David Kocijan: Bach: Another Perspective

Iako je to naravno teško reći sa stopostotnom sigurnošću, Johann Sebastian Bach vrlo je vjerojatno najtranskribiraniji i najaranžiraniji skladatelj u povijesti europske glazbe. Još u 19. stoljeću brojni su skladatelji aranžirali njegova djela za raznorodne sastave, a ta se praksa nastavila i duboko u dvadeseto stoljeće (Bachova su djela u prvoj polovici prošlog stoljeća aranžirali Segovia, Stravinski, Schoenberg i mnogi, mnogi drugi). Bachov pečat ne osjeti se samo u domeni klasične glazbe; album Switched-On Bach Wendy Carlos praktički je bila iskra koja je legitimizirala upotrebu sintesajzera u popularnoj glazbi, utoliko da je Carlos uspjeh svog diskografskog prvijenca popratila s još jednim albumom klasične glazbe aranžirane za Moogov izum, bachovskog naziva The Well-Tempered Synthesizer.

Bachov pečat ne osjeti se samo u domeni klasične glazbe

Bachov utjecaj nije zaobišao ni jazz glazbu. Kroz drugu polovicu prošlog stoljeća brojni su džezeri obrađivali i izvodili Bachovu glazbu, utoliko da se kasnih pedesetih u jazzu iskristalizirao cijeli jedan smjer posvećen spajanju jazza i klasične glazbe, tzv. Third stream. U tom su okviru swingom i improvizacijama Bachovu glazbu obogatili razni renomirani jazz glazbenici, primjerice pijanist John Lewis, koji je 1985. godine obradio odabrane skladbe iz oba sveska Dobro ugođenog klavira.

Ipak, možda najpoznatiji slučaj džezerâ koji izvode Bachovu glazbu bio je Jacques Loussier Trio, iliti le trio Play Bach, koji je od kasnih pedesetih postao praktički sinoniman sa spajanjem Bachove i jazz glazbe. U novije vrijeme, jedan od ponajboljih jazz pijanista današnjice Brad Mehldau već više godina sustavno obrađuje glazbu Johanna Sebastiana Bacha i drugih skladatelja klasične glazbe, a prošle je godine izašao njegov drugi album te vrste, After Bach II.

Bach: Another Perspective

Kako se u tu priču uklapa recentno izdani album Bach: Another Perspective (Croatia Records, 2025.) hrvatskog saksofonista Davida Kocijana?

Kocijan je plodan glazbenik, ponajviše okrenut (koliko se bar čini uslijed preleta njegova YouTube kanala) aranžiranju numera iz domene popularne i klasične glazbe, te je ovaj album zapravo drugo njegovo ovogodišnje diskografske izdanje, a izdan je zajedno s albumom Sjećanje na Olivera. Ništa od ovoga ne biste doznali iz knjižice samog izdanja, s obzirom na to da iz nje o albumu ne možete doznati pretjerano puno, osim ponekih detalja iz Kocijanove biografije i nekoliko kratkih osvrta na sâm album.

Deset obrađenih skladbi na albumu realizirano je u obliku dua alt saksofona i klavira (s time da klavirist nije naveden na izdanju, stoga ću si uzeti za pravo pretpostaviti da je i dionice klavira na albumu snimio sâm Kocijan), i pri preliminarnom slušanju teško je oteti se dojmu kako se radi o izdanju koje je umnogome pripremljeno zanatski i ,,na sigurno“. I sami odabir skladbi i pristup aranžiranju, istini za volju, nije pretjerano ambiciozan, dočim je i relativno arhaičan, s obzirom na to da se menueti u g-molu i G-duru više ni ne pripisuju samom Bachu, nego Christianu Petzoldu.

Pri preliminarnom slušanju teško je oteti se dojmu kako se radi o izdanju koje je umnogome pripremljeno zanatski i ,,na sigurno“

Kocijan je album otvorio s Ariosom iz Bachove kantate Ich steh mit einem Fuß im Grabe BWV 156, te se radi o skladbi koja služi kao prilično dobar uvid u aranžerov pristup i razmišljanje, jer se radi o aranžmanu s vrlo jasno odijeljenom vodećom (saksofonskom) dionicom i klavirskom pratnjom, te Kocijan tu liniju prati do centralnog, improvizacijskog dijela.

Olakotna je tu okolnost što Bachova glazba basnoslovno dobro trpi elemente swinga, ali mora se pohvaliti i samog Kocijana, budući da njegov melodijski jezik u improvizacijskim sekcijama pojedinih skladbi vrlo dobro podržava cjelokupni lagodni karakter svih deset numera na izdanju.

Slični su i ostali brojevi, a tek se pred kraj albuma Kocijan zapravo usuđuje pružiti nešto inovativnije; drugi stavak Sonate za flautu i čembalo u Es-duru BWV 1031 osmišljen je vrlo impresivno, s nekoliko blještavih kraćih sola.

S druge strane, Invenciju br. 4 u d-molu u svojoj verziji Kocijan otvara vrlo jazzy, a negdje oko sredine skladbe nudi i jedan vrlo šarmantan klavirski solo, koji se vrlo lijepo nadovezuje na Bachov harmonijski jezik. Album zatvara spori stavak Koncerta za dvije violine BWV 1043, također izveden vrlo inspirirano sa zanimljivom međuigrom između dvije saksofonske dionice.

Iako se na prvo slušanje možda ne čini sasvim tako, ponovljeno slušanje albuma Bach: Another Perspective otkriva mnogo dobroga u Kocijanovu izričaju. Neupitno je da on dobro poznaje Bachovu glazbu, te su njegovi zahvati u Bachov specifični skladateljski jezik redom napravljeni s puno ukusa i respekta. Krajnji rezultat je pitak i lagodan album s puno momenata u kojima se dogodi vrlo dobra glazba, ali ako ste naviknuti na neke odvažnije pothvate u obrađivanju klasične (a naročito Bachove) glazbe, Kocijanov pristup bi vam se možda mogao činiti odviše suzdržanim.

Ponovljeno slušanje albuma Bach: Another Perspective otkriva mnogo dobroga u Kocijanovu izričaju (…) ali ako ste naviknuti na neke odvažnije pothvate u obrađivanju klasične glazbe, njegov pristup bi vam se možda mogao činiti odviše suzdržanim

Možda zato i naziv albuma – Bach: Another Perspective – na engleskom jeziku, a koji se može protumačiti dvoznačno. Jer kao „drukčija perspektiva“ album i nije pretjerano impresivan, no ako se naslov uzme kao tek još jedna perspektiva, onda je prilično solidan.