Rana domaća diskografska industrija: Edison Bell Penkala, Elektroton i Jugoton

Još je jedan velik i važan znanstveni projekt Instituta za etnologiju i folkloristiku došao i svojemu kraju. Nakon četiri godine intenzivnoga istraživanja i rada, kolaborativni je (etno)muzikološki projekt Hrvatske zaklade za znanost, naziva Diskografska industrija u Hrvatskoj od 1927. do kraja 1950-ih (2020.-2024.) (“Diskograf“), rezultirao i sasvim nedavnim objavljivanjem knjige naziva Rana domaća diskografska industrija: Edison Bell Penkala, Elektroton i Jugoton, u suuredništvu Naile Ceribašić (voditeljice projekta), Dore Dunatov i Jelke Vuktobratović.

Knjiga, koju urednice namjerno ne dopuštaju nazivati strogo – zbornikom – objavljena je u suizdavaštu Instituta za etnologiju i folkloristiku, Založbe Univerze v Ljubljani te Znanstvene založbe Filozofske fakultete.

Fonografska produkcija, distribucija i prisutnost u kulturi

Unatoč uzusu izdavanja zbornika kao krune (kolaborativnih) projekata, ovo se izdanje, kako je uredništvo komuniciralo, „odmiče od zbornika radova prema jasno fokusiranoj multiautorskoj monografiji, odnosno – knjizi“. Tema rane domaće diskografske industrije kroz prizmu rada triju spomenutih domaćih diskografskih tvrtki razrađena je kroz zaista širok dijapazon pristupâ, kroz priloge 19 autora iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, BiH (Austrije), Crne Gore, Mađarske i SAD-a, s više od 30 članaka. Članovi projektnoga tima (Nada Bezić, Naila Ceribašić, Joško Ćaleta, Dora Dunatov, Tanja Halužan, Željka Radovinović i Jelka Vukobratović) pri tome su izdanju pridonijeli većim brojem autorskih priloga.

Tema rane domaće diskografske industrije kroz prizmu rada triju domaćih diskografskih tvrtki razrađena je kroz zaista širok dijapazon pristupâ

Struktura knjige temelji se na sedam tematskih cjelina, koje uredništvo definira kao ključna područja komercijalne fonografske produkcije i pratećih sustava njezine distribucije i prisutnosti u kulturi. Svaku od tih cjelina otvara uvodni tekst pretežno sintezne naravi, koji postavlja teorijski okvir i pruža širi kontekst tekstualnim prilozima okupljenima unutar pojedine teme. Svako od sedam poglavlja potom se nastavlja s dva do šest specijaliziranih priloga, uglavnom u obliku studija slučaja.

Veliki temati knjige su redom: „problematika diskografskih filtara na domaćem i međunarodnom terenu, odnos diskografske industrije i drugih polugâ glazbenoga života (radio, kazalište, film, koncerti i festivali, notno izdavaštvo, plesna kultura), zatim povezanost diskografske ponude i potražnje s društvenim identifikacijama“; tema samih snimki „kojima se artikuliraju područja narodne, popularne i klasične glazbe”, te na kraju problemska tema „baštinizacije rane diskografije”.

Zamjetno je, ipak, da ovako strukturiran tematski okvir – iako konzistentan i informacijski obuhvatan – u najvećoj mjeri pažnju usmjerava na diskografske tvrtke i izvođače, dok je perspektiva publike načelno izostavljena. Uključivanje pitanja slušateljskih praksi, pitanje segmentacije publike – klasno, etnički, rodno ili pak kroz dihotomiju urbano-ruralno moglo bi dodatno proširiti analitički doseg i doprinijeti zaokruženijem razumijevanju diskografske dinamike odabranoga razdoblja.

Perspektive hrvatske diskografske prakse

No svakako, ovakav je uređivački koncept rezultirao uravnoteženim i sadržajno bogatim prikazom kroz koji se (domaće) diskografske prakse mogu sagledavati iz različitih perspektiva, ali i povezivati i intertekstualno iščitavati u šireobuhvatnim interpretativnim okvirima tamo gdje tema i materijal to dopuštaju (najočitiji primjer za to je tekst Naile Ceribašić i Željke Radovinović o suradnji domaćih diskografskih tvrtki s onim češkima).

Uređivački je koncept rezultirao uravnoteženim i sadržajno bogatim prikazom kroz koji se (domaće) diskografske prakse mogu sagledavati iz različitih perspektiva

Ipak, ponegdje valja istaknuti problem nedovoljno jasne povezanosti između uvodnoga teksta i njegovih podtomova. Tako, primjerice, drugo poglavlje koje se bavi diskografskom industrijom u presjeku s drugim segmentima glazbenoga života (autorice Jelka Vukobratović) uspješno najavljuje tematski okvir narednih priloga i otvara nove perspektive unutar same teme.

S druge strane, uvodno poglavlje Naile Ceribašić, koje prethodi prvome poglavlju pod naslovom Diskografski filtri na domaćem i međunarodnom terenu, iako izuzetno sadržajno, bogato podacima i referencama te akribično, svojim opsegom i razinom detaljnosti uglavnom gubi uvodnu funkciju. U vezi s tim poglavljem najočitije se uočava najslabije vezivno tkivo među kasnijim prilozima-studijama slučaja. Uredništvo je odabralo pojam filtar kao svojevrsni terminus technicus, no on se pokazuje kao slab tematski oslonac.

Filtar

Kroz neku vrstu metatransformacije pojma – od tehničkoga termina preuzetog iz domene zvučne obrade (konkretno uređaja equalizer) – pokušava se dosegnuti nad-kategoriju koja bi obuhvatila vrijednosne aspekte diskografske selekcije (str. 49), motivirane različitim čimbenicima: politikom, društveno-kulturnim vrijednostima, stanjem domaćega tržišta, kretanjima na međunarodnim tržištima te perspektivom potrošača. Dodatno, članak Ferenca Jánosa Szabe pod naslovom Edison Bell u Mađarskoj: Eternola Mechanikai d. d. tek u vrlo ograničenoj mjeri uspostavlja vezu s pojmom filtra, čak i u njegovu proširenome, metaforičkom smislu.

Ovakve su napukline donekle očekivane s obzirom na hibridan karakter publikacije, koja ambicionira obuhvatiti temu i u zbornikovnoj širini i u monografskoj usmjerenosti, a to pak uredništvu svakako ne treba uzimati za slabost, nego izdanje treba sagledavati u svjetlu njegova nesumnjivo pionirskog dometa, i s time u skladu artikuliranih uredničkih želja.

Pionirski projekt

Knjiga Rana domaća diskografska industrija: Edison Bell Penkala, Elektroton i Jugoton, sama po sebi važna kao prvi pokušaj sustavnoga dokumentiranja, analize i kontekstualizacije početaka hrvatske diskografske industrije te njezine uloge u oblikovanju glazbene kulture 20. stoljeća, ima se razumijevati kao jedan od dvaju ključnih rezultata projekta Diskograf. Drugi, podjednako vrijedan, čini konkretni – i doslovno najglazbeniji – ishod projekta: dragocjena baza podataka diskografije, koja obuhvaća snimke i ploče triju pionirskih domaćih tvrtki. Ta baza nadilazi ulogu pomoćnoga istraživačkog alata te otvara prostor za daljnja istraživanja, mapiranja i (re)valorizacije diskografskih praksi u domaćemu i regionalnom kontekstu.

Knjiga je važna kao prvi pokušaj sustavnoga dokumentiranja, analize i kontekstualizacije početaka hrvatske diskografske industrije te njezine uloge u oblikovanju glazbene kulture 20. stoljeća

Samome se izdanju, naposljetku, mora uputiti ozbiljna primjedba na razinu tipografskoga oblikovanja. Odluka da se tekst ne strukturira jasnim paragrafima, zajedno s odabirom veličine i proreda fonta, kao i, primjerice, bibliografski prikaz u kojem nedostaje jasno razgraničenje između pojedinih jedinica – znatno otežava čitateljsku orijentaciju i umanjuje funkcionalnost inače iznimno vrijednoga sadržaja.