Milk

U nastavku Serije koncerata novog hrvatskog jazza u četvrtak, 15. prosinca 2022. u Trici (Lučki prilaz 2, Osijek), s početkom u 21 sat nastupit će MILK.

MILK je kvartet koji na licu mjesta stvara improviziranu glazbu, njima jedinstveni »heartcore«. Od jazza do punka, preko poezije, oni istražuju svoj zajednički puls. MILK su: Maja Rivić, vokal; Luka Čapeta, el. gitara; Žiga Golob, kontrabas; Krunoslav Levačić, bubnjevi.

Kritika o Milku:
»Nisu to nastupi u kojima se svirački ”naprežu mišići” (što dakako može razočarati svakoga tko je naivno došao na koncert očekujući zvučne rafale s pozornice), već oni u kojem se očitava sva raskoš improvizirane komunikacije glazbenika koji kao da namjerno ruše koncert i puštaju da ih komunikacija vodi u konflikt i apsurd, pa onda, kad se svi nađu na potpuno nepoznatoj stazi, opet udruže i krenu njom sve do novog raskrižja. Ima tu mnoštvo iznenadnih situacija koje se čine poput naprasnog prekidanja koncerta, primjerice kad Krunoslav Levačić iščupa bas pedalu i baci je na pozornicu ispred sebe, potom dođe po nju uzme ju u ruke i njenim presavijanjem i škljocanjem uđe u neki drugi ritam. Da se ne govori o njegovim urnebesnim najavama na koje bi od smijeha vrištali i Montipajtonovci i koje bi bilo suludo prepričavati, jer ih se mora doživjeti.

I mlađi dio kvarteta tu nimalo ne zaostaje u zaigranosti apsurdom; Maja Rivić kao da je u jednoj večeri pokušala proizvesti svaki zvuk koji usna šupljna može oponašati i stvoriti, kao što je uživala u krivom naglašavanju slogova kreirajući time neki apstraktni hrvatski, da bi potom iznenadila pjevačkom potentnošću onda kad je prosječni slušatelj dotad dobrano izgubio živce gledajući i slušajući u nevjerici što se pred njim događa.
Gitarist Luka Čapeta je također izuzetan (de)konstruktivni element – čudak koji kao da cijelo vrijeme traži krivi ton kojim će to sve razbucati – jedan pucanj u kulu od karata, ali je u takvoj konstrukciji svaki krivi ton u biti pravi pa se njegova ”sizifovska muka” stalno prolongira. Također je pravo čudo kako kontrabasist Ivar Roban Križić uopće povezuje ono što rade dva geg-neposlušnika Levačić i Čapeta, a opet i on se trudi njima ”podmetnuti nogu” primjerice kad dvojica spomenutih potjeraju ritam, on se maši gudala.

Jedinstvenost grupe Milk možda leži u tome što je to grupa ”za resetiranje”. Resetiraju vas od forme pjesme i od forme koncerta, a time od onog što se zove ”koncertno očekivanje”. U neku ruku oni cijelo vrijeme sebe predstavljaju kao svojevrsne ”nedostojnike glazbe” – koji kao da su uporni u tome da se vrate na neki prapočetak kad se glazba nije krotila i zarobljavala u formu koja komunicira prema određenoj skupini.«
Zoran Stajčić, »Milk i Miroslav Kirin u KNAP-u – reset, reset, reset…«, Ravno do dna