LAUBA – kuća za ljude i umjetnost u svojoj će impozantnoj dvorani ugostiti dvoje umjetnika, saksofonista Lovru Merčepa i plesačicu te koreografkinju Petru Hrašćanec, kako bi ostvarili izvedbu u kojoj se na poseban način isprepliću zvuk i pokret. Lovru Merčepa poznajemo i kao redovitog izvođača u MBZ-ovim programima, dobitnika brojnih nagrada, izvođača u nebrojenim ansamblima, promotora suvremene hrvatske glazbe i profesora na Glazbenom učilištu „Elly Bašić“, a Petru Hrašćanec, uz još mnogo uloga, kao osnivačicu i umjetničku ravnateljicu organizacije 21:21 te izvanrednu profesoricu na Odsjeku plesa Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Kao što će naglasiti sama izvođačica i koreografkinja, riječ je o jedinstvenoj izvedbi u kojoj ples nije reakcija na glazbu nego integralni dio nje. Stoga možemo govoriti i o svojevrsnome mikro-glazbeno-scenskom djelu koje se nazire već u strukturi partiture ili naslovu pojedinih skladbi na programu, ali se u potpunosti oblikuje na razini njihove kontekstualizacije, odnosno naknadne konceptualizacije.
Izvedbu će krasiti dvije praizvedbe prepoznatih regionalnih skladatelja, Sande Majurec i Davida Mastikose, te skladbe velikih skladatelja Luciana Berija i Pierrea Bouleza (djelo posvećeno upravo Beriju). Majurec i Mastikosa dijele svijest o formama i odnosima unutar glazbenog djela koje, kako će u slučaju opusa Sande Majurec primjerice primijetiti skladatelj i muzikolog Tomislav Oliver, poprimaju gotovo fizičke kvalitete. Dok se kod Majurec implicira pomno promišljena glazbena dramaturgija, Mastikosa u doslovnome smislu iskusno sklada za kazalište i film – sveukupno najavljujući čvrstu podlogu za dramaturško oblikovanje glazbeno-scenske izvedbe Merčepa i Hrašćanec. Boulezova se skladba, pak, u potpunosti referira na segment dvostruke sjene iz dramskoga djela Paula Claudela, dok se Berio u svojem virtuoznom djelu namjerno koleba između polifonijskog i harmonijskog modusa izlaganja i dviju intonacijskih okosnica. Iako je izvođača samo dvoje, tonom, tijelom i snagom interpretacije izazvat će golemi prostor izvedbe te pokušati otjelotvoriti (i ozvukotvoriti) navedene dualne strukture i fizikalne dramaturške linije.
Petra Hrašćanec o izvedbi:
