Zlatni lav Keijiju Hainu, Srebrni lav Sarah Davachi
Dodijeljene glavne nagrade na glazbenom programu Venecijanskog biennala
Na 70. Međunarodnom festivalu suvremene glazbe u Veneciji, koji se pod umjetničkim vodstvom Caterine Barbieri održava od 10. do 24. listopada pod naslovom A Child of Sound, dodijeljeni su Zlatni lav za životno djelo japanskom glazbeniku Keijiju Hainu i Srebrni lav kanadskoj skladateljici i orguljašici Sari Davachi.
Svečana dodjela nagrada održana je 12. listopada u palači Ca’ Giustinian, sjedištu Venecijanskog biennala. Priznanja odaju počast dvjema osebujnim umjetničkim praksama koje proširuju mogućnosti suvremene glazbe: Hainovu radikalnom istraživanju zvuka i izvedbe te Davachinu sustavnom istraživanju odnosa između akustičkih i elektroničkih zvukova, zvukovne boje i vremena.
View this post on Instagram
Ovogodišnji festivalski koncept polazi od shvaćanja glazbe kao povratka iskonskoj otvorenosti, vitalnosti i stvaralačkoj moći. Kako u uvodnom tekstu festivala ističe umjetnička ravnateljica Caterina Barbieri, „Glazba je djetinjstvo duha: iskustvo koje nas ponovno povezuje s iskonskim stanjem otvorenosti, životne snage i stvaralačke moći.” U tom se pogledu djetinjstvo ne promatra tek kao životno razdoblje, nego kao simbol neposrednog iskustva, oslobođenog predrasuda i unaprijed zadanih kategorija.
Barbieri pritom naglašava važnost slušanja koje prethodi prosuđivanju, podsjećajući na skladatelja Karlheinza Stockhausena i njegovo povezivanje glazbenog eksperimentiranja s djetetovom sposobnošću da se igra zvukom. Riječ je o slušanju oslobođenom stilskih očekivanja i kulturnih konvencija, o povratku onomu što umjetnička ravnateljica naziva „izvornim mjestom radikalnog slušanja”.
Iz te se perspektive oblikuje program A Child of Sound, koji okuplja različite generacije i poetike suvremene glazbe, nadilazeći krute podjele prema žanru, razdoblju i stilu. Uz svjetske praizvedbe, nove skladbe naručene za festival i projekte osmišljene za određene prostore, festivalski program istražuje dinamične i participativne načine slušanja.
Keiji Haino: zvuk kao čin slobode
Zlatni lav za životno djelo dodijeljen je japanskom skladatelju, glazbeniku i izvođaču Keijiju Hainu za njegov pionirski doprinos razvoju glazbenih jezika improvizacije i suvremenog eksperimentiranja. Tijekom više od pedeset godina karijere Haino je izgradio prepoznatljiv umjetnički izraz koji se opire žanrovskim ograničenjima i obuhvaća širok raspon glazbenih područja – od noise glazbe, free jazza i bluesa do rocka, elektroakustičkog eksperimentiranja, tradicijske i drone glazbe.
U obrazloženju nagrade ističe se kako Hainova glazbena poetika počiva na slobodi, nepredvidljivosti i neposrednosti izvedbe. Zvuk u njegovu radu postaje tjelesno iskustvo, a nastup se oblikuje kroz neponovljivu interakciju zvuka, tijela i prostora. Njegova praksa pritom obuhvaća različite instrumente i tehnike, od glasa, gitare i udaraljki do elektronike, sintetizatora i uzorkovanja zvuka, odnosno samplinga.
Haino često odbacuje uobičajeni pojam improvizacije, dajući prednost japanskoj riječi nazoranai, koja znači „ne slijediti trag” ili „ne oponašati”. Takav pristup proizlazi iz shvaćanja da zvuk ima vlastitu volju kojoj se umjetnik treba prepustiti, umjesto da je nastoji potpuno kontrolirati. U obrazloženju nagrade navodi se da neponovljivost njegovih izvedbi glazbu uzdiže do „utjelovljenog čina apsolutne slobode i prisutnosti”. Hainovo stvaralaštvo, zaključuje se, poziva slušatelja da obnovi sposobnost divljenja pred „otkrivajućom i revolucionarnom moći zvuka”.
Hainov odnos prema zvuku i samoj naravi glazbenog iskustva posebno dolazi do izražaja u njegovu razgovoru s Alanom Cummingsom, objavljenom 2002. u časopisu The Wire. Govoreći o prolaznosti glazbe, Haino je istaknuo da se ona, za razliku od slike ili teksta, na kraju vraća ništavilu. Glazbenik, prema njegovu tumačenju, stvara nešto što nestaje, ali upravo u toj prolaznosti nastaje potreba za povezivanjem s drugima.
Svoj je pogled na umjetnost sažeo željom koja nadilazi granice individualnog stvaralaštva: „Želim se sprijateljiti sa svemirom.”
Sarah Davachi: preciznost slušanja i vrijeme zvuka
Srebrni lav dodijeljen je kanadskoj skladateljici i orguljašici Sarah Davachi, jednoj od najistaknutijih predstavnica suvremene glazbene scene koja inovativno povezuje elektroničke i akustičke zvučne jezike. Tijekom više od desetljeća izgradila je opus posvećen istraživanju zvučne boje, vremenske dimenzije i načina na koji slušanje oblikuje našu percepciju. <Cite refs={[“turn205448news4”]}/>
U obrazloženju nagrade njezin se rad opisuje kao sustavno istraživanje „složenosti zvučne boje i vremenskog prostora”. Davachi u svojem stvaralaštvu povezuje povijesna istraživanja glazbe, fenomenologiju percepcije i elektroakustičko eksperimentiranje. Njezine skladbe obuhvaćaju solističke izvedbe, komorne sastave i akuzmatičke formate, pri čemu akustički i elektronički izvori zvuka nisu tek dekorativni elementi, nego sastavni dijelovi glazbene strukture.
Njezine skladbe često su dugog trajanja i oslanjaju se na prirodne sustave ugađanja, omogućujući slušatelju da zamijeti i najmanje promjene intonacije, harmonijske teksture i zvučne boje. Umjesto brzih izmjena i naglašenih kontrasta, Davachi istražuje postupne preobrazbe zvuka i suptilne psihoakustičke procese. U obrazloženju se njezina glazba izdvaja kao „iskustvo slušanja koje je potpuno i nepožureno”, sposobno promijeniti našu percepciju poznatoga.
Taj pristup proizlazi iz dugotrajnog istraživačkog rada. Davachi je studirala filozofiju na Sveučilištu u Calgaryju, elektroničku glazbu i medije za snimanje na Mills Collegeu te muzikologiju na UCLA-u, gdje je doktorirala 2025. godine disertacijom o zvučnoj boji, fenomenologiji i kritičkoj organologiji. Njezin diskografski opus uključuje albume Gave in Rest, Pale Bloom, Cantus, Descant, Antiphonals i The Head as Form’d in the Crier’s Choir. Godine 2020. osnovala je izdavačku kuću Late Music.
Njezina su djela predstavljena u brojnim međunarodnim institucijama, među kojima su londonski Southbank Centre i Barbican Centre, pariški INA GRM, hamburška Elbphilharmonie i njujorški Muzej moderne umjetnosti. Surađivala je i s brojnim orkestrima i ansamblima, uključujući Los Angeles Philharmonic, Brussels Philharmonic, London Contemporary Orchestra i BBC Scottish Symphony Orchestra.
Između eksperimenta i zajedničkog iskustva
Dodjela Zlatnog i Srebrnog lava u središtu je ovogodišnjeg festivalskog izdanja koje, pod naslovom A Child of Sound, istražuje zvuk kao prostor slobode, eksperimentiranja i preobrazbe. Hainov rad, obilježen radikalnim pristupom izvedbi i otporom žanrovskim kategorijama, te Davachino precizno istraživanje akustičkih i elektroničkih zvučnih procesa predstavljaju dva različita umjetnička opusa kojima se dodjelom nagrada odaje priznanje.
U koncepciji Caterine Barbieri slušanje je mnogo više od primanja zvučnih podražaja: ono je mogućnost ponovnog povezivanja sa sobom, drugima i svijetom. Kako stoji u njezinu uvodnom tekstu, „tišina je prvi uvjet slušanja”, a koncert prilika da se zastane i ponovno uspostavi odnos sa zvukom i vlastitim iskustvom.
Biennale Musica 2026. nastavlja se u Veneciji do 24. listopada, okupljajući međunarodne umjetnike i umjetnice čiji različiti pristupi otvaraju nove perspektive suvremene glazbe. U središtu festivala ostaje pitanje koje povezuje njegovu programsku koncepciju: kako ponovno slušati otvoreno, bez unaprijed zadanih očekivanja, i kako u zvuku prepoznati mogućnost novog iskustva.
Pratimo dio ovogodišnjeg programa, o čemu ćemo pisati u nastavku.