Mary May: „Uvijek imam tremu prije nastupa, ali čim stanem na pozornicu sve to potpuno nestane“
Scena je bila gotovo filmska; spuštate se stepenicama kluba koje vode do podrumskog prostora odvojenog teškim, crvenim zastorima. Pod je prekriven starim ćilimima ispranih boja, a dim cigareta sporo se penje do niskog stropa. Ljudi sjede zavaljeni u foteljama i stolcima pijuckajući, pogleda uprtog ravno na pozornicu, ako se tako može nazvati povišeni podij na kojem ispred benda stoji visoka crnka kovrčave kose.
Dok miče ruke, čuje se zveckanje njezinih narukvica; toliko je malen prostor u kojem se nalazimo, a ona se iz nervozne djevojke pretvara u pjevačku divu koju znamo kao Mary May. Marija Butirić nije diva zato što je nedodirljiva, zbog milijunskih naklada svojih albuma ili nerazumnih zahtjeva. Mary May diva je jer njezin glas pretvara svaki prostor i svaku situaciju u vrhunski glazbeni doživljaj. Svaki sam put dosad primijetila taj switch koji se dogodi kad stane na pozornicu pa tako i te večeri u KCM-u, a nisam jedina.
Mary May/Matej Grgić
„To mi je već rekao Anto Perković, da kad počnem pjevati kao da više nisam tu, kao da sam netko drugi, negdje drugdje. Cijeli život imam ogromnu tremu prije nastupa, a čim stanem na pozornicu sve to potpuno nestane. Nastupi su mi inače vježba ekstremne prisutnosti, osjećam se jako fokusirano, a najčešće me iznenade fotografije s nastupa jer mi nikako nije jasno što sam to radila. To mi je jako zanimljivo i mislim da ne moram u potpunosti razumjeti što se događa, samo to prihvatiti i cijeniti”, kaže Marija.
„Naučila sam vjerovati procesu, a album je definitivno proces”
Atmosfera u Kulturnom centru Mesnička te je večeri bila intimna, bio je to tajni koncert samo za najveće fanove benda koji ih podržavaju na Patreonu te one koji su sudjelovali u snimanju spota za „Don’t Call Me Baby”, pjesme s novog albuma u nastanku. Osim nje, tu su večer Marija, Luka Čapeta (gitara), Jakša Perković (bas), Borko Rupena (bubnjevi) i Marin Živković (saksofon) izveli još jednu novu pjesmu, kao i omiljene s prvog albuma, izašlog prije četiri godine.
Tad smo negdje nas dvije imale prvi intervju, ona se sjeća da je prvu pjesmu objavila 6. travnja iste godine, a ja se sjećam da sam je iste godine početkom lipnja gledala na Indirekt festivalu u Umagu, na njezinom prvom nastupu. Otad se mnogo toga promijenilo. Osim što je danas poznata kao jedna od najboljih i najcjenjenijih kantautorica na sceni, Mary May odradila je brojne nastupe, ostvarila nekoliko vrlo uspješnih suradnji, posljednju s Mayales na njihovom hvaljenom albumu Domovina, nastupala prije Courtney Barnett i Anne Calvi, zaradila nominaciju za Porin i Rock&Off, objavila album s projektom Willow Avenue u suradnji s Antom i Jakšom Perkovićem… I negdje usput naučila se strpljenju.
Mary May/Matej Grgić
„Mislim da je to nešto što ću učiti cijeli život, ali vidim koliko sam napredovala u posljednjih nekoliko godina. Trenutno radimo na novom albumu, imamo pjesme, znam i kako će se zvati, ali još smo u procesu odlučivanja nekih važnih detalja. Sjećam se kako sam, dok sam snimala prvi album, stalno imala osjećaj da se sve događa presporo, da predugo traje. Sad mi je jasno da sve dolazi u svoje vrijeme. Uvijek misliš da će se nešto riješiti u tri mjeseca – ali to nikad ne bude tri mjeseca. Naučila sam vjerovati procesu, a album je definitivno proces”, kaže Marija.
Osim toga, trebalo joj je vremena da se i sama navikne na ideju da je ona glazbenica, a čak i danas joj sve to ponekad zvuči bizarno.
Mary May/Matej Grgić
„Sjećam se svojih prvih nastupa, to je bio masterclass iz razbijanja strahova, ubrzani program. Nije bilo vremena da se naviknem na situaciju, nego sam odradila prva tri koncerta u kratkom vremenu i skinula sve slojeve koji su me ikada kočili i sve čega sam se bojala. Zapravo mi je nevjerojatno da je to cijelo vrijeme bilo u meni, to sam ja. Zvuči bizarno da me do 2018. praktički nitko nije čuo da pjevam, osim vjerojatno mame i prijatelja na nekim tulumima.
Kad sam objavila prvu pjesmu i počela nastupati, morala sam se naučiti hodati u tim nekim novim cipelama. Recimo, riješiti se straha i nelagode da nekom kažem da imam bend, da stvaram glazbu. Ali i danas mi ponekad bude čudno i ne znam hoću li se ikada naviknuti”, kroz smijeh kaže.
„Pišem poeziju od djetinjstva”
Psihologinja po struci, prošle je godine dala otkaz i postala full time glazbenica. I to je bio proces kojem je vjerovala. Općenito, kod Mary May sve je nekako intuitivno, prirodno. Tako pristupa glazbi, tako piše pjesme, takav odnos njeguje prema ljudima i svom radu. O tome kako se pronašla u glazbi govori i novi spot za „Don’t Call Me Baby” u režiji Dorotee Vučić i produkciji Dinka Šimca iz Beyond Pines Production.
Kad smo već kod procesa, njezin kreativni uvijek je spontan, neplaniran i ona ga jako cijeni.
„Pjesme mi nekad dođu ni iz čega, ponekad sviram gitaru – tih par akorda koje znam – i to mi bude jako inspirativno, a inače uvijek nosim bilježnicu sa sobom pa zapisujem. Pišem poeziju od djetinjstva. Ponekad se dogodi da mjesecima ništa ne napišem, onda odjednom osjetim neko nestrpljenje u tijelu, kao da imam sloj viška. Pjesma obično dođe par dana nakon toga. Sad se sve češće okrećem bendu. Neke su pjesme nastale tako da su oni nešto jammali, ja bih osjetila neke stihove i zapisala ih pa odmah otpjevala…
Zapravo, sve su opcije dobrodošle. Puno razmišljam o tome kakav sve taj proces može biti i volim čuti različite načine. Ipak, ne mogu reći da me neki drugi načini privlače jer cijenim ovo što imam, a osjećam i određeno strahopoštovanje prema tome jer znam da tako nešto nije baš često i na neki se način bojim da bi to moglo samo nestati jednog dana”, kaže. Pisanje za nju nije terapija, nego svojevrsno učenje. Ponekad iznenadi samu sebe.
Mary May/Matej Grgić
„Pjesma koju ćemo također uskoro objaviti zove se ‘The Dress Your Mother Wore To War’ za koju mi kada je napisana nije bilo pretjerano jasno o čemu je, o komu je, kome je govorim i što osjećam dok izgovaram te stihove. Sve do jedne probe s bendom kad je Marin pokrenuo bend da zapjevaju neke od stihova, dok sam ja preko njih izgovarala pjesmu… To mi je dalo cijeli kontekst, energiju, jasnoću, pjesma se ukazala do kraja. Da ne imputiram previše svog doživljaja, vidjet ćete kada bude vani”, poručuje.
Hvaljena zbog svog specifičnog glasa, zaintrigirala je fanove kad je na društvenim mrežama, uz fotografiju Valerija Baranovića s nedavnog nastupa u Šibeniku u Kući za umjetnost Arsen napisala zanimljiv osvrt baš na glas, moćan alat koji mnogi uzimaju zdravo za gotovo.
„U pjevanju nema ničeg gracioznog, to je oranje, kopanje, povezivanje nutrine s nečim višim i uzvišenijim, unutrašnji film koji se na koncu daje van”, napisala je, a nama je dodatno pojasnila ovu misao.
„Većina fotografija s nastupa je takva – sebi sam nekad neprepoznatljiva dok pjevam, ali to je i OK jer kad pjevam – pjevam, ne razmišljam o tome kako to izgleda. Prije su mi znali govoriti kako na pozornici moram biti nasmijana, dobro raspoložena, kako moram ‘zabavljati’ ljude. Nikad nisam osjećala da je moja uloga animirati ili zabavljati ljude. Želim prenijeti neke osjećaje glazbom, ali i tekstovima pjesama jer one govore sve o meni. Kroz njih svatko može saznati koje su neke moje brige i unutarnje borbe, teme koje me zanimaju i o kojima razmišljam.
To vidim i kao neki razlog da te nečiji kreativni rad privuče, jer govori o nečemu što te zanima i što ti odgovara. Ne mora ti se sve sviđati, baš kao što ne moraš biti prijatelj sa svima koje upoznaš. Bilo mi je genijalno vidjeti taj predivan trenutak na fotografiji u kojem je moja ruka u zraku, što je Maja Posavec nazvala ‘gracioznim’, a ja se toga uopće ne sjećam”, objašnjava.
Mary May i Ines Madunić/Matej Grgić
Ponavlja kako joj cilj nikad nije bio ući u mainstream, no voljela bi kad bi neovisni glazbenici dobili više prostora na radiju i televiziji, kad bi se promovirao neki drugačiji zvuk i način stvaranja. I voljela bi, kaže, kad bi što više djevojaka i žena pisalo svoje pjesme, umjesto da pjevaju one koje su za njih napisali muškarci, a sve kako bi se čuo autentičan ženski glas, žensko iskustvo, kako bi živjelo žensko pismo.
U očekivanju novog albuma Mary May, mi preslušavamo prvi i sve informacije pratimo na Instagramu i Patreonu – a nadamo se i novim koncertima. Ali prije svega, vjerujemo procesu.
