O istraživačici glagoljaškog pjevanja i muzičkog folklora u djelima hrvatskih skladatelja

Prije osamdeset godina, 7. kolovoza 1945. godine, rođena je muzikologinja Gorana Doliner (rođ. Čaldarović)

Diplomirala je povijest glazbe na Muzičkoj akademiji u Sarajevu te doktorirala 1997. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu temom disertacije Glagoljaško pjevanje u Kraljevici. Radila je prvo u rodnom Sarajevu, na Radiju i na Muzičkoj akademiji, a potom u Zagrebu: u Muzikološkom zavodu Muzičke akademije u Zagrebu od 1980. do 1983. godine te na Odsjeku za povijest hrvatske glazbe HAZU od 1983. godine do umirovljenja 2012. godine. Preminula je 8. ožujka 2020. godine.

Njezin znanstveno-istraživački rad predstavlja zanimljiv spoj glazbeno-historiografskih i etnomuzikoloških tema, proširujući se povremeno i na druga interdisciplinarna područja. Jedan bismo dio njezinih radova mogli smjestiti u područje historijske etnomuzikologije. Proučavala je tragove muzičkog folklora u djelima hrvatskih skladatelja, usmjeravajući svoj analitički rad i prema djelima onih autora koji se ne smatraju predstavnicima tzv. nacionalnog stila, ispoljavajući u takvoj uključivosti i načela suvremene etnomuzikologije.

Primjerice, u svom radu The Folk Music Idiom in Croatia in the 20th Century objavljenom u IRASM-u 1987. godine, kao jednu od studija slučaja uzima i Ivana Zajca, a za folklorom u njegovim djelima i djelima drugih kompozitora traga razmišljajući o povijesnom kontinuitetu međusobnih kontakata glazbi različitih društvenih slojeva u kojem je nemoguće izbjeći utjecaje.

Proučavala je tragove muzičkog folklora u djelima hrvatskih skladatelja, usmjeravajući svoj analitički rad i prema djelima onih autora koji se ne smatraju predstavnicima tzv. nacionalnog stila

Međutim, više od muzičkog folklora u djelima hrvatskih skladatelja, tema koja se ponudila kao upravo idealna za spoj historiografskih i etnomuzikoloških interesa jest glagoljaško pjevanje – ujedno i središnja tema istraživanja Gorane Doliner. Glagoljaško pjevanje je smatrala, kao i Jerko Bezić, kontinuiranom glazbenom praksom vernakularnoga pučkog crkvenog pjevanja u Dalmaciji i Hrvatskom primorju, koje se nadovezuje na nekadašnje srednjovjekovne prakse svećenika glagoljaša.

Takav pristup pučkom crkvenom pjevanju dozvolio joj je da lokalne prakse proučava kao istovremeno historijske i suvremene, objedinjujući u svojem radu preglede povijesnih zapisa i etnografska istraživanja današnjice. Dapače, uspoređujući novije transkripcije snimaka crkvenog pjevanja na području Novog Vinodolskog sa starim izvorima, primijetila je kako su neki napjevi prisutni tamo više stoljeća, uz tek manje promjene. S druge strane, kao i istraživači ove prakse pjevanja na drugim lokalitetima, uočila je da tradicija glagoljaškog pjevanja ima određene sličnosti s folklornom glazbom područja na kojem se prakticira te ih podrobno analizirala.

Fotografija preuzeta s https://novi-vinodolski.hr/

Uz dugogodišnji rad na istraživanju glagoljaškog pjevanja, naročito na području Vinodola, kontinuirano se bavila proučavanjem glazbeno-historiografskih izvora, a povremeno je iskazivala interes i prema području sociologije glazbe, čiju je metodologiju suočavala s metodološkim postupcima etnomuzikologije te području glazbe i roda. Vezano uz potonje, izdvojimo interesantnu crticu iz njezina profesionalnog života.

Doliner je bila članica studijske grupe o glazbi i rodu (Study Group on Music and Gender) Međunarodnog savjeta za tradicijsku glazbu (ICTM), te je sudjelujući na simpoziju u Turkuu u Finskoj 1994. predložila da se simpozij iduće godine održi u Hrvatskoj. Za procjenu odvažnosti tog prijedloga treba uzeti u obzir ne samo to da je tema glazbe i roda u hrvatskoj muzikologiji i etnomuzikologiji bila dotad prilično nepoznata, već i to da je 1994. još uvijek trajao rat.

Dapače, od izvorno zamišljene lokacije simpozija – Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu – moralo se odustati zbog raketiranja u svibnju 1995. godine. Simpozij je, unatoč navedenim teškoćama, održan u Punatu na otoku Krku u rujnu 1995. godine s jednako odvažnom temom Music, Violence, War and Gender, a uz svjetske predvodnice etnomuzikoloških istraživanja glazbe i roda te glazbe i nasilja poput Marcie Herndon, Pirkko Moisale, Adelaide Reyes i drugih, simpozij je okupio i domaće (etno)muzikologe s interesom za ove teme, Nailu Ceribašić, Svanibora Pettana, Grozdanu Marošević, Vedranu Milin-Ćurin i, dakako, Goranu Doliner.

Premda to u njezinim objavljenim radovima nije vidljivo, Doliner je temu glazbe i roda očito smatrala važnom i nastojala je približiti hrvatskoj muzikologiji.[1]

Doliner je temu glazbe i roda očito smatrala važnom i nastojala je približiti hrvatskoj muzikologiji

Uz navedeno, svoj obol hrvatskoj muzikologiji Doliner je dala radom na nacionalno važnim istraživačkim projektima o hrvatskoj glazbenoj historiografiji i glagoljaškom pjevanju te kao aktivna članica Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatskoga muzikološkog društva od njegovog osnutka 1992. godine.

Uz znanstvene članke, 1998. godine je s Jerkom Bezićem objavila drugi svezak Spomenika glagoljaškog pjevanja, naslovljen Glagoljaško pjevanje u Novom Vinodolskom te je uz Sanju Majer Bobetko i Zdravka Blažekovića bila koautoricom knjige Hrvatska glazbena historiografija u 19. stoljeću 2009. godine.

Foto: HMD

Kao svoj najvažniji opus, za sobom je ostavila knjigu Glagoljaško pjevanje u Kraljevici: književnopovijesne pojave, kontekstualne strukture i glazbene osobine napjeva objavljenu 2011., a u kojoj je uz glazbene osobine jednaku važnost pridala književno-tekstualnom aspektu glagoljaškog pjevanja. Za tu je knjigu, kao i za nosač zvuka Tradicija glagoljaškog pjevanja u Hrvatskoj u izdanju Cantusa iz 2011. godine, dobila Nagradu Dragan Plamenac Hrvatskoga muzikološkog društva.

___

[1] Sljedeći simpozij studijske grupe za glazbu i rod ICTM-a u Hrvatskoj je održan 2021. godine.