Pjevačica Elementala
Remi o novom albumu, umjetnoj inteligenciji i tome zašto je trap spasio rap
Početkom travnja Elemental je objavio singl ”Srce moje”. Kada bendovi počinju objavljivati nove stvari to je znak da ni album nije daleko.
Prije nekoliko dana ponovno su se javili s novim singlom – ”Nisi ti ja sam”. Postalo je jasno da su već duboko u studiju te da se radi na materijalima za album.
Povodom toga razgovarali smo s Mirelom Priselac Remi i saznali što se to kuha u bendu, što možemo očekivati od Elementala ove godine, prisjetili smo se i nekih davno prošlih vremena, ali i razgovarali o načinima na koje im dolazi inspiracija.
Mirela Priselac Remi / Matej Grgić
Kojim ćete se temama baviti na novom, devetom albumu Dobra djeca?
Istina, album je na vidiku, dobro ste to nanjušili. Baš se veselim danima koji slijede jer novi album uvijek znači slatko iščekivanje i promatranje reakcija koje u ljudima budi. Prošlo je čak pet godina od našega posljednjeg albuma, od one fatalne 2020. kad se svijet promijenio. U međuvremenu, puno nam se tema motalo po glavi, napravili smo puno novih pjesama, no prijelomna nam je bila ”Usta na usta”, u kojoj smo ozbiljnije uplovili u vode synth muzike.
Naglašavam to kao promjenu jer se Elemental uvijek dičio svojim „organskim“ zvukom, što bi također značilo da smo promijenili jedan od svojih osnovnih postulata pod kojim stvaramo. Nakon ”Usta na usta” i zvuka koji je ona nosila, okrenuli smo se radu na pjesmama s dominantnim synth zvukom i odabrali pjesme za album koje su upravo u tom tonu. Što se tiče tematika, tu neću otkrivati previše, ali ću reći da unatoč tome što će nam ovo biti deveti studijski album, oštrica nije otupila.
Spot za ”Srce moje” svojevrsni je nastavak kultne i jedne od najprepoznatljivijih pjesama ”Priroda i društvo”. Kako je došlo do te ideje?
Kandžija, reper i redatelj, u svojoj je glavi zamislio da spot za ”Srce moje” slijedi priču postavljenu spotom ”Priroda i društvo”, ali četrnaest godina poslije. Nisam sigurna da je itko učinio sličnu ili istu stvar! Ideja je zbilja bila toliko dobra da smo mu prepustili spot u ruke i on nije iznevjerio.
Vratimo se malo u prošlost. Elemental je prije četvrt stoljeća (25 godina!) objavio prvi studijski album Moj, njegov i njen svijet. Kako danas gledate na to debitantsko ostvarenje na kojem ste već tada iskazali tekstualnu zrelost s mnoštvom utjecaja iz glazbe (jazz, soul, hip hop, operete), filmova i ostalih umjetničkih grana?
To je bio album koji je odjeknuo samo u reperskim krugova i približio publici novi zvuk organskog hip-hopa, jer je Shot u beatovima semplirao jazz, soul i funk, a refreni su često bili pjevani. Takvih albuma u to vrijeme nije bilo puno pa tek sad razumijem koliko je otvorio neku novu percepciju rapa u regiji. Uvijek je čovjek mudriji u retrospektivi. Ponosna sam na naš mali album iz 2000., koji je nama tada značio sve na svijetu. Na neki način, definirao je način na koji radimo muziku – iz srca i intuicije. Nikad nismo bili ljubitelji reperskog „ja-pa-jakanja“, odnosno repanja tek toliko da se slažu rime. Također, taj je album postavio pravila za naše eklektično lepršanje od žanra do žanra, dajući nam slobodu da se izrazimo bez da upadnemo u zamku muzičkih ladica.
Mirela Priselac Remi / Matej Grgić
U jednom intervjuu opisali ste svoj stvaralački proces kao zapisivanje ideja „na najnezgodnijem mjestu“ i kasniju razradu s bendom. Kako detaljnije izgleda taj put od inicijalne iskre do finalne studijske snimke?
Proces je sličan kod mene i Shota – u samoći smislimo temu, pišemo jedno drugom ili razgovaramo o njoj, a onda donesemo ideje na probu i radimo s bendom. Tijekom godina smo zaboravili na ego, jer rad s bendom iziskuje prilagođavanje kako bismo izronili pjesmu s kojom smo svi sretni. Taj proces nije uvijek bio lagan, ali godine zajedničkog rada naučile su nas da je dobra pjesma naš cilj, a da su sitne prepirke i nadmetanja samo smetnje na putu koje nikome ne služe. A najmanje pjesmi.
Moj proces pisanja je takav da nikad ne znam što će me inspirirati, no jedno je sigurno: samo konstantnim radom na sebi i svojoj muzici možeš imati „čist protok“ kreativnih ideja. Nema tu prečaca. Najdraži mi je proces u kojem počinjem od stihova jer mi riječi uvijek same ispričaju kakvu melodiju žele da im dam.
Izjavili ste da „formatirani radio voli mlaku juhicu“ i da ne pristajete na kompromise u stvaranju. Je li vas ta beskompromisnost ikada koštala još većeg komercijalnog uspjeha i biste li danas nešto napravili drugačije?
Jedini kompromis koji Elemental radi jest onaj u procesu rada jedni s drugima, znači, interno. Neke smo pjesme u potpunosti „izvitoperili“ od one originalne ideje, kompromis je tu zapravo suradnja. Ali eksterno, na van, prema slušateljima, kritičarima i medijima, kompromisa nema. Nikada nećemo ponoviti šprancu neke pjesme da bismo ugodili uhu koje nas sluša. Namjerno mijenjamo smjerove u kojima stvaramo kako bismo sami sebi – a onda na koncu i publici – bili nepredvidljivi i relevantni. Nama se komercijalni uspjeh dogodio, on nikada nije bio kartiran ili forsiran.
Mirela Priselac Remi / Matej Grgić
Nakon više od dva desetljeća na sceni, publika i odnos prema hip hopu se promijenio. Pogotovo ako uspoređujemo stanje s konca devedesetih. Posljednjih deset godina u Hrvatsku se uvukao trap, ekstremno popularan među Gen Z generacijom. Kako Remi gleda na trap?
Ja sam zbilja zadnja osoba koja bi osuđivala promjenu – pa hej, Elemental se mijenjao u zvuku sa svakim albumom! Osobno, baš volim trap, i onaj američki, ali i ovaj naš regijski. Jako je seksi, interesantan, osvježavajući. Rekla bih da je trap scena spasila rap scenu od učmalosti. Pojeli bi svi sami sebe, postali dosadni i predvidljivi. A to znači i kreativnu smrt. Trap je nova struja koja je prodrmala uspavanu scenu i iznijela aktere koji su nevjerojatno talentirani i fresh.
Čini mi se da Elemental nikad nije radikalno zaokrenuo zvukom, već se ta minimalna promjena događala iz albuma u album. Kako balansiraju između očuvanja prepoznatljivog Elemental zvuka i potrebe za eksperimentiranjem i evolucijom?
Ako promatramo našu muziku, naše stvaralaštvo kao živi organizam, onda bismo rekli da ni jedna promjena organizma nije „na prepad“. Sve što se organizmu događa, pomalo se događa, sazrijeva i kad je spremno, izlazi na vidjelo. Dijete ne naraste preko noći, a ni brada također. Nešto što slušatelj izvana primijeti kao promjenu u bendu, u samom se bendu već neko vrijeme potiho kuhalo. Za promjenu, evoluciju umjetnosti potrebno je nekoliko faktora: spremnost na promjenu, hrabrost, odvažnost, vođenje za instinktom, a ne mišljenjem okoline, ali i nešto magično što zovemo poklapanje sretnih zvijezda.
Ljeto je tu. Za hrvatsku scenu uvijek se može reći da više živi festivalskim ljetnim životom te da se tada otvara puno više prostora za masovne svirke. Zanimalo nas je kakvi su planovi za nadolazeće mjesece s obzirom na to da su nove pjesme vani te jesu li ikad razmišljali o europskoj turneji koja bi uključivala države van regije.
Kao i drugim bendovima, ljeto nam je radno, na pozornicama diljem regije. Jedan smo od rijetkih hrvatskih bendova koji je dobrodošao u svim zemljama bivše države, što je ogromna prednost jer nismo ograničeni teritorijalno. Gdje god razumiju naše tekstove, mi sviramo. Što nas dovodi do pitanja europske publike – oni nas mogu razumjeti samo vajbom i energijom, a tekstualno smo ipak u ovom slavenskom krugu. Voljela bih zasvirati za dijasporu, što se pomalo i počelo događati svirkom u njemačkom Ulmu, u koji nas zovu već drugi put. Dijaspora se generacijski promijenila, mnogo je naših otišlo na rad van, pa bih baš voljela da ih malo podsjetimo i posjetimo. Život u inozemstvu često nije posut zvijezdama kako to svi zamišljaju, ali vjerujem da bi poruka koju Elemental nosi bila ohrabrujuća za ljude koji su odabrali neku drugu geografsku širinu i dužinu.
Mirela Priselac Remi / Matej Grgić
Spomenuli ste bitnost autentičnosti kod tekstova – pitao bih vas o nečemu što je nesumnjivo već došlo na svjetsku scenu, a to je pomoć AI-a u kreiranju stihova, zvukova, vizuala za bendove. Kako gledate na činjenicu da će s vremenom umjetna inteligencija sve više biti dio života i stvaranja kod mladih glazbenika?
Nisam još koristila AI za pisanje tekstova ili konzultaciju oko tematika. Ali sam je koristila za strategije promocije i pomoć pri nekim poslovnim odlukama. Stvaram iz srca i nekako mi je teško zamisliti da bi me AI mogao znati bolje od mene same, što bi bilo nužno da nešto napiše umjesto mene. No nikad ne reci nikad, voljno prihvaćam sve nove alate koje nam progres nudi. Mladi umjetnici mogu AI koristiti kao korektiv ili konzultanta, ali onu prvotnu ideju, onu iskru iz koje kreće nešto što druga osoba prepoznaje nosi samo čovjek sâm. Naravno, ovo vrijedi samo ako govorimo o artistima koji stvaraju iz potrebe da se izraze. Ako stvaraš da bi zaradio i napisao nešto sladunjavo ali potrošno, AI će ti biti najbolji stihoklepac.
Najavili sre da će vam budući live nastupi vam biti zahtjevniji. Pridodajete li neke nove članove, ostajete na istom broju ili što se pod time podrazumijeva?
Ostajemo u istoj postavi, to je ipak već obitelj! Dodajemo neke nove tehnološke prinove na stage, da dobijemo puninu zvuka koja će biti na albumu. Kako bi se reklo, Elemental uvijek live ali CD quality. (smijeh)
Nedavno sam vas gledao na Sceni Rogoz u Varaždinu – puni ste energije, prostor ste zagrijali u vrlo kratkom roku, vidio sam kod vas još uvijek taj neki entuzijazam mladosti. Uostalom, tako je i kod vaše publike, za koju možemo reći da je zaista imate svugdje, a tu ponajviše podrazumijevam ljude koji znaju tekstove vaših pjesama od početka do kraja. Rađa li vam se motivacija iz koncerta u koncert, kako održavati tu razinu motiviranosti na nekoj tjednoj bazi?
Najviše volim kad nekog „okrenemo“, tko mi poslije koncerta kaže ‘slušala sam vas površno, frendica me je dovukla na koncert, ali zbilja ubijate, savršen koncert, postala sam fan’. E, to mene pali.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako se vama sviđao koncert iz perspektive malog kluba? Naspram velikih prostora i open air koncerata, koje vjerujem da velika većina ipak preferira.
Mi smo igrači malih bina, tu smo doma, tu smo najjači. Volimo i velike bine, ali energija se tamo lakše rasprši. Ovdje je usmjerena, neposredna i sirovija. U klubu sam doma.
Znam da neke izvođače živciraju njihove najpoznatije pjesme, barem kad publika intenzivno inzistira na njima, ali jesu li vama ”Malena”, ”Priroda i društvo” ili ”Iz dana u dan” ikad dosadili za izvoditi?
Nikad. Uvijek razmišljam o ljudima koji su tek nedavno otkrili te pjesme, i zamišljam kako da im ih približim još više. Nema dvije iste izvedbe, možda bi bilo da smo roboti, no zasad smo još samo ljudi.
