Na razmeđi jazza i tradicije

Međunarodna smotra folklora u Zagrebu ususret svom službenom početku (16. – 20. srpnja) ovu srijedu predstavila se jednim vrlo modernim zvukom „na razmeđi jazza i tradicije“ – glazbom Mimika orkestra, u jednako tako modernom Vintage Industrial Baru.

„Mimika orkestar je progresivni, avangardni, konceptualni jazz-world ansambl na čije izvedbe snažno utječu balkanske narodne tradicije, koristeći njihove specifične modalitete i ritmove u suvremenom jazz izričaju. Kroz glazbu i scenski nastup, svaki projekt istražuje drugačiju temu. Kompozicije su konceptualno i stilski povezane narativom istaknutim kostimima i izvedbom.“
opisali su Mimiku u najavi koncerta.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Mimika sve to, dakako, jest. Impresivna pojava od dvadesetak sjajnih glazbenika postavljana je u karakterističnu postavu big banda s ritamskom i sekcijom limenih puhača te sekcijom drvenih puhača, zajedno s električnim instrumentima i elektronikom, te vokalisticama u prvom planu.

Na svojoj razmeđi, njihova glazba upućuje na hibridni simfonijski spoj etno jazza, treće struje i jazz fusiona odnosno jazza i tradicijske glazbe s klasičnom i progresivnom rock glazbom.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

To odražava različite interese i utjecaje koji se sastaju u glazbi Maka Murtića, koji za Mimiku sklada. Tako su čujne mnoge odrednice jazza, poput vrlo kompleksnih harmonija i sveprisutne improvizacije, dok se elementi tradicijske glazbe odražavaju u upotrebi tradicijskih izvedbenih tehnika poput tarankanja (pjevanja karakterističnog za Istru i Primorje) ili njihove imitacije (primjerice, imitacije tradicijskih instrumenata sopila na saksofonima); kao i u korištenju karakterističnih intervala ili mikrointervala, modusa i složenih mjera.

Zastupljeni su i glazbeni elementi popularne, primarno rock glazbe u vidu korištenja elektroničkih instrumenata i upotrebe rifova; ali i klasične, koja se očituje u vrlo pomno promišljenoj instrumentaciji i uputnicama na glazbe klasičnih skladatelja poput Igora Stravinskog ili Emila Cossetta. U glazbi Mimika orkestra pojavljuju se brojni dijalekti, živi i izumrli, te jedan izmišljeni jezik (proto-indoeuropski).

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Takvo gusto glazbeno i zvukovno naslojavanje podržavaju i izvanglazbene odrednice inspirirane lokalnim tradicijama – primjerice, cvjetne krune koje aludiraju na ljelje ili hrvatske tradicijske tetovaže koje su na ovom koncertu bile promovirane. Narativnost glazbe Mimika orkestra uvijek je konceptualna i primarno inspirirana mitologijom. Svime time na svojim koncertima Mimika ceremonijalno želi dočarati izvorni kontekst (to jest, iskonski kontekst) hrvatske, balkanske, slavenske, mediteranske ili pak neke pete, imaginirane tradicije.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Kako je sve počelo?

Za vrijeme studija u Londonu Mak Murtć je zajedno s Majom Rivić, vodećom vokalisticom, osnovao tada dvadeseteročlani sastav Mimika. Prva dva albuma From Scratch to Structure (World Local Records, 2012.) i A Place Glowing a Brilliant Red (World Local Records, 2015.), primarno su jazz provenijencije, u spoju s klasičnom glazbom (tzv. jazz treće struje) i raznim popularnoglazbenim žanrovima. Tek sljedeća dva albuma, Divinities of the Earth and the Waters (PDV, 2018.) i Altur Mur (Menart, 2022.), spadaju i u etno jazz, žanr unutar kojega se ansambl predstavlja i danas. Žanr o kojem sam pisala svoj diplomski rad i u sklopu kojeg sam jako duboko uplivala u glazbu Mimika orkestra.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Na koncertu u Vintageu predstavljeno je par pjesama s nadolazećeg, petog studijskog albuma naslovljenog Medzotermina, koji dolazi kao završnica trilogije inspirirane identitetima i mitovima ovih prostora. Neke od njih su već objavljeni kao singlovi, poput Klape za Zemlju i Dišpeta, koji se snimao krajem godine u Lisinskom. Ipak, koncert je ponajviše donio skladbe s prethodna dva albuma, poput Colonnade Beneath the Earth, Amuar, Fondo, She sowed Wheat,  Forgiveness Day i uz ostale, nevjerojatno inspirirane izvedbe Song of Sorrow. Politički moment u kojem živimo, koji je više puta naglašen uzvicima „Free Palestine!“, čini se da je jako (dobro!) oblikovao i setlistu te večeri.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Skladbe s prethodnih albuma bile su predstavljene nanovo, u drugačijem, ali jednako izvrsnom ruhu –zbog improvizacijskih sekcija te povremene izmjene nekih od članova sastava. A taj sastav zaslužuje puno riječi pohvala: Murtić je u njemu okupio zaista ponajbolje instrumentalist(ic)e i vokalistice iz Hrvatske i šire regije, koji (čuje se) uživaju u nastupima i daju si oduška u vrlo nadahnutim i virtuoznim solažama.

Mimiku čine: vokalistice Maja Rivić, Anabela Barić i Anamarija Žugić; flautistica Nika Bauman, oboistica Jelena Ilčić i klarinetist Tomaž Zevnik; saksofonisti Marko Lucijan Hraščanec, Vojkan Jocić i Marko Gudelj; trubači Branko Sterpin, Zvonimir Bajević i Mate Picukarić; trombonisti Matija Mlakar i Miron Hauser; tubist Jurica Rukljić; na električnoj gitari Josip Šustić, na bas gitari Viktor Slaming; na klavijaturama Hrvoje Galler te na bubnjevima Mario Petrinjak – svi pod vodstvom Maka Murtića.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Oni su subverzivna avangarda današnjice, koja čudom nije neshvaćena, već plete oko sebe podosta siguran klub fanova. Njihov glazbeni sinkretizam ne ruši, kako bi fraza rekla, pravila svih žanrova, nego naprotiv – spaja ih i smišlja nova pravila, stvara razinu razmjene raznolikih glazbenih jezika i identiteta pojedinaca ansambla i čini jedan strani, ali razumljiv glazbeni jezik.

Svatko u njem traži svoje uporište: od renesansnih a cappella momenata u maniri klapskog pjevanja, ex-Yu rock rifova i bebop fraza na saksofonima, do eksperimentalnih mikrotonalnih solaža na usniku trube ili (istovremenog) dvoglasnog pjevanja i sviranja na flauti. Sve ujedinjeno u suludo upornim, kompleksnim i nepravilnim mjerama koje imaju toliko gruva da ih čak i publika (uz pomoć dirigenta) može pohvatati.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Publika je, uz pljesak, uživljeno plesala i ispunila sav prostor Vintagea. Bez naplate ulaza, klub se ubrzo popunio –  kako bi se, poučena iskustvom, dogodilo i da su se karte naplaćivale. Kako će se, vjerujem, dogoditi i 20. studenoga ove godine na promociji novog albuma. Treba spomenuti, zvučnu sliku te je večeri oblikovao Luka Čabo, koji je prilično dobro uhvatio ovaj nemoguće kompleksan i velik zvuk u nezahvalnoj akustici klupskog prostora.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Sve češća povezanost hrvatske folklorne scene s etno i world music scenom ovdje se prikazala u sjajnom svjetlu i na tome treba zahvaliti organizatorima, ponajviše umjetničkom ravnatelju Tvrtku Zebecu na otvorenoj koncepciji Smotre. Ako netko u Hrvatskoj pokazuje kako tradicijska glazba danas može smisleno živjeti na razmeđi mnogih različitih vrsti glazbe i glazbenih žanrova, onda je to Mimika.