Njegove gitare imaju Stefanovski i Matišić, a jedna je nedavno završila i u Hollywoodu

Lijep proljetni dan odveo nas je do varaždinskog RezervArta na obalama rijeke Drave – prostora gdje stanuju majstori, umjetnici i stručnjaci. O samom ćemo RezervArtu nešto kasnije, s obzirom na to da nam je cilj bio susresti se s lutijerom, graditeljem gitara Željkom Tkalecom.

Posjetili smo ga u njegovoj radioni, a taman prije našeg dolaska u posjeti mu je bila grupa učenika koji su došli pogledati kako ruke majstora oblikuju instrument.

Varaždinac već deset godina izrađuje gitare koje su pronašle put do profesionalnih glazbenika, filmskih produkcija i ljubitelja glazbe. Njegov rad nije samo zanat – to je spoj strasti, umjetnosti i neprekidnog istraživanja.

Tkalecova priča o izradi gitara počela je sasvim slučajno. Dug je put prošao do toga da mu danas treba samo tjedan dana za izraditi gitaru, a ispričao nam je sve od početka neplanirane strasti, glazbene pozadine, radnih prostora, umjetničkih suradnji te kako se njegova gitara kao ključni objekt radnje pronašla u filmu holivudske produkcije.

„Iskreno, u početku mi nije bilo ni na kraju pameti da bih se mogao baviti time. Jedno vrijeme živio sam na Rabu i tamo sam imao jednu malu radionicu. Imao sam dovoljno vremena da nešto radim uz posao. Sin Toni poslao mi je fotografiju gitare i pitao me bi li mu je mogao napraviti, a ja sam takav da neću reći da nešto ne mogu“, počinje priču Željko Tkalec, zvan Medo.

„Proučavao sam materijale, učio preko tutoriala te sam počeo graditi gitaru. Na prvoj gitari radio sam tri mjeseca, a nakon završetka odnio sam je sinu. Zaista sam bio ponosan na nju i ta gitara meni je bila najljepša na svijetu. I sve prve su mi bile savršene, ali sada kada ih pogledam, ne bih rekao da su bile takve“, navodi uz smijeh varaždinski graditelj gitara.

Prvo zvuk, onda i estetika

Kako ističe Tkalec, proveo je puno vremena proučavajući kako se gitare rade te se na to navukao.

„To mi je postala ovisnost. Iz početka nisam gledao na estetiku, već na zvuk; koje drvo kakav zvuk proizvodi, načine lijepljenja, jesu li u pitanju akustične, šuplje gitare, isprobavanje položaja pregrada, oblina u tijelu, dok nisam došao do zvuka koji je bio najbliži nekim brendiranim modelima. Malo po malo, prebacio sam se na estetiku tako da sam ujedinio i zvuk i izgled“, priča nam lutijer Tkalec.

Ovo mu je sada već deseta godina od kada je graditelj gitara, počeo je 2015. godine. U svemu tome postoji jasna pozadina zašto se baš odlučio za to što mu je danas ipak hobi, a ne posao. Nekako se to osjeti još od njegovih mladih dana, vojske pa preko sina Tonija, koji je danas gitarist u nekoliko bendova, a zasigurno je najpoznatiji kao član grupe Pavel.

Željko Tkalec ispred radionice / Filip Kušter

„Prisustvovao sam brojnim gitarijadama koje su se održavale u Varaždinu u prošlosti, da ne spominjem veće i manje koncerte. Kada sam bio mlađi bio sam vezan uz glazbu, mnogo prijatelja je sviralo po bendovima i slično. Toni je počeo krajem osnovne škole svirati gitaru. Osnovao je tada i s prijateljima bend pa je počeo svirati na mojoj gitari koju sam nabavio još u vojsci. Mislim da mu je i djed Branko dostao pokazao kako i što svirati. Počeo sam pratiti Tonijev bend nazvan Praksa. Vozio sam ih na svirke, oko nas su se sve više počeli skupljati drugi bendovi, postojala je Radiona, u kojoj je sviralo po nekoliko bendova. Tu je bilo druženja, svirki i pratio sam sve što su radili – objašnjava Tkalec te dodaje da je u svemu samouk, ali da ga je sviranju na gitari među prvima učio pokojni Krešo Blažević, osnivač Animatora, s kojim je služio vojni rok.

U početcima nije bilo lako pronaći prigodan prostor za ono čime se želio baviti, a navodi da ni financijska situacija nije bila laka.

„Počeo sam u jednom malom škednju, da bih se nakon nekog vremena preselio u nešto veći prostor Zagorje Tehnobetona kod VI. osnovne škole Varaždin. Tamo sam se zadržao dvije godine sve dok se nije otvorila priča oko RezervArta“, kaže Tkalec.

RezervArt / Filip Kušter

RezervArt je bivši industrijski prostor u kojem sad već godinama djeluju razni umjetnici, kipari, stolari. Zgrada se nalazi u neposrednoj blizini rijeke Drave te je odvojena od bilo kakvih gradskih događanja – kompletan mir za stvaranje. Željko Tkalec tamo je našao novi i, čini se, do sada najfunkcionalniji prostor za raditi ono u čemu uživa.

„Šaroliko društvo nalazi se u RezervArtu. Tu je umjetnik i kipar svjetskog glasa Nikola Vudrag, razni dizajneri, neki se bave drvetom, neki metalom, ima keramičara, mnoštvo skulptura. Najbolja stvar ovdje je da smo svi u dobrim odnosima i da si pomažemo. Uvjeti su daleko bolji nego prije. Stvorili smo infrastrukturu u proteklih pet godina od kada smo ovdje. Sami si nabavljamo neke stvari koje nam trebaju, kupujemo strojeve. Ništa megalomanski, ali ta kulturno-umjetnička suradnja ide svojim putem. Polako, ali se kreće“, navodi Medo.

Novi instrumenti, ali i popravci

Do sada je napravio više od stotinu gitara. Neke gitare kupila su dobro poznata lica.

„Moram priznati da su gitare najbolje išle u doba pandemije. Valjda su ljudi bili zatvoreni doma i nisu imali što drugo nego svirati. Gitare su kod mene kupovali ozbiljni muzičari iz raznih žanrova. Od Vlatka Stefanovskog, Mate Matišića, Frana Živkovića… Tu su i glazbenici koji nisu toliko aktivni na sceni, već sviraju u svoja četiri zida. Sve u svemu, bilo je tu dosta klijenata“,  nabraja Tkalec te dodaje da, uz gradnju, on i restaurira gitare.

„Ljudi znaju donijeti gitare uz koje su sentimentalno vezani pa instrumentu dam svježe, novo ruho. Djeca iz škola sviranja gitare mi također nose na popravke svoje gitare, tako da ima i posla i oko toga“, objašnjava.

Akustična gitara TG / Filip Kušter

Jedno vrijeme radio je na projektu gradnje replike gitare Ivana Padovca, gitarista i skladatelja iz Varaždina, koji je djelovao u 19. stoljeću te je ostavio jak pečat na cjelokupno glazbeno stvaralaštvo tog doba. Prema njegovu nacrtu u Beču je izrađena gitara s deset žica, koja se danas čuva u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. Upravo je njezinu repliku Tkalec trebao napraviti.

„Radio sam skice, uzeo mjere. Riječ je o dvovratnoj gitari, koja datira iz 18. stoljeća, a u biti se radi o njemačkoj bas lutnji. Doduše, ona je modificirana kao gitara. Tu je i poseban Padovčev mehanizam za četiri dodatne bas žice po kojima se ne svira, već imaju polugu kojom se tonovi dižu“, ističe Tkalec te dodaje da je na njoj radio gotovo dva mjeseca.

Vijesti najnovijeg datuma donose holivudski angažman. Gitara koju je napravio Tkalec nalazi se u filmu O’Dessa. Ova postapokaliptična rock-opera nedavno je izašla na jednoj streaming platformi, a glavnu ulogu u njoj igra američka glumica Sadie Sink.

„Pristupili su mi ljudi iz Embassy Films produkcije. Netko me je preporučio, a nisam nikad saznao tko. Tražili su nekoga u Hrvatskoj tko bi izradio gitaru koju su zamislili. Na kraju je to ispalo nešto drugačije nego prvobitna ideja. Pristao sam jer volim izazove, ali nisam točno znao o kakvom se filmu radi. Film se 2023. snimao u Rijeci, Krapini i Zagrebu“, govori Tkalec te nastavlja:

„S obzirom na to da je glavna glumica koja nosi gitaru nešto manje građe, trebali smo prilagoditi gitaru koja je prvotno bila glomazna. Složili smo se da idemo u mijenjanje oblika. Specifičnosti gitare su te da ona ima sedam žica, krila, dodan joj je fluorescentan materijal kako bi se istaknula i da se vide svi nacrtani motivi na njoj. Potrošio sam dosta vremena na detalje koje uobičajene gitare nemaju, a što se tiče materijala, koristio sam drvo javora“, kaže Tkalec.

„Na kraju, produkcija je bila jako zadovoljna s cijelim procesom oko gitare i konačnim proizvodom. Rekli su mi da je i redatelj bio oduševljen pa kada je završilo snimanje, on je stavio gitaru u kofer i odmaglio s njom“, priča sa smiješkom varaždinski graditelj gitara.

Cover filma O’Dessa / press

Dao je svoje mišljenje o filmu.

„Koliko ja mogu biti objektivan? Sviđa mi se. S obzirom na to da je riječ o glazbenom filmu, to me je oduvijek i privlačilo, od Kose pa do Travoltine faze. Istina, ovo je nešto drugačija tematika jer se radi o postapokaliptičnoj rock-operi s proročanstvom. Što se tiče produkcijske strane, film je na vrhunskoj razini, od glume pa do specijalnih efekata“, ističe.

Uzori su brojni

S vremenom, Tkalec je razvio svoj brend – TG.

„Vrlo je jednostavno: Tkalec Guitars. Nisam želio ništa komplicirati“, odvraća kratko.

Brojne gitare nalaze se u njegovoj radioni. Ima tu mnogih uzora. Model gitare na kojoj je svirao Johnny Ramone, Gibsonov model koje je imao B. B. King, pa i Rick Turner model gitare kakve je posjedovao Lindsey Buckingham iz Fleetwood Maca.

„Tu je i još jedan model Telecaster gitare, ali modificiran u jazz varijantu. Par modela otišlo je glazbenicima koji sviraju jazz, a jedan je ostao ovdje u mojoj radionici“, objašnjava Tkalec te kaže da se jednostavno ne može odvojiti od gitara i bendova koje sâm sluša. Inspiracija je to koju vuče iz glazbe, ponajprije rocka sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Što se tiče omiljene gitare koju je napravio, kaže da ne bi volio izdvajati niti jednu, ali da je ponosan na akustičnu gitaru za koju je napravio nacrt, dizajnirao bridge te je malo drugačija zbog pregrada.

„Ta mi je nekako draga. Što se tiče vremenskog roka, od nacrta do finiša gitare, ovisno o vremenu i radu, u tjedan dana mogu je napraviti kompletnu. U redu, ostaje tu još finiširanje koje traje par dana, lakiranje i brušenje“, navodi.

Željko Tkalec / Filip Kušter

Materijale nabavlja sa svih strana. Sela su uvijek mjesto gdje se može pronaći dobar materijal, škednjevi također, a kako kaže „kada vidi neku hrpicu s najlonom, uvijek pita može li mu se štogod korisno prodati“.

„U trgovinama takvog materijala nema. Zato vjerujem da bi gitare koje su takav ručni rad trebale biti vrjednije od industrijskih gdje se koriste prosušeni materijali.“

Na kraju, za Tkaleca je ovo hobi, hobi koji radi s velikim guštom i u njemu nema „težine posla“, ali…

„Mogu li se zamisliti da mi je to jedini posao? Ne znam bih li mogao opstati na tržištu. Gitare danas, kao i muzika sama po sebi, sve se to promijenilo. Ima interesa, možda ne toliko kao prije, a ljudi, pogotovo mlađi i koji tek počinju sa sviranjem, puno više kupuju u prodavaonicama glazbene opreme“, zaključuje Tkalec.