Mateo Đikić, bend „Blue Eyes”, Orkestar HNK Split: Gala koncert „My Way”

Od Sinatrinih klasika Fly Me To The Moon, My Way, Strangers in the Night, preko romantičnih melodija Nata Kinga Colea i Deana Martina, pa sve do zaraznog ritma Sway i Quando, Quando, Quando, publiku očekuje vrhunski glazbeni doživljaj.

Mateo Đikić

Nakon što je počeo kao samouk pjevač, u 21. godini počeo je pohađati sate solo pjevanja kod prof. Branke Ristić, što je označilo njegov ulaz u svijet klasične glazbe. Tada je počeo učiti bel canto tehniku pjevanja. Potom je upisao Glazbenu školu Josipa Hatzea, u klasi prof. Sanje Erceg Vrekalo, u kojoj se obrazovao tri godine. Tijekom glazbenoga školovanja, uz mnogobrojne koncerte i seminare pjevanja, sudjelovao je na državnim i međunarodnim natjecanjima na kojima je postizao izuzetne uspjehe.

S 25 godina, kao vanjski suradnik, počeo je pjevati u zboru HNK Split, što mu je omogućilo suradnje s iznimnim umjetnicima i sudjelovanje u raznim operama, koncertima i mjuziklima. Godinu dana kasnije počeo je istraživati i vježbati jazz pjevanje i zaljubio se u izvedbe jazz/swing standarda. U tom je stilu najviše proučavao pjevanje Elle Fitzgerald, Deana Martina i Franka Sinatre te je počeo učiti od Lele Kaplowitz.

U isto je vrijeme s Jadranom Dučićem Čićom utemeljio jazz sastav Blue Eyes u kojem uz njih svira Jurica Karuza. Često uz mnogobrojne gostujuće glazbenike izvode standarde i pjesme iz repertoara Franka Sinatre, Perryja Comoa, Deana Martina i Nata Kinga Colea. No na njegov pogled prema jazz i pop glazbi najviše je utjecao upravo Sinatra. Također, fasciniran je i 50-im godinama prošloga stoljeća, koje mu djeluju profinjeno, toplo, elegantno i stilski uređeno pa je gledanje snimaka i fotografija iz toga razdoblja u njemu uvijek budilo nostalgiju za nečim što nikada nije proživio.

Publici se predstavio 11. i 12. prosinca 2024. godine sa svojim prvim solističkim nastupima i dva rasprodana koncerta u Hrvatskom domu Split, uz pratnju Jazz orkestra HRT-a pod vodstvom Mirona Hausera.