Majstorski ciklus SO HRT-a: Virtuozni sjaj

VIRTUOZNI SJAJ
SIMFONIJSKI ORKESTAR HRT-a
PASCAL ROPHÉ, dirigent
IVAN KRPAN, klavir

Sergej Rahmanjinov: Stijena, simfonijska pjesma, op. 7
Sergej Prokofjev: Koncert za klavir i orkestar br. 3 u C-duru, op. 26
Krešimir Baranović: Koncertna uvertira
Zoltán Kodály: Plesovi iz Galante

Simfonijska pjesma Stijena Sergeja Rahmanjonova oduševila je i samoga Petra Iljiča Čajkovskog kad mu ju je mlađi kolega predstavio 1892. Osobito je pohvalio bogatstvo boja u djelu i izrazio želju da ga izvodi na svojoj skorašnjoj turneji po Europi, no to se nije dogodilo zbog Čajkovskijeve smrti.

Koncert za klavir i orkestar,br. 3, op. 26 najizvođeniji je od pet klavirskih koncerata Sergeja Prokofjeva kao prava eksplozija boja, strasti i tehničke virtuoznosti. Nastajao tijekom njegova samonametnutog izgnanstva iz Rusije, Koncert je praizveden 1921. u Chicagu, u trenutku kad je skladatelj tražio novo mjesto za svoju umjetnost izvan domovine u revolucionarnim previranjima. Prokofjevljev osebujni stil koji spaja brzo i perkusivno sviranje s tečnom lirikom i izražajnim harmonijama, čini njegovu glazbu gotovo odmah prepoznatljivom. Taj stil dočarat će jedan od naših najistaknutijih mladih pijanista Ivan Krpan, dobitnik nagrada na mnogim prestižnim pijanističkim natjecanjima, među kojima je i pobjeda na natjecanju Ferruccio Busoni u Bolzanu 2017. godine.

U jeku nacionalnog smjera u hrvatskoj glazbi između dvaju svjetskih ratova, Krešimir Baranović osobito se istaknuo spretnim i nadahnutim spajanjem slavenskog idioma sa suvremenim, zapadnoeuropskim glazbenim tekovinama. Široj glazbenoj javnosti predstavio se Koncertnom predigrom 1916. Bilo to na koncertu danas poznatom kao „povijesni“, na kojemu se svježim orkestralnim djelima predstavio novi naraštaj hrvatskih skladatelja.

Za kraj programa, maestro Rophé predvodi briljantno orkestrirane Plesove iz Galánte. Zoltán Kodály njima se vratio u doba djetinjstva provedenog u Galánti (danas dio Slovačke), gdje je, prema vlastitim riječima, prvu „orkestralnu sonornost” u njegovo dječje uho ulio čuveni romski sastav koji je više od stotinu godina održavao folklornu tradiciju. Djelo se temelji na glazbi verbunkosa, mađarskoj narodnoj plesnoj vrsti koju karakteriziraju zvukovni kolorit, izmjenjivanje sporih i brzih odsjeka s različitim mjerama, melodijski obrati i ritamske figure.