Miro Kadoić: Live at Jazz Point

Dugotrajno bivanje na jazz sceni sa sobom nosi brojne izazove, a jedan od najvažnijih je: kako ostati relevantan i svjež, kako i dalje zainteresirati (nove i stare) slušatelje i ljubitelje jazza, preživjeti smjene generacija i stilova? Saksofonist, skladatelj, aranžer, dugogodišnji član Jazz orkestra HRT-a (ranije i Big Banda RTV Slovenije), lider brojnih malih sastava, aktivan na sceni još od osamdesetih, saksofonist Miro Kadoić prošao je sito i rešeto. Pri tome je uglavnom bivao dosljedan jazz tradiciji i mainstreamu u širem smislu, evoluirajući svoj autorski izraz u okviru ovih koordinata.

Nakon trogodišnje diskografske pauze, Kadoić se vraća na scenu albumom Live at Jazz Point objavljenim u digitalnom izdanju.

Njegov izdavač Aquarius Records kao zanimljivost i „dvostruku novost“ ističe činjenicu da Kadoić umjesto uobičajenog alta svira tenor-saksofon te da se radi o njegovom prvom live albumu. Dodajmo i to da na setlisti dominiraju nove, tj. ranije neobjavljivane kompozicije, uz Illumination Nocturne s albuma Free Point (2011.) i Dark Matter (Human Link, 2015.). Ovaj podatak nam slikovito govori o autorovoj želji da predstavi i svjež autorski materijal pa makar se i vukao po računalu u datotekama „new folder 2“ i sličnima, kako je saksofonist vickasto primijetio govoreći o ovom izdanju.

Iskusan jazz slušatelj ili slušateljica će, također, primijetiti da su ovi live radovi vrlo pažljivo snimljeni i zvučno prezentirani. Sasvim je jasno da se radi o živom izvođenju, glazba odiše spontanošću (premda se ne čuje publika te nije do kraja uhvaćen i specifičan koncertni vibe), a u albumu pouzdano mogu uživati i oni koji su sebi postavili visoke audiofilske standarde za kućno slušanje glazbe. Budući da se radi o glazbi stilski naklonjenoj starijoj generaciji slušatelja (ujedno i s istančanijim slušalačkim navikama), ovo nije zanemariva kvaliteta.

U albumu pouzdano mogu uživati i oni koji su sebi postavili visoke audiofilske standarde za kućno slušanje glazbe

Iako je album dinamički raznovrstan, centralni dojam je da Kadoić najviše poentira u bržem tempu, kad je u prilici da se rasvira. To je obično u adekvatnom dosluhu s ostatkom benda i idejom kompozicije te možemo reći da saksofonist ne presvirava ni tamo gdje se takva prilika namješta, što nam govori o sviračkom iskustvu i zrelosti.

A budući da se radi o glazbeniku koji svira unutar tradicionalnih jazz idioma, svaki će slušatelj neizbježno imati i svoje asocijacije/reference na slavna imena iz povijesti jazza. Autor ovih redova će uvodnu Montmartre u startu doživjeti kao track koji je mogao izaći sa Saxophone Colosussa Sonnyja Rollinsa – ali samo dok se u finalu ne razigra pijanist Petar Ćulibrk, drugi dominantni solist na ovom koncertnom izdanju.

Kadoić na Live at Jazz Point očekivano igra na iskustvo, ali poentira nepretencioznošću

Dok je na Tranzistor Bluesu i dalje u domeni povijesti, u nekim brojevima (poput funk-jazz orijentiranog Hotel Cactus te suvremenijeg post-bopa Dark Matter) Kadoić elegantno spaja staro i novo. Možda i najuspješnija kompozicija na albumu je vesela i poletna Sukus svega, koja upravo sadrži esenciju live izvođenja, u svom dobrom raspoloženju i rasviranosti benda, dok je baladerska Illumination Nocturne iskusno postavljena kao kontrapunkt između dinamički intenzivnijih komada.

Ako bismo htjeli izdvojiti esenciju albuma ili ga opisati u svega nekoliko riječi, posegnuo bih za sintagmom – radost sviranja. Kadoić na Live at Jazz Point očekivano igra na iskustvo, ali poentira nepretencioznošću. Ovakvi albumi (u svijetu) obično ne nađu mjesto na godišnjim jazz listama niti se uklapaju u trendove ili sociokulturološke narative koji podgrijavaju zanimanje za jazz kod mladih, ali s druge strane demonstriraju moć da komuniciraju s „bazom“, onom jazz publikom koja je uvijek tu i opstaje desetljećima te uživa u nutrini jazz improvizacije i brojnih varijeteta baperskog stila.