Majstorski ciklus SO HRT-a: Američka priča

AMERIČKA PRIČA
SIMFONIJSKI ORKESTAR HRT-a
PAUL DANIEL, dirigent
TEDI PAPAVRAMI, violina

Samuel Barber: Essay for Orchestra, op. 12
Samuel Barber: Koncert za violinu i orkestar, op. 14
Charles Ives: Central Park in the Dark
Leonard Bernstein: Simfonijski plesovi iz Priče sa zapadne strane

Paul Daniel jednako je tražen kao operni i koncertni dirigent, s nastupima od londonske Kraljevske opere u Covent Gardenu do njujorškog Metropolitana. Sveamerički program, u kojemu mu se pridružuje proslavljeni albanski violinist školovan na konzervatorijima u Parizu i Lausanni, Tedi Papavrami, počinje glazbom Samuela Barbera.

Kada je proslavljeni dirigent Arturo Toscanini izrazio želju da izvede djelo mladog Samuela Barbera, bila je to velika čast, ali i iznimka s obzirom na Toscaninijevu rijetku praksu izvođenja suvremenih ili američkih autora. Barber je u proljeće 1938. godine Toscaniniju predao svoj Essay for Orchestra zajedno s partiturom danas glasovitog Adagia za gudače. Jednostavačni Essay Toscanini je praizveo uz Simfonijski orkestar NBC-a 5. studenog 1938. godine u New Yorku tijekom radijskog koncerta (na kojemu je praizveden i Adagio). Djelo je poznato i kao Essay no. 1, budući da je Barber poslije skladao još dva.

U vrijeme kada je američka glazba tražila svoj identitet, Samuel Barber ponudio je vlastiti ozbiljan, melodičan i duboko osoban stil. Njegov Violinski koncert iz 1939. godine jedan je od prvih velikih američkih doprinosa klasičnom repertoaru: spoj bogate europske tradicije i autentične američke izražajnosti. Prva dva lirska i introspektivna stavka prelaze u finale puno ritmičke snage i virtuoznosti, potvrđujući Barbera kao jednog od najvažnijih skladatelja svoje generacije.

Charles Ives jedan je od prvih američkih skladatelja koji je postigao priznanja na međunarodnoj razini, i to kao „American original“. Sklon ekspriemntiranju, nagovijestio je mnoge, poslije široko prihvaćene, novosti u glazbi 20. stoljeća. Skladbu Central Park in the Dark skladao je 1906. i opisao kao „zvučnu sliku prirode i događaja koje su ljudi mogli čuti prije otprilike tridesetak godina (prije nego što su motor s unutarnjim izgaranjem i radio monopolizirali zemlju i zrak), dok su sjedili na klupi u Central Parku vruće ljetne noći.“

Simfonijskim plesovima iz Priče sa zapadne strane Leonarda Bernsteina zaokružit će se Američka priča. Riječ je o orkestralnoj suiti za veliki simfonijski orkestar nastaloj 1960., tri godine nakon spektakularnog brodvejskog uspjeha Priče sa zapadne strane, te sadrži neke od najpoznatijih stranica slavnoga mjuzikla: Mambo, Cha-cha, Scenu susreta (Maria), Rumble…