Završni koncert ciklusa Arhitektura i glazba

Sinoćnjim koncertom ansambla Synchronos – James Hall (flauta), Bruno Philipp (klarinet), Vlatka Peljhan (violina), Smiljan Mrčela (violončelo), Mia Elezović (klavir) – u Uraniji zaključen je ciklus Arhitektura i glazba, projekt koji je tijekom proteklih mjeseci otvorio jedinstveni prostor za interdisciplinarno promišljanje odnosa između zvuka, strukture i arhitektonskog iskustva. Završna večer potvrdila je da je riječ o programu koji se ne obraća samo glazbenom svijetu, nego i arhitektonskoj, teorijskoj i umjetničkoj zajednici, onima koji zvuk razumiju kao fenomen koji može konstruirati, destabilizirati i redefinirati prostor.

Arhitektura kao akustički događaj: od Philips Paviliona do suvremenog prostora izvedbe

Uvodno predavanje skladatelja i arhitekta Marka Slavičeka otvorilo je povijesni pogled na paradigmatski projekt Philips Pavilion (Le Corbusier & Iannis Xenakis, Expo ’58), prostorno-akustički eksperiment koji je prvi radikalno spojio glazbu, arhitekturu, svjetlo i film u jedinstveni zvučni prostor. Slaviček je istaknuo kako je Pavilion postavio temelje onoga što danas nazivamo prostornom glazbom: iskustvom u kojem publika ne sluša zvuk u prostoru, nego zvuk kao prostor, kao konstitutivni arhitektonski materijal.

Taj povijesni horizont poslužio je kao teorijska okosnica čitave večeri, u kojoj su tri suvremene skladateljice izgradile vlastite modele glazbeno-prostornog mišljenja.

Marko Slaviček – Završni koncert ciklusa Arhitektura i glazba u Uraniji / foto: Denis Lepur

De Profundis – arhitektonska vertikala zvuka (Ivana Kiš)

Prvu izvedbu večeri činila je kompozicija De Profundis autorice Ivane Kiš, koja polazi od sakralne arhitekture jeruzalemske crkve Svetog groba i njezine karakteristične vertikalnosti. U djelu, Kiš pretvara taj prostor u gustu, zračnu zvučnu teksturu, strukturu koja se ne reproducira mimetički, već se rekonstruira kao duhovna i prostorna kvaliteta. Ansambl Synchronos oblikovao je De Profundis kao akustičku topografiju u kojoj se svjetlo, dubina i sakralna prostornost prelamaju u slojevima zvuka.

Liquid Space – zvuk kao fluidna arhitektura (Laura Čuperjani)

U Liquid Space, Laura Čuperjani odnos zvuka i prostora shvaća kao kontinuirani proces preoblikovanja. Zvuk se pojavljuje kao fluidni materijal koji diše, prelijeva se i razmiče granice perceptivne stabilnosti. Synchronos je tu fluidnost iznio u precizno kontroliranoj, ali dinamično promjenjivoj interpretaciji u kojoj se arhitektura čuje kao pokret, kao stalno mijenjajuća prostorna konfiguracija.

Razgovor: Emma-Kate Matthews i Marko Slaviček – granice, discipline i liminalni prostori

Prije završne izvedbe, održan je razgovor Emme-Kate Matthews, skladateljice i arhitektice, i Marka Slavičeka, koji je otvorio ključne teorijske teme večeri: arhitektonski pristup kompoziciji, uloga prostora kao ko-autora i estetske implikacije liminalnosti.

Matthews je istaknula:

“U Betwixt & Between djelujem između disciplina – između arhitekture i glazbe, između prostornih linija i glazbenih struktura. Djelo stalno teži svojevrsnoj rezoluciji, ali je nikada ne postiže; to je i bila njegova polazišna ideja. Prostorno, između glazbenika i publike postoji fizička distanca, što omogućuje da se ta udaljenost osjeti tjelesno, kao napetost između onoga što je fizički prisutno i onoga što je konceptualno zamišljeno. Naslov opisuje tu ‘među-prostorost’ koja me zanima, i kao poetski uvjet i kao način rada. To je prag koji nikada nije u potpunosti razriješen, ali je zato iznimno aktivan.”

Emma-Kate Matthews i Marko Slaviček – Završni koncert ciklusa Arhitektura i glazba u Uraniji / foto: Denis Lepur

Betwixt & Between – liminalni prostor zvuka (Emma-Kate Matthews)

Uslijedila je izvedba kompozicije Betwixt & Between, koju je ansambl Synchronos interpretirao raspoređujući se po različitim dijelovima dvorane. Time je publika doslovno bila smještena unutar kompozicije: zvuk se približavao, udaljavao, cirkulirao i stvarao napetosti između akustičke blizine i prostorne udaljenosti. Matthews gradi glazbu kao liminalni prostor – stanje između tona i tišine, između stabilnosti i nerazriješenosti, u kojem zvuk postaje arhitektura vlastitog trajanja.

Izvedba u Uraniji pružila je rijetko imerzivno iskustvo, potvrđujući da glazba može postati instrument prostorne percepcije jednako kao i arhitektura.

Zaključak: završetak ciklusa, otvaranje novih perspektiva

Završnim koncertom ciklusa Arhitektura i glazba, Urania je još jednom pokazala da je prostor koji aktivno razvija interdisciplinarni diskurs, mjesto gdje se glazba ne sluša samo kao umjetnost, nego i kao arhitektonska metoda, prostorna filozofija i oblik iskustvene kritike.

Synchronos i tri autorice predstavile su modele glazbenog mišljenja koji potvrđuju da suvremena glazba može biti prostor, konstrukcija i istraživanje – da se može graditi kao arhitektura, ali samo ako joj se dopusti da prebiva „između“, na onim prijelomnim mjestima gdje umjetnost prestaje biti jednoznačna i postaje iskustvena, otvorena i živa.

Program je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba i HDS-a.

Završni koncert ciklusa Arhitektura i glazba u Uraniji / foto: Denis Lepur

O Uraniji
Urania – prostor kreacije, prostor je posvećen kreativnom djelovanju, a posebice onom koje propituje sebe, društvo, svijet.

Kao prostor kreacije posebnu pažnju posvećuje kreativcima svih struka, u nastajanju ili već prepoznatima, koji su društveno angažirani, te razvoju publike kroz edukaciju i razmjenu iskustava i mišljenja.

Svojim programskim pristupom veliki naglasak stavlja na promoviranje izvrsnosti u svim područjima ljudskog djelovanja, pristupačnost i demistifikaciju umjetnosti i kulture te brisanje umjetno stvorenih granica između stručnjaka i publike.

Temeljna vrijednost Uranije je osnaživanje i stvaranje zajednice kroz integraciju raznih vidova kreativnog djelovanja, suradnju stručnjaka i publike te otvaranje mogućnosti za zajedničko stvaranje nove vrijednosti. Stvaranjem nove vrijednosti Urania postaje prostor kreacije.

Više informacija pronađite na urania.hr.

Službeno priopćenje: Udruga Urania