Antiphonus & Jan Niković - ciklus TRIADE: Zeleni otoci

Zagrebom prohodi magla, zamagljujući- kako se i očekuje-urbane profile naših lijepih plavih, žutih, crnih i zelenih kontejnera, uz ostalu rasutu robu. U izmaglici boja treperi, pod udarom lanterni plinskih i onih električnih, posve neovisnih o ratnim zbivanjima na istoku Europe, otpornih i žilavih poput istoimenih EU fondova, blijeda duga, podsjećajući nas na obećanje kako Stvoritelj neće više nikad uništiti biocenozu, pa ni ekosustav, zbog naših zastranjenja.

Očito udarac treba očekivati drugdje. Ove smo godine proplakali sedam suza izbušenim konceptom plavih vrećica, položili vijenac tisućljetne tradicije u žuti omot predviđen za reciklažu nepotrebno proizvedenih sadržaja, prošetali mostom duginih boja u potrazi za Mitom o potopu, a sada osluškujemo maglu. Rijetka je i porozna, nije ona gusta, krležijanska, ali eto takva je kakva je, bolja od uspomene na bog-zna-kada okopnjeli posljednji snijeg. Kad bi magla bila malo gušća, možda bi se, vrebajući iza kontejnera, nazrijela sjena Džeka Trbosjeka i povela nas u smogom natopljene sumnjive četvrti Londona, gdje život vrijedi malo, ali kultura cvate ko alva; nadajući se vječnom zelenilu i zimzelenija od preuranjenih božićnih jelki (mogla bi uskoro biti i zelenija nego što se nada).

Za sada, uronit ćemo u zelenu pašu za oči i uši- u glazbu za nas zapravo malo egzotične glazbe britanskog otočja. Od Hibernije, Kaledonije, tajnovitog Walesa i gordog Albiona, koji će svoju bjelinu ozeleniti utjecajima svih onih koji su prirodno gravitirali Londonu, u čijoj se magli kao i sunčanim danima iskristaliziralo obilje sjajne glazbe. Za nas je to ionako samo moždana vježba: anatolijski lovci koji su možda napučili Britaniju u mezolitiku, kao i Gali koji su možda dali ime stambulskoj kuli imena Galata (đenoveške izgradnje), podsjećajući na mlijeko i mliječno bijele engleske gospođice iz hitova Jane Austen ili pak sestara Brontё irskih korijena. Zelena trava, bijelo mlijeko!

A umjesto nezgodnog metana, metafizika glazbe i poezije, iz rutava sjedala Dionizovih fauna Ryanairovom linijom Tessaloniki-London Stansted – u atrij eleuzinskog hrama Gavelle-iz prstića Nikovića Jana i grlašaca (ali i fantazije) Antiphonusa.

Zeleni otoci, geografska disputacija, otpadna separacija, ali prije svega mjesto počinka i sklada.. zeleno poput tajica Robina Hooda i kapice Petra Pana, lišća usahlog irskog krumpira, škotske vrištine i velške ispaše, dekora tuluma Ludog klobučara, layouta Dollara iz istoimenog škotskog grada, travnatim pečatima umrljane suknjice gospođice Greensleeves…