Inovativno promišljanje ideje pulsa

Ovogodišnji Muzički biennale Zagreb donosi niz koncepcijski intrigantno zamišljenih programa od kojih su dva obilježila već prve dane festivala.

Fauna daha – Lovro Merčep / Foto: Vedran Metelko

Bili su to autorski projekti dvojice izvrsnih mladih glazbenika, ujedno dvojice braće koji, svaki u okvirima svoga instrumentalnog obzorja, ostvaruju prepoznatljive glazbeničke karijere i kontinuirano pomiču granice vlastita djelovanja. Saksofonist Lovro Merčep ostvario je suradnju s koreografkinjom i plesnom umjetnicom Petrom Hrašćanec te su u zajedničkom projektu Fauna daha združili zvuk i pokret vođeni interpretacijama djela Davida Mastikose, Pierrea Bouleza, Luciana Berija i Sande Majurec (odigralo se to 14. travnja u Laubi).

Fauna daha / Foto: Vedran Metelko/MBZ

Udaraljkaš Filip Merčep osmislio je multimedijalni koncert Suita: Puls+ s djelima sedam skladatelja, pri čemu je u nekima od njih važnu ulogu odigralo znanje njegova suradnika Boya van Ooijena u području elektronike te video i svjetlosnog dizajna (koncert održan 15. travnja u MM centru SC-a).

Suita Puls + / Foto: Matej Grgić/MBZ

Iako koncepcijski i sadržajno različiti, zanimljivo je primijetiti da su ovi koncerti imali nekoliko dodirnih točaka – ideje multimedijalnosti u širem shvaćanju ovoga pojma, interaktivnosti u smislu međusobnog dodirivanja različitih umjetničko-izvedbenih koncepata, sugovorništva žive izvedbe s elektroničkom nadgradnjom te ideju prostorne dramaturgije zvuka. Naravno, valja dodati i da su oba koncerta donijela po dvije praizvedbe, od čega troje hrvatskih i jednoga bosanskohercegovačkog skladatelja.

Fauna daha / Foto: Vedran Metelko/MBZ

Nazivom koncerta Suita: Puls+ Filip Merčep istaknuo je kao glavnu provodnu nit istraživanje glazbenog pulsa kroz odabranih sedam skladbi različitih autora, povezavši ih u svojevrsnu višedijelnu formu suite i proširujući zvuk temeljnih instrumenata – odabranih različitih udaraljki – povremenom elektroničkom nadgradnjom pa čak i vizualnom komponentom.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Ujedno, središnja je skladba koncertnog programa doista bila suita po formi. Iako je koncert najavljivan s naglaskom na inkorporiranje dizajna zvuka, slike i svjetla, u središtu pozornosti bili su živi instrumenti koji su zaslugom autorskog koncepta progovorili širokim spektrom boja i mogućnosti.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Program koji je Merčep odabrao širio se u koncentričnim krugovima oko središnje točke, Poljske suite za marimbu solo Anne Ignatowicz-Glińske koju je skladateljica napisala upravo za njega. Svaki od četiri stavka (Preludij, Ples, Uspavanka i Finale) skladateljica je posvetila jednome od četiriju poljskih skladatelja (Kazimierzu Serockom, Stefanu Kisielewskom, Romanu Palesteru i Zygmuntu Mycielskom) koji su djelovali sredinom 20. stoljeća, a koji su, prema njezinim riječima, danas nepravedno zaboravljeni ili se njihova djela jako rijetko izvode.

U središtu pozornosti bili su živi instrumenti koji su zaslugom autorskog koncepta progovorili širokim spektrom boja i mogućnosti

Njezina posveta krije se i u glazbenome tkivu, budući da su joj njihova djela služila kao poticaj pri skladanju. Stavci glazbeno odgovaraju uvriježenim karakterima kakve sugeriraju njihovi nazivi, čak i pojedinim povijesnim uzorima kao što je čujan Bach u Uspavanci, pa ih je takvima i Merčep istaknuo u svojemu izvedbenom oblikovanju.

Poljsku suitu okružile su dvije praizvedbe, Mono-log Šimuna Matišića i Snare, you there? Gordana Tudora. Prvoga kao studenta kompozicije koji se tim smjerom relativno nedavno počeo uspinjati (ne zanemarivši pritom njegovu džezističku karijeru od dječačkih dana), drugoga kao svestranog skladatelja prepoznatljivog autorskog potpisa na hrvatskoj glazbenoj sceni.

Dvojica vrsnih instrumentalista znali su da u Filipu Merčepu imaju jednako tako izvrsnoga udaraljkaša vrhunskih izvođačkih sposobnosti, tehničke superiornosti i velike muzikalnosti

Dvojica vrsnih instrumentalista, Matišić na udaraljkama, a Tudor na saksofonu, znali su da u Filipu Merčepu imaju jednako tako izvrsnoga udaraljkaša vrhunskih izvođačkih sposobnosti, tehničke superiornosti i velike muzikalnosti, te da mu mogu ponuditi zanimljive izazove svojim djelima.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Matišićev Mono-log djelo je za jednoga udaraljkaša, ali na dva instrumenta. Marimba, kojom se Merčep najviše i najčešće bavi, glavni je protagonist i dok ona od početka skladbe gradi melodijski razvoj, vibrafon joj se pridružuje poput odjeka u zvukovnome prostoru. Tijekom skladbe, paralelno s usložnjavanjem glazbene strukture, oni grade suptilne dijaloge i zasebne monologe.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Kompozicijsku cjelinu Matišić promatra kružno, zaobljeno, kao što i sâm ton instrumenata tretira na takav način, zgušnjavajući i razrjeđujući glazbena zbivanja. Bit će zanimljivo pratiti u kojem smjeru će se Matišić-skladatelj nastaviti razvijati.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Tudorova Snare, you there? za mali bubanj, elektroniku i ad libitum video/dizajn svjetla zorno je pokazala smjer kojim Filip Merčep kroči zadnjih nekoliko godina, a koji se tiče vrlo specifičnoga multimedijalnog izričaja koji se temelji na uporabi digitalne tehnologije u osmišljavanju i nadogradnji izvedbi. Suputnika i istomišljenika našao je u nizozemskom prijatelju i kolegi Boyu van Ooijenu te su do sada realizirali i prezentirali niz projekata kojima je zajednička namjera proširenja zvukovne stvarnosti udaraljkaških instrumenata.

Suputnika i istomišljenika našao je Merčep u nizozemskom prijatelju i kolegi Boyu van Ooijenu te su do sada realizirali i prezentirali niz projekata

Kako je u najavi koncerta navedeno, „pomoću machine-learning algoritma kreirali su uređaj za detekciju spektralne boje palica“, rezultat čega je program koji prepoznaje specifičan audiopotpis različitih vrsta palica. Tim materijalom oni mogu dalje manipulirati i rezultate analize koristiti u izvedbama tako da zvuk živoga instrumenta nadograde specifičnim audio-vizualnim efektima.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Dakle, riječ je o vrlo specifičnoj povratnoj informaciji između auditivnog i vizualnog koja otvara put velikoj slobodi i zaigranosti izvođača. Kada se tome pridruži ličnost poput Gordana Tudora, koji uživa u igri s instrumentarijem i mogućnostima koja se postave pred njega (što je primjetno i u njegovu izvođačkom i u skladateljskom djelovanju), uspjeh ne može izostati.

Ritmičnost protoka koju generira glazbena komponenta nadograđena je svjetlosnim efektima i video-radom koji predstavlja umjetničko djelo za sebe

Ritmičnost je glavna karakteristika Tudorova djela. Instrument koji odabire idealan je za to. Elektronički dio skladbe također je ukorijenjen u ritmičkom tretmanu dadaistički kombiniranih riječi koje se rimuju s riječju snare (poput there, where ili billionaire), a potom elektroničkim manipulacijama transformiraju u raznovrsne i dinamične obrasce. Ta ritmičnost protoka koju generira glazbena komponenta nadograđena je svjetlosnim efektima i video-radom (Boya van Ooijena) koji predstavlja umjetničko djelo za sebe (ali ne zasebno!).

Foto: Matej Grgić/MBZ

Video-rad služi se tim istim skladbenim komponentama prevodeći ih u vizualni jezik, slijedeći Tudorovu igru i dodatno joj pojačavajući značenje. Multimedijalnost u pravom smislu. Glazba, svjetlo i slika tvore organsku povezanost i neodvojive komponente iste cjeline, pri čemu nijedna nije nametljiva nad drugom. Tudor, Merčep i Booijen s pravom mogu Snare, you there? smatrati zajedničkim autorskim djetetom.

Tudor, Merčep i Booijen s pravom mogu Snare, you there? smatrati zajedničkim autorskim djetetom

Foto: Matej Grgić/MBZ

Koncentrični krugovi programske koncepcije proširili su se na četiri autora i četiri djela za koja sâm Filip Merčep kaže da su klasici udaraljkaške literature. Na početku programa bili su to Glazba za hi-hat i računalo Corta Lippea i The Anvil Chorus za udaraljke solo Davida Langa, a u završnom dijelu večeri Rebonds A za udaraljke solo Iannisa Xenakisa i dvostavačni Merlin za marimbu solo Andrewa Thomasa.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Ova četiri odabrana djela pokazala su sve interpretativno umijeće Filipa Merčepa i njegovo suvereno vladanje različitim tehničkim složenostima i stilskim usmjerenostima.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Od vrlo zgusnutog i koncentriranog suodnosa instrumenta i elektronike u Lippeovoj skladbi, Langovih poliritamskih prepleta koji traže angažiranost izvođača svim četirima njegovim ekstremitetima, do ritualiziranog tretmana složenih ritamskih obrazaca kod Xenakisa i Thomasova istraživanja melodioznosti zvuka marimbe u kombinaciji s minimalističkim utjecajima.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Inovativnim promišljanjem ideje pulsa u kompozicijskom, izvedbenom i programskom smislu Filip Merčep kreirao je recital vrijedan pamćenja. Jedino ostaje žal za organizacijski neadekvatno odabranim prostorom, koji je bio premalen za sve koji su iskazali interes prisustvovati ovom događaju.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Inovativnim promišljanjem ideje pulsa u kompozicijskom, izvedbenom i programskom smislu Filip Merčep kreirao je recital vrijedan pamćenja

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.