Shakespeare u izvedbi Zagrebačke filharmonije, Nine Violić i Filipa Šovagovića

OFF ciklus Zagrebačke filharmonije skrovište je za pregršt interesantnih programa koji se tijekom godine u određenoj mjeri ne uklapaju u njihove druge, tradicionalne koncertne cikluse.

Nina Violić & Filip Šovagović

Sljedeći koncert u OFF ciklusu zakazan je za ovaj petak, 4. travnja, te će nositi ime Shakespeare u glazbi i donijeti tri vrlo različita skladateljska pogleda na dramsko stvaralaštvo engleskog barda književnosti Williama Shakespearea, a u izvedbi Zagrebačke filharmonije pod palicom dirigenta Pavla Zajceva, dok će koncert u govornim dijelovima obogatiti glumci Nina Violić i Filip Šovagović.

Filip Šovagović i Nina Violić / Foto: Srećko Niketić/PIXSELL

Pitanje scenske glazbe za njegov dramski opus već je stoljećima poprište prijepora. Od 19. stoljeća niz skladatelja dao je svoje viđenje bardovih djela, a 4. travnja na programu će svoje mjesto naći tri – Mendelssohnov San ljetne noći, Dvorakova uvertira za Otela i Prokofjevljev balet Romeo i Julija.

Shakespeare kao inspiracija

Mendelssohnova skladba San ljetne noći, uvertira op. 21, čak i mimo Shakespearea ima posebno mjesto u njegovu skladateljskom opusu, s obzirom na to da je riječ o jednoj od njegovih najranijih skladbi i prvoj skladbi koja je svoju praizvedbu doživjela nakon Mendelssohnove punoljetnosti. Radi se o, prema riječima Bernarda Shawa, ,,jednom od najboljih primjera sposobnosti mladog skladatelja da zadivi svijet skladateljskim stilom koji je ujedno fascinantan, originalan i savršeno nov.“ Skladba je puna sugestivnih efekata i materijala, dojmljive orkestracije za tako mladog skladatelja i harmonijske domišljatosti, uz interesantan pristup sonatnosti.

Otelo, uvertira op. 93 Antonina Dvořaka, s druge strane, savršeni je primjer skladatelja koji u zreloj fazi rada i dalje eksperimentira u svojemu pristupu skladanju i programnosti. Njegova vizija Otela jedna je od tri koncertne uvertire za koje je skladatelj zamislio da se izvode sekventno, od opusa 91 do opusa 93.

Dvořak je, kao i Mendelssohn prije njega, svoju uvertiru na formalnom planu također zamislio sonatno, ali je, budući da se radi o završnoj točki trodijelnog ciklusa, njezinu sponu sa Shakespeareovom tragedijom učinio nešto manje primjetnom, suptilnijom, utoliko da je motive koji se na nju referiraju nešto teže zamijetiti.

Sergej Prokofjev sa svojom je baletnom interpretacijom Romea i Julije, pak, stvorio ne samo jednu od najpoznatijih glazbenih interpretacije Shakespeareova stvaralaštva, nego i jedan od najreprezentativnijih primjera baleta 20. stoljeća, utoliko da je Prokofjevljeva glazba nadživjela vrstu te se u obliku suite često izvodi u koncertnim dvoranama diljem svijeta, te će to biti slučaj i 4. travnja.

Zagrebačka filharmonija