Scena AMADEO: Drago Diklić i Joe Kaplowitz

Scena AMADEO: Drago Diklić i Joe Kaplowitz, klavir – Moja zelena kajdanka

„Krajem studenog prošle godine proslavio je 85. rođendan, iako će svima reći da mu je tek 53 godine. Slabije upućeni rado će mu povjerovati, posebno ako je netom prije nazdravio s njima. On je Drago Diklić, za prijatelje Fiko, višestruki dobitnik nagrada za životno djelo, a sada i priznanja za poseban doprinos Zagrebačkom festivalu. No apozicijski niz koji mu pripada time tek počinje.

Drago Diklić Fiko, pjevač je, „crooner za saloone“ i šansonijer, idejni začetnik i organizator brojnih kulturnih projekata, skladatelj, violinist, bariton-saksofonist, šef orkestra i dvostruki umjetnički direktor – izdavačke kuće Alta (od 1968. godine) i Zagrebačkog festivala (ukupno sedamnaest izdanja u tri navrata od 1971. do 1998. godine). Doživotni je predsjednik i jedan od osnivača Društva Zagrepčana Kerempuh, a sličnu funkciju obnašao je i u Zagrebačkom bridž savezu te Akademiji bridža. Bio je predsjednik Hrvatskog društva skladatelja, a jednom se čak kandidirao i za predsjednika države, doduše, nehotice.

Taj je elegantni čovjek od formata, neoflašist, zabavljač, šarmer i šaljivdžija, a po potrebi i polemičar, rođen u Sinju 1937. godine. Međutim, još kao dijete doselio je sa svojom obitelji u Zagreb i ondje „postal i ostal Trnjan“. Od početka svoje karijere zalagao se za internacionalizaciju naše zabavne glazbe, prava njezinih autora i izvođača te čuvao pravogovor u njoj kao i disciplinu pjevanja uživo. Njegov poduzetnički i liderski duh svrstavaju ga među ponajbolje poslovnjake koje je naša glazbena scena dala, a kulturna povijest Zagreba nezamisliva je bez njega i njegovih evergreena. Sam za sebe često kaže da je, zapravo, lijenčina, a njegova supruga govorila je da je došao s Marsa, jer mu sve što zamisli uspije.

Da je predmet u kupaonici, Dragec bi bio četka za gustu kosu. Da je ulica, bio bi Ilica. Da je vremenska prognoza, bio bi „još malo, pa savršeno“. Naime tako obično odgovara na pitanje „Kak’ ste kaj?“ – Valentina Sertić, Glazba.hr