećuje studentskim protestima u Srbiji, čime bez puno objašnjavanja šalje jasnu poruku publici koja je, dakako, prihvaća. Generalno, naglasak koncerta upravo je i bio na tom izvanglazbenom sadržaju, a manje na samoj sviračkoj razini sastava, na čiju smo visoku kvalitetu svi navikli, stoga ju ne treba posebno isticati.

Svakako najveći show ukrala je saksofonistica Ana Kovačić koja, ne samo solažama u brojnim pjesmama, iskazuje odličnu sviračku kompetentnost, kao i stage pressence. Zato ne čudi da je publika na Rundekovo pitanje „tko vam je najdraži član sastava?“ gotovo jednoglasno odabrala Anu. Govoreći o stageu, recitacije unutar pjesama (“New World“, “Clouds“, “Ima ih“, “Šejn“), koreografija u “Granama“, pa i rečenice konferanse između pjesama koje Rundek prati na akustičnoj gitari, govoreći o aktualnim, gorućim problemima društva (izrabljivanje životinja, studentski protesti, ratovi, migracije, mržnja…) ugodnim glasom, kao nekakav mirni revolucionar, ali i sâm polukazališni prostor, glazbu su ovog koncerta pretvorile u predstavu koja nema jednog glavnog glumca i čiju režiju – što mu je, znamo, i druga struka – potpisuje Rundek.

Unatoč složenosti i profiliranosti aranžmana cjelokupnog programa, publiku je ipak najviše pokrenuo pjesmama “TV Man“, “Sejmeni“, “Bi mogo da mogu“, “Uzalud pitaš“ – sa starom verzijom teksta – te bisevima “Šejn“ i “Šal od svile“ – hitovima Haustora koji su najpodatniji za adaptaciju u ovakav tip sastava i aranžmana, nerijetko sporijeg tempa od originalnih te bogatijim dionicama puhača i udaraljki. Dokaz je to svevremenosti njegovih najstarijih pjesama i  glazbenih intencija te aktualnosti tekstova dekadama kasnije.  „Nećemo preskočiti niti jednu pjesmu koja poziva na svjesnost, srčanost i solidarnost ljudi dobrih namjera“, najavljivao je Rundek u medijskom istupu prije koncerta i tako je i bilo. Rundekov suptilni aktivizam i pjesme birane s jasnom logikom i razlogom te poveznice s (ne)vremenom u kojem živimo, publika je primila baš srčano i svjesno, što je kulminiralo dugim standing ovationom na završetku koncerta.

“U nama vrijeme se mijenja” / Foto: Matej Grgić

„U nama vrijeme se mijenja”, kao i glazbeni sastavi Darka Rundeka, ali ono što ostaje je neprekinuti no passarán ljudima loših namjera, koji odzvanja stihovima i glazbom Rundeka & Ekipe, ovaj tjedan u SC-u, a kasnije, vjerujem, i izvan njega!