Kanconijer: mladenačko djelo Borisa Papandopula "Slavoslovije"
Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a u četvrtak, 19. siječnja u 19.30 u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u ciklusu Kanconijer donose mladenačko djelo Borisa Papandopula Slavoslovije.
Rijetka je prigoda čuti ovo remek djelo, a iz novog notnog izdanja, pod ravnanjem maestra Tomislava Fačinija, uz HRT-ova dva najveća ansambla – Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, izvest će ga solisti: Margareta Klobučar, Jelena Kordić, Domagoj Dorotić i Ljubomir Puškarić.
Nastala u Beču 1927., kantata Slavoslovije, za soliste, zbor i orkestar, po mnogočemu zauzima posebno mjesto u povijesti hrvatske glazbe. Boris Papandopulo napisao ju je za vrijeme svojega usavršavanja iz dirigiranja u Beču. Nešto kasnije, dirigiranje je studirao i na Novom bečkom konzervatoriju (Neues Wiener Konservatorium) u klasi Rudolfa Niliusa, koji će Slavoslovije (u inačici na latinskom jeziku – Laudamus) izvesti s Orkestrom i zborom bečkog Oratorijskog udruženja (Wiener Oratorien-Vereinigung) i solistima 4. studenog 1928. u Velikoj dvorani bečkog Musikvereina.
Bečka glazbena kritika nije štedjela pohvale mladome skladatelju i njegovoj neobičnoj i nesvakidašnjoj glazbi za to vrijeme: „Papandopulova dijatonika i izraziti utjecaji Igora Stravinskog, bili su za Bečane začudno drugačiji, neočekivan, pa čak i egzotičan zvukovni svijet. U Papandopulovom glazbenom idiomu Slavoslovija isprepliću se motivika inspirirana ortodoksnim Osmoglasnikom, modalnost i arhaičnost zapadne sakralne glazbe, barokni polifoni postupci u brojnim fugato odsjecima, instrumentacija Rimski-Korsakova, „proplamsaji“ Brucknerovske monumentalnosti, uporaba tehnike motivskih varijanti, ali i tehnički procédéi Igora Stravinskog. (…) Usprkos eklekticističkim „crtama“ Papandopulo u ovom svom mladenačkom djelu, zahvaljujući nevjerojatnim receptivnim sposobnostima i organskoj fuziji najrazličitijih elemenata dostiže osebujan i navlastiti glazbeni idiom.
Osam stavaka pisani su naizmjence za (na samom početku čak i dvostruki!) zbor a cappella, soliste-solo i orkestar, zbor i orkestar, a postoje dijelovi stavaka koji su svojevrsni kratki orkestralni interludiji. Skladba je koncipirana na način da se neki motivi javljaju u različitim stavcima,što učvršćuje formalnu arhitekturu djela i daje mu obrise ‘cikličnosti’“, zapisuje muzikolog Davor Merkaš, najupućeniji u genezu Slavoslovija.
