Vinko Ćemeraš & Talvi Tuuli promocijom albuma raznježili srca u Tvornici kulture

Vinko Ćemeraš & Talvi Tuuli održali su dugoiščekivanu promociju svojega debitantskoga albuma „Na Putu“ u Tvornici kulture.

Album koji su objavili u listopadu prošle godine već je zaradio i nominaciju za Porin, a koncert je rasprodan u vrlo kratkomu roku. Budući da je bio popraćen i live prijenosom, oni koji nisu imali sreće s kupovinom ulaznica za Tvornicu, koncert su mogli pratiti preko streama, iz udobnosti svojega doma, ali i u opuštenijim uvjetima, uz nadam se, ples. U svakom slučaju, događaj koji niste trebali propustiti.

Vinko Ćemeraš široj javnosti postao je poznat nakon pobjede u showu The Voice i, iako mi se čini kako ga je on velikim dijelom definirao kao glazbenika, Vinko nastavlja dokazivati da zvjezdice proizišle iz takvih showova ne moraju nužno izblijedjeti čim se dojmovi publike slegnu (James Arthur who?!). Sjaji on, kao i njegov sjajan album koji nam je sinoć predstavio sa svojim bendom. Nakon laganoga intra Talvi Tuulija, na pozornicu je došao Vinko, a publika ga je pozdravila s velikim ushićenjem. S obzirom na to da je publiku činio za Tvornicu zapravo mali broj ljudi, slatke su se vibracije prostorom proširile iznimno brzo.

Talvi Tuuli bio je sjajna podrška u svakomu trenutku, poput pravoga energy boostera s tehnički odličnim izvedbama, a Vinko je jasno dao do znanja da je ta pozornica njegova.

Nije trebalo puno, publika je bila povedena i razdragana već prvom pjesmom te pljeskovima popratila ritam, a i stihovi su uskoro počeli odzvanjati kao nešto na što se jako dugo čekalo pa je sada napokon stiglo i bilo moguće, sad i tu. Nebrojeno su se puta usred pjesama prolomili pljeskovi i usklici podrške i odobravanja, nažalost, sve u jako kontroliranim uvjetima. Ovaj glazbenik uistinu posebnoga vokala pokazao je da suvereno vlada scenom te, uz nemjerljiv talent, fantastičnu nadarenost, čini izvrsnoga frontmena benda. Talvi Tuuli bio je sjajna podrška u svakomu trenutku, poput pravoga energy boostera s tehnički odličnim izvedbama, a Vinko je jasno dao do znanja da je ta pozornica njegova.

Nastup su upotpunili i gudači koji su njihovim, već romantičnim, pjesmama dodali još malo spicea kako bi se uvjerili da apsolutno nitko ne ostane nenaježen i bez knedle u grlu. Već početnom „Samo Da Ti Si Tu“ svi smo bili uvučeni u romantične scenarije i svijet ispunjen ljubavlju. Svakom su sljedećom pjesmom emocije sve više vladale svakim bićem koje je slušalo divne milozvuke i prepuštalo se glazbi. Kaže Vinko, sljedeća je „Nauči Me“ jer je potrebno naučiti više voljeti, ljubav, to nam nedostaje, toga nikad dosta – i sve to nam prenese kroz glazbu. Nevjerojatno je koliko su izvedbe bile uvjerljive, iskrene i kvalitetne. I ne samo one pjesama s albuma. U dva sata, koliko je trajao nastup, izveli su i brojne covere, i to na način da svakoj pjesmi dodaju ono nešto svoje, ali bez da se izgubi esencija originala, potpuno samouvjereno i uistinu snažno.

U tom se trenutku nešto prelomilo u svima nama, naježenost se utrostručila, a knedla u grlu narasla.

Od Urbanove „Iskre“, preko Rihannine „Stay“ u duetu s Petrom Perišić te Pavom Ćorić na klavijaturama, sve do Pearl Jama. Znam, teško je povjerovati da je bilo tko dostojan u Tvornici izvesti Pearl Jamovu „Black“, ali mi se čini da ni sam Eddie ne bi pronašao prigovora ovakvoj vokalnoj izvedbi. Čitava je situacija kulminirala na izvedbi pjesme „Pelin i Med” s kojom je, kako Vinko kaže, sve i počelo. U tom se trenutku nešto prelomilo u svima nama, naježenost se utrostručila, a knedla u grlu narasla.

Sve govori činjenica da je publika nakon izvedbe benda ponovno počela pjevati, zbog čega su morali još jednom odsvirati dio pjesme. Pršte emocije. Od početka do kraja. Osim Petre Perišić na već spomenutoj „Stay“ te pjesmi „Izgubiti Neću Dah“, na sceni im se pridružio i nezamjenjivi Davor Gobac. Izveli su „Pinokija“, a Gopčeva su uvijek pozitivna i pršteća energija te prepoznatljivi vokal i stil čitavom koncertu dodali još malo rockerskiji štih te dopustili maleni predah od sentimentalnosti. Emotivno, plesno, melankolično, meko, a istovremeno snažno. Ili jednom riječju – divno.

Vinko je s nama velikodušno podijelio svoju glaščinu, a Talvi Tuuli ga vjerno pratio u svakom trenutku. Možda ne bih trebala cjepidlačiti, ali ono što bi bilo jako zanimljivo čuti i što bi dodalo dozu posebnosti, bilo bi kada bi Vinko jednoga dana sam pisao tekst i glazbu (za što sam sigurna da postoji ogroman potencijal i što je vidljivo na pjesmama koje jest napisao). Mislim da bi to bilo istinsko ogoljenje duše s kojim bi se smekšala i najtvrđa srca. Dok čekamo da se takvo što dogodi, uživat ćemo „Na Putu“.

Izvor: www.sound-report.com
Autor fotografije: Matija Grgas/Mat Photography