Filip Merčep svestrani je umjetnik međunarodne karijere. Javnosti je najpoznatiji kao udaraljkaš koji je predstavljao Hrvatsku u finalu Eurovizijskog natjecanja mladih glazbenika 2010., no ističe se i kao inovativan multimedijski glazbenik te vizualni umjetnik. Uza sve to, voditelj je radionica i seminara na velikim međunarodnim konzervatorijima i sveučilištima te član ansambala Sudar Percussion i Marimba kvartet. Zanimljivost u Merčepovu životopisu također je ta da je sklon uporabi digitalne tehnologije u osmišljavanju i nadogradnji izvedbi. Primjerice, 2020. godine on i umjetnik elektroničke glazbe Boy van Ooijen uz podršku Zaklade Kultura nova pomoću algoritma nastalog korištenjem principa tzv. machine learninga kreirali su uređaj za detekciju spektralne boje palica.
Uređaj za detekciju spektralne boje palica prepoznaje različite udaraljkaške palice kroz spektralne razlike. Koristi tehnike obrade signala i dubokog učenja za analizu jedinstvenog “audiopotpisa” svake palice. Model je treniran na velikom skupu podataka audiosnimaka različitih palica, što mu omogućuje da nauči karakteristične uzorke frekvencija povezane sa svakim tipom palica. Nakon treniranja, model će se integrirati u audio-vizualni softver kako bi izvođač s palicama mogao kontrolirati razne aspekte audio i vizualnog izričaja.
Multimedijalni koncert koji će se prigodno održati u MM centru, multimedijalnom i intermedijalnom centru Studentskoga centra Sveučilišta u Zagrebu, svoje će konceptualno uporište pronaći upravo u Merčepovoj ljubavi prema elektronici i programiranju. Merčep na dvjema razinama promišlja i empirijski iskušava mogućnost da se elektronikom proširi doseg njegova instrumenta: prvo, odabirom skladbi koje i same uključuju elektroniku i tematiziraju rezultate elektroničke manipulacije instrumentom i drugo, programiranjem udaraljki da upravljaju svjetlom. Svoj koncept Merčep uokviruje naslovom koncerta SUITA: Puls+ namjerno navodeći na pomisao kako se radi o jednom cjelovitom djelu, a ne o nizu skladbi različitih skladatelja. No i taj je postupak legitiman autorov eksperiment koji će pokazati u kojoj su mjeri (ne)bitne odrednice poput autorstva ili granica zapisa samih djela kada se ona usidruju u neki specifičan koncept i nadograđuju različitim sredstvima u službi umjetnosti. SUITA: Puls+, kojoj je srce Suita Anne Ignatowicz (napisana upravo za Merčepa), slijedi ideju o jednom skrivenom pulsu u nizu odabranih kompozicija. „+“ je, naglasit će Merčep, pritom dodatak kao što je live elektronika u kompoziciji Corta Lippea ili, pak, elektronika s intervencijama svjetla, kojoj je cilj pridonijeti audio-vizualnom uobličavanju skrivenoga pulsa. U širem smislu, taj je multimedijski koncert prilika da se intimne čovjekove (autorove) konstatacije o povezanosti stvari zaista manifestiraju pred očima svih prisutnih, i to u pozitivnom kontekstu tehnologije kao posrednika.
Na programu će biti i nova djela Gordana Tudora i Šimuna Matišića, a po završetku izvedbe održat će se interaktivna demonstracija korištenja tehnologije i metoda primjenjenih na koncertu.
Filip Merčep, udaraljke, elektronika i video
Cort Lippe, Glazba za hi-hat i računalo
David Lang, the anvil chorus, za udaraljke solo
Šimun Matišić, Mono-log*, za jednog udaraljkaša
Anna Ignatowicz-Glińska, Poljska suita, za marimbu solo
Preludij (posvećeno Kazimierzu Serockom)
Ostinato (posvećeno Michalu Spisaku)
Ples (posvećeno Stefanu Kisielewskom)
Uspavanka (posvećeno Romanu Palesteru)
Finale (posvećeno Zygmuntu Mycielskom)
Gordan Tudor, Snare, you there?*, za mali bubanj, elektroniku i ad libitum video/dizajn svjetla
Iannis Xenakis, Rebonds A, za udaraljke solo
Andrew Thomas, Merlin, za marimbu solo
Beyond the Faint Edge of the World
Time’s Way
*praizvedba – narudžba 32. MBZ-HDS