Majstorski ciklus SO HRT-a: Nordijski snovi
Zagreb | Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog – Velika dvorana
05. 02. 2026 | 19:30
Ulaznice
Web stranica

NORDIJSKI SNOVI
SIMFONIJSKI ORKESTAR HRT-a
PASCAL ROPHÉ, dirigent
VADYM KHOLODENKO, klavir
Dubravko Detoni: Devet prizora iz Danijelova sna
Edvard Grieg: Koncert za klavir i orkestar u a-molu, op. 16
Jean Sibelius: 7. simfonija u C-duru, op. 105
Hrvatski skladatelj, pijanist i pisac Dubravko Detoni svojem umjetničkom radu tragao je i traga za novim mogućim smislom glazbe oslobođene svih zadanih formulacija, što ga je već krajem šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća učinilo jednim od naših najistaknutijih skladateljskih osobnosti. Izvorno klavirska suita Devet prizora iz Danijelova sna nastala je na temelju pjesničkih priča o raznovrsnim događajima iz poduljeg sna autorova tada trogodišnjega sina Danijela, a svoju orkestralnu inačicu dobila je 1993.
Kao vrstan pijanist, Norvežanin Edvard Grieg cijeli svoj stvaralački vijek skladao je za klavir. No ostavio je samo jedan klavirski koncert, danas i jedan od najpopularnijih. Koncert za klavir u a-molu ističe se kao svježe i originalno remek-djelo romantizma. S eksplozivnim uvodom, temama nadahnutima skandinavskim narodnim motivima i izraženom lirskom dubinom, djelo otkriva Griegovu mladenačku strast i nenadmašan dar za melodiju. Kao solist nastupit će briljantni ukrajinski pijanist Vadym Kholodenko, čija umjetnička osobnost spaja „snažnu pijanističku virtuoznost, izrazito širok repertoar i interpretativnu profinjenost“.
Sedma simfonija finskog skladatelja Jeana Sibeliusa smatra se jednim od najfascinantnijih djela skandinavske glazbene baštine kao jedinstveno glazbeno putovanje u kojemu se priroda i nordijska duhovnost stapaju u veličanstvenu simfonijsku viziju. Nastajala je više od osam godina i označila radikalnu promjenu kao simfonija u jednom, neprekinutom stavku. Praizvedena 1924. pod nazivom Fantasia sinfonica I, sažima Sibeliusovu ideju da glazbene misli same oblikuju formu – od meditativnog Adagia do trijumfalnog zaključka u C-duru – „najvećeg slavlja C-dura ikada“ kako je opisao muzikolog Peter Franklin.