ReEncuentros Tango project - Hrvatski dom Split

Eduardo Hubert – klavir, Marcelo Nisinman – harmonika/bandoneon, Noé Inui – violina, Zoran Marković – kontrabas

Tango je više od glazbe i plesa. Njegovo ime, još uvijek obavijeno etimološkom neizvjesnošću, već u sebi nosi odjeke pomicanja, migracija, otpora i prisvajanja. Neki tvrde da riječ potječe iz Afrike, gdje je označavala prostor plesa, bubnjeve i okupljanja; drugi je vežu uz španjolski glagol tañer – „svirati“. U svakom slučaju, tango je nastao iz susreta – onih željenih i onih nametnutih poviješću.

U 19. stoljeću termin tango koristio se diljem Latinske Amerike i Španjolske za različite vrste glazbenih i plesnih oblika, od karnevalskih povorki do flamenca. U Buenos Airesu i Montevideu, gdje će tango doseći svoj najjasniji identitet, on je proklijao na rubovima društva gdje su se susretali europski doseljenici, afro-latinoamerički ritmovi i pampeanska tradicija. Tu, među marginaliziranima i radničkom klasom, tango je bio oblik nostalgične žudnje i izraz tijela. Njegovi prvi koraci i melodije odražavali su socijalnu napetost i hibridnost identiteta koji se još nisu usidrili.

Glazbeno gledano, tango je dijete mnogih roditelja: kubanske habanere i contradanze, brazilskog maxixea, španjolskog flamenca i lokalnih formi poput milonge i payade. Do sredine 19. stoljeća habanera je već prožimala cijelu Latinsku Ameriku, a u Brazilu i području Río de la Plate naziv „tango“ često je bio sinonim za tu formu. Upravo su ti afrokubanski ritmovi s učestalim sinkopama dali tangu glazbeno ishodište. No ono što tango čini jedinstvenim jest sposobnost preuzimanja, preoblikovanja i emocionalnog preuveličavanja tih uzora u urbanoj i melankoličnoj matrici.

Koncert „Ponovni susreti“ – ReEncuentros evocira upravo tu povijesnu i zvučnu slojevitost tanga. Riječ je o projektu u kojem se ne reproducira samo klasični tango, već se s njim razgovara. Kroz nove aranžmane, improvizacije i glazbene digresije, tango se ovdje ponovno susreće s vlastitim ishodištima – s afričkim ritmovima, kubanskom senzualnošću, balkanskom melankolijom i klasičarskom disciplinom.

Tango se već u prvim desetljećima 20. stoljeća proširio izvan svojih geografskih granica – Pariz, London, New York, Berlin – no njegova simbolika ostaje ukorijenjena u argentinskom kolektivnom pamćenju. Koreografija tanga, u kojoj se suprotstavljaju aktivni muškarac i pasivna žena, često se interpretirala kao scenska sublimacija društvenih napetosti, maskuliniteta, pa čak i erotske dinamike svakodnevice. Danas, tango više nije forma „muzejske“ nostalgije. On je prostor prepoznavanja, otpora i inovacije. Ovaj koncert nudi upravo to: tango kao iskustvo koje ne prestaje govoriti. I to kroz izvedbu posve različitih izvođača od kojih svatko nudi drugačije iskustvo glazbe i glazbovanja.

Eduardo Hubert je argentinski pijanist, skladatelj i dirigent. Diplomirao je na Nacionalnom konzervatoriju u Buenos Airesu, a usavršavao se u Italiji kod Fausta Zadre, Carla Zecchija i Guida Agostija, te pohađao dirigentske studije kod Francea Ferrare i Leonarda Bernsteina. Nositelj je diplome „Licence de concert“ i „Prix de virtuosité“ konzervatorija u Lausannei. Posljednjih godina posvećen je komornoj glazbi, koju i predaje na konzervatoriju u Pescari te kao gostujući profesor u u Karlsruheu. Umjetnički je voditelj Festivala Marthe Argerich u Buenos Airesu od 2000. Njegove skladbe izvode se diljem svijeta i emitirane su na RAI-ju, BBC-ju i ABC-ju. U studenom 2015. dirigirao je i svirao s Filharmonijskim orkestrom Sankt Peterburga. Godine 2016. stvorio je ansambl ReEncuentros, posvećen klasičnoj glazbi i zvucima iz cijelog svijeta. Godine 2017. svirao je koncerte u L’Aquili i na otvaranju sezone Festivala u Bologni s Marthom Argerich i svojim ansamblom ReEncuentros.

Godine 2021. premijerno je izveo svoje djelo “Las vueltas del 8” na osamdesetom rođendanu Marthe Argerich u Chateau de Fontainebleau.

Marcelo Nisinman je skladatelj i majstor bandoneon harmonike rođen u Buenos Airesu, a trenutno djeluje u Švicarskoj. Studirao je bandoneon s Juliom Paneom, kontrapunkt i harmoniju s Guillermom Graetzerom u Buenos Airesu, a studij kompozicije završio je kod Detleva Müller-Siemensa u Baselu. Nisinmanova glazba nudi novu, raznoliku i originalnu dimenziju ukorijenjenu u glazbi Buenos Airesa (Musica Porteña).

Noé Inui je violinist rođen u Bruxellesu. Studirao je u Bruxellesu, Parizu, Karlsruheu i Düsseldorfu. Osvojio je brojne nagrade, uključujući Prix Julius Bär (2012.) i nominaciju za „Classical Futures Europe Artists“ 2020. godine. Redovito nastupa s orkestrima poput Japnske filharmonije, i Tokyo Symphony te surađuje s renomiranim dirigentima. Kao komorni glazbenik, surađuje s Vassilisom Varvaresosom i Mariom Häringom te je suosnivač kvarteta Corneille. Snimio je sedam nosača zvuka, a najnoviji je posvećen sonatama Eugènea Ysaÿea. Predaje na sveučilištima u Düsseldorfu i Mannheimu te vodi majstorske tečajeve širom svijeta.

Zoran Marković je diplomirao na Akademiji umjetnosti u Podgorici, a magistrirao na Fakultetu muzičkih umetnosti u Beogradu. Studirao je u Veneciji, Cremoni, Münchenu i Salzburgu. Osvojio je brojne nagrade, uključujući Prešernovu nagradu (1999.) i nagradu O. Župančiča (2004.). Kao solist nastupao je s orkestrima poput Slovenske filharmonije, Beogradske filharmonije i RTV Slovenija Simfonijskog orkestra. Nastupao je na prestižnim festivalima kao što su Ljubljana Summer Festival, Kuhmo Chamber Music Festival i mnogi drugi. Od 2004. godine je profesor na Akademiji za glasbo u Ljubljani, a od 2006. godine redovni vanjski suradnik RTV Simfonijskog orkestra. Posljednjih godina posvetio se dirigiranju simfonijske i operne glazbe, a redovito surađuje s Orkesterverein Feldkirchen.