Spoj iskustva i mladosti zaogrnut izvedbenim žarom

Neprestano valorizirati klasike suvremene glazbe, pomno pratiti sve aktualnosti i tendencije na globalnoj sceni te voditi brigu o hrvatskomu glazbenom stvaralaštvu i izvodilaštvu 20. i 21. stoljeća – tri su glavne smjernice koje su obilježile djelovanje Cantus ansambla posljednjih gotovo četvrt stoljeća njegova postojanja.

Potvrda temeljnih smjernica

Od samoga osnutka u okrilju Muzičkog biennala Zagreb 2001. godine, a uz spomenute tri smjernice, njegova je glavna zadaća – čak i misija – bila kontinuirana produkcija novih djela hrvatskih skladatelja, od narudžbe preko praizvedbe do osiguravanja naknadnog „života“ novonastale skladbe.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Hrvatski skladatelji mogli su računati na Cantus kao poligon koji im neće okrenuti leđa, već, dapače, dati vjetar u njih. Dugo su bili jedini ansambl specijaliziran za izvođenje suvremene glazbe, pruživši poticaj novim grupacijama, festivalima i idejama za osnaživanjem sveukupne suvremene glazbene scene u Hrvatskoj.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Njihovo mjesto na MBZ-u uvijek je bilo važno, pa su i u sklopu ovogodišnjega festivalskog izdanja 17. travnja 2023. godine u Pogonu Jedinstvo održali koncert kojim su potvrdili sve svoje temeljne smjernice.

Umjetnički voditelj ansambla Berislav Šipuš osmislio je program kojim je u fokus stavio različite formacije „cantusovaca“, od maloga komornog sastava, preko kombinacije puhačke sekcije i udaraljki, do proširene postave čitavog ansambla.

Foto: Matej Grgić/MBZ

U programskom smislu, naglasak je bio na dvama relativno recentnim djelima austrijskih skladatelja srednje generacije, Clemensa Gadenstättera i Olge Neuwirth, kao i na neizostavnoj praizvedbi ovoga puta jedne od najistaknutijih hrvatskih skladateljica Olje Jelaske, a „živo“ muziciranje na pozornici protkano je reprodukcijama snimaka triju elektroakustičkih skladbi doajena hrvatske suvremene i eksperimentalne glazbe Milka Kelemena, Ive Maleca i Branimira Sakača, dodajući auditivnom dojmu u svakoj skladbi različitu vizualnu komponentu.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Red elektronike, red žive glazbe, koncept je koji je dinamizirao programski kontinuitet i učinio ga percepcijski vrlo zanimljivim. Za elektronički dio koncertne večeri bio je zadužen Višeslav Laboš, istraživač i izvrstan poznavatelj te vrste literature koji je uredio izdanje Antologije elektroakustičke glazbe hrvatskih skladatelja, U potrazi za novim zvukom: 1956 – 1984 u koju je uvrstio i djela koja su ove večeri ponuđena slušateljima u Pogonu Jedinstvo.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Koncertna večer otpočela je gotovo ambijentalno, budući da se s prigušivanjem osvjetljenja i ostatcima žamora publike umiješala Musik für Judith za orkestralne, elektronički obrađene orkestralne zvukove i elektroničke zvukove Milka Kelemena iz 1966. godine. Glazba je izvorno bila dio televizijskog filma Judith redatelja Wilma ten Haafa, a kao skladbu Kelemen ju je namijenio za samostalno slušanje.

Uz reprodukciju snimke osmišljeno je i osvjetljenje koje se bojama i intenzitetom prilagođavalo dijelovima skladbe i fokusiralo gledateljevu pažnju na boje zvuka i njihov odnos s glazbeničkim rekvizitima postavljenom, ali ljudima još uvijek praznom pozornicom.

Dahovi i strukture

Nakon Judith slijedila je prva austrijska skladba večeri, ona Clemensa Gadenstättera, a zatim Dahovi za magnetofonsku vrpcu Ive Maleca, upravo iz znakovite 1961. godine. Dahovi čiji uzdasi i izdasi tvore „veliku igru uzastopnih miksaža, aglomeracija i tenzija“, kako je o svome djelu pisao sâm autor, izvorno su nastali za kratki eksperimentalni film Piotra Kamlera Structures, koji je ovom prilikom premijerno prikazan publici zagrebačkoga koncerta.

Kamlerov film igra se sa svjetlećim kvadratima, a Malecova glazba pruža im samostalni kontrapunkt čineći tako ravnomjernog partnera, nikako ne prateći element, u zajedničkoj apstraktnoj igri.

Kamlerov film igra se sa svjetlećim kvadratima, a Malecova glazba pruža im samostalni kontrapunkt čineći tako ravnomjernog partnera

Na Maleca se nadovezala praizvedba novoga djela Möbius strip Olje Jelaske, a zatim je slijedila još jedna antologijska skladba, sintetska glazba Svemirski pejzaž Branimira Sakača, također iz 1961. godine. Budući da je, kako ističe Višeslav Laboš, snimka Sakačevih Triju sintetskih poema iz 1959. godine izgubljena, Svemirski pejzaž najstariji je postojeći primjer elektroakustičke glazbe snimljen u Hrvatskoj.

Dojmljivu, ponovno gotovo ambijentalnu glazbu upotpunila je video-projekcija plovećih apstraktnih planeta po zidovima Pogona Jedinstvo, krugova koji mijenjaju veličine, rastaču se u elipse i ponovno vraćaju u kružni oblik, susreću se i preklapaju, ubrzavaju i usporavaju svoje susrete. A zatim, za završetak koncertne večeri, puštaju publiku da se susretne s djelom austrijske skladateljice Olge Neuwirth.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Clemensa Gadenstättera publika je imala priliku slušati i na otvorenju 32. MBZ-a, i to putem praizvedbe koncerta za flautu i orkestar making of – intimacy u izvedbi flautista Karl-Heinza Schütza i Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem Pascala Rophéa. Cantus ansambl ove je večeri izveo njegovo komorno djelo Figure – Iconosonics I za klarinet, gudački trio i klavir iz 2009. godine. U pet povezanih slika Gadenstätter „rastavlja i ponovno slaže povijesno kodificirane glazbeno-retoričke figure“, istaknuto je u najavi koncerta.

Gadenstätterov intelektualistički pristup glazbi otvara niz izvedbenih izazova s kojima se nije lako uhvatiti ukoštac

Njegov intelektualistički pristup glazbi otvara niz izvedbenih izazova s kojima se nije lako uhvatiti ukoštac, pa su ipak to hrabro i samouvjereno učinili violinist Martin Draušnik, violist Tvrtko Pavlin, violončelist Jasen Chelfi i klarinetist Danijel Martinović, kao već dugogodišnji iskusni članovi ansambla, te mladi pijanist, još uvijek student, Viktor Rafajlovski čiji je zadatak podjednako uključivao sviranje po tipkama kao i među žicama klavira.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Koliko je zahtjevna izvođačima, Gadenstätterova glazba, priznajmo, teška je i za slušanje, pa je utoliko bilo olakšavajuće pratiti skladateljevu kompozicijsku intenciju putem projiciranja naziva slika i njihovih pojedinih segmenata.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Povratak prirode sugerirao je primjerice sunce, maglu, oluju, bujicu, rijeke i more, Tijela je autor zamislio kao nedjeljivu cjelinu, Osjećaji su se pozabavili šokom, strahom, sumnjom, čežnjom, radošću i tugom, Biti govornikom je donio zanimljive koncepte poput ispitivanja (s arijom), pripovijedanja (s koralom) i žamora (u metežu govora), a posljednja slika Mi među sobom započela je znakovitim pojmom tumultum latinskoga izvorišta, uključila je i ples, pa i poticaje koje skladatelj označava kao citate.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Biti „ogoljen“ na pozornici s Gadenstätterovom partiturom nimalo nije lako, no osim vrhunske tehničke spremnosti glazbenici su se iskazali odličnim međusobnim balansom i karakternom suigrom. Sve je to bilo moguće zahvaljujući ogromnom angažmanu dirigenta Berislava Šipuša koji je od početka do kraja skladbe sve konce držao u svojim rukama.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Moćna glazba u pravim rukama

Olga Neuwirth, druga austrijska skladateljica na programu, predstavljena je skladbom locus…doublure…solus za klavir, sampler i komorni ansambl iz 2001. godine. Međutim, taj ansambl ovoga je puta – za završetak koncertne večeri – uključio sve instrumentacijske segmente Cantus ansambla, odnosno osamnaest glazbenika te soliste Viktora Čižića na klaviru i Srebrenku Poljak na sampleru.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Naslov skladbe potječe od dviju novela francuskoga književnika Raymonda Roussela, pomalo fantazijske tematike, pa iako nema direktne veze s glazbom samom, na određenoj razini može se uspostaviti poveznica s glazbenim događajima i odnosima koji su prikazani u instrumentaciji i strukturnom tijeku djela. Slično kao kod Gadenstättera, Neuwirth u jedinstvenu cjelinu povezuje sedam stavaka u kojima postiže različite glazbene karaktere, ubacujući i neke neuobičajene obojenosti, poput zvuka usne harmonike.

U skladbi Olge Neuwirth postoji vezivno tkivo kako na sadržajnoj tako i na instrumentacijskoj razini

No u njezinoj skladbi postoji vezivno tkivo kako na sadržajnoj tako i na instrumentacijskoj razini, a to je dionica klavira kojoj kao odjek parira zvuk samplera za kojim je sjedila Srebrenka Poljak.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Pravu virtuoznost na klaviru pokazao je Viktor Čižić, tehnički spretan u svim elementima koje od njega traži skladateljica, bilo da je riječ o masivnim akordima, ritamskim kompleksnostima, klasterskim formacijama ili melodičnim umetcima. Čižićeva virtuoznost zaogrnuta interpretativnom muzikalnošću dominirala je čitavom izvedbom. No treba dodati da se velikom angažiranošću istaknuo čitav ansambl.

Čižićeva virtuoznost zaogrnuta interpretativnom muzikalnošću dominirala je čitavom izvedbom

Foto: Matej Grgić/MBZ

Pažljiva interpretacija posebnog skladateljskog svijeta

Cantusov koncert na MBZ-u nije mogao proći bez narudžbe novoga djela pa je splitska skladateljica Olja Jelaska napisala za njih Möbius strip za puhački dio ansambla i udaraljke. Poticaje ovoj skladbi Jelaska je pronašla u trenutcima tišine u kojima je promišljala o odnosu vremena, prostora i našega mjesta spram njih, ocrtavši glazbom stanje koje je proizašlo iz osobnih životnih okolnosti.

Kao što se sve u prirodi temelji na principima kreacije i dekreacije, stvaranja i rastvaranja, koje nikada ne prestaje i stalno se kružno vraća, tako i Jelaska oblikuje djelo slijedeći navedene principe.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Kružnost, a ujedno i zaokruženost, sadržana je u trodijelnoj formi, kao i u sadržajnom i zvukovnom smislu. Skladba izranja iz meditativnog karaktera i vraća se u njega završnim tonom klarineta koji uranja u tišinu. A i tu tišinu dirigent Šipuš izvedbeno je iskomponirao kako bi slušateljevo iskustvo nakon odslušane skladbe dobilo prostor za sabiranje.

Tišinu u koju uranja završni ton klarineta Šipuš je izvedbeno iskomponirao kako bi slušateljevo iskustvo nakon odslušane skladbe dobilo prostor za sabiranje

Poput kakvoga signala, udarac gonga označio je prekretnicu prema nastavku kreacije svakoga novog dijela skladbe, čiji kontrasti u tempima diktiraju i opći karakter. Jelaskina skladateljska vještina, kao i vještina interpreta, osobito je došla do izražaja u gustim polifonim teksturama puhača, pulsu i bojama koje daje širok spektar udaraljki te suptilnim instrumentalnim kombinatorikama poput fantastičnoga stapanja zvuka oboe i trube u jedinstvenu boju tona.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Svakako treba istaknuti glazbenike koji su ostvarili ovu praizvedbu – Ana Batinica na flauti, Iva Ledenko na oboi, Danijel Martinović na klarinetu, István Mátay na fagotu, Bánk Harkay na rogu, Vedran Kocelj na trubi i Mario Šincek na trombonu te udaraljkaši Hrvoje Sekovanić i Marko Mihajlović. Cantus ansambl pod vodstvom Berislava Šipuša još jednom se dokazao kao odličan interpret uistinu posebnoga glazbenog svijeta Olje Jelaske.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Cantus ansambl oduvijek je bio spoj mladosti i iskustva. Iskustvo je ono koje vodi, daje sigurnost i pokazuje put, ali – neka iskustvo ne zamjeri – divno je bilo gledati posvećenost, angažiranost i žar mlađih članova ansambla poput Eve Mach i Ane Batinice, a posebice Viktora Rafajlovskog, studenta prve godine Odsjeka za klavir, orgulje i čembalo Muzičke akademije u Zagrebu.

Divno je bilo gledati posvećenost, angažiranost i žar mlađih članova ansambla poput Eve Mach i Ane Batinice, a posebice Viktora Rafajlovskog, studenta prve godine

To je ono što jamči da će Cantus ansambl ostati postojan u okvirima misije koju su mu njegovi osnivači zacrtali.

Foto: Matej Grgić/MBZ

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.