SHIP zaplovio Šibenikom

U Kući umjetnosti Arsen u Šibeniku, u četvrtak 11. rujna, počelo je treće izdanje SHIP Festivala.

Festival je to koji spaja izvođače, bookere, PR-ovce i ostale glazbene djelatnike da se kroz četiri dana povežu te pokažu publici na šest pozornica u gradu.

Službeno je festival otvoren govorima organizatora, Davorom Drezgom, Draženom Baljakom i Franom Tomašićem, dok se za glazbeni dio na istom mjestu pobrinuo Nemeček te nas pripremio na ono što nas čeka na ostatku festivala.

To je, ukratko, slavlje glazbe i zvuka, redom domaćih i stranih bendova i izvođača koji su često i zanemareni u širem glazbenom prostoru. Etno noise-rock upravo je bio ono što je svima trebalo u ovim vremenima. Neću reći da su njihovi tonovi veseli i pozitivni, daleko od toga, ali Vedran Živković, Leo Beslać i Borna Maksan na pozornicu donose svoje „oružje“ koje je potpuno bezopasno, ali opako udara i uvlači vas u duboki unutarnji svijet benda.

SHIP / Milan Šabić

Živković na gitari i vokalu, Beslać na klavijaturama i Maksan na bubnjevima započeli su set s “DajBog” te odmah dali cijelom Arsenu puls koji nije stao sljedećih sat vremena. Noise je to uz vrlo ambijentalnu pozadinu kojoj ponajviše doprinosi izražajni Beslać. Već nakon “Na kraju svega”, odnosno druge pjesme, vidio sam bend kako u nekom paralelnom svemiru svira u Roadhouseu iz Twin Peaksa te atmosferom koju stvara, svakim tonom koji odsviraju, još glasnije i mračnije opisuju prirodu našeg društva.

Nemeček ima čak i meditativan učinak. Istaknuo bih pjesmu “Olovni” koja započinje laganim Živkovićem prebiranjem na gitari, klavijature početno samo daju zvuk prirode, a Maksanov bubanj pridružuje se tek krajem pjesme. „Pogled u sutra, nije namjera, samo stara navika“, pjeva Živković, dok se pjesma razvija i kako publika pada pod mistični plašt, tako sve više zaboravljamo da smo na koncertu. Cijeli nastup Nemečeka ima tu teatralnu notu, a pjesme su scene. Svaka sljedeća pjesma, bilo da se radilo o novijem (“Os svijeta” ili “Mirila”) ili nešto starijem materijalu (“Jurjevo”), uklapala se i zarobljavala publiku.

Od jazza za metalce do funka

Nakon završetka ovog koncerta, SHIP je mogao početi u punom smislu te riječi. Aktivirale su se dvije pozornice na Tvrđavi sv. Mihovila, Deck i Hull. Riječki The Siids započeli su koncertni program u unutrašnjosti tvrđave, dok je Ivan Grobenski ‘otvorio palubu’ na glavnoj pozornici. Nakon njih slijedila su dva benda koji uporište imaju u instrumental rocku – Makrohang su bili prvi strani izvođači, Mađari koji su po glasnoći jednaki Nemečeku, ali s nešto bržim mijenjanjem obrazaca pa smo se uvjerili zašto im je u opisu ‘jazz for metalheads’. S druge strane Cocobolo su simpatični funky Nizozemci koji neizbježno inspiraciju crpe od najboljih iz žanra, ponajviše se tu referiramo na Khruangbin.

SHIP / Valerio Baranović

Djeca! su pred kraj večeri na Mihovilu preuzela hull pozornicu te se odmah počeli jako s eksplozivnom “Seljačkom bunom”. Zagrebački duo kao da svojom energijom nadoknađuje barem još nekoliko članova, s obzirom na to kako brojnije zvuče, a kada dopuste da se pjesma razvije, poput “Želim s tobom sve”, do izražaja dolazi i njihov progresivni dio koji ne konstantno na energičnosti i dinamičnost.

Ki Klop su u posljednjih godinu dana, praktički od izdavanja prvijenca Otopljeni disko, narasli do iznimno uzbudljivog live benda koji je sve one sjajne pjesme s albuma uspješno pretočio pred publiku. Bilo da se radi o “Zlatnom zubu”, intro pjesme koja odudara od ostatka, ali naglašava što Ki Klop jest (disko pop mutant!) ili o “Sezoni izgubljenih pasa”, Luka Žigolić, Jakov Ramničer i Laura Tandarić uspješno plešu „mračnim hodnicima“ glazbene scene pa kada tome dodamo zlokobne i electro-nabijene “Usne od cirkona” pa i Lukino završno čitanje Marinkovićevog Kiklopa, dobijemo nastup itekako dostojan jedne od najljepših pozornica u Hrvatskoj.

Zanimljive lokacije

Prednost SHIP-a, i to velika, je ta što se prostori na kojima se festival održava na pet do deset minuta pješačke udaljenosti. ‘Arsen’ je divan prostor u kojem će se u sljedećim danima održavati paneli i razgovori, Tvrđava sv. Mihovila tek je desetak minuta udaljena i tamo će biti glavni koncertni program, dok će u blizini, u Azimutu, također biti koncerata na dvije pozornice. Tunel će kao nešto udaljeniji prostor poslužiti za aftere i elektroniku.

Upravo je Azimut u četvrtak navečer pokazao kako publika diše uz festival u samom centru Šibenika. Ljudi su se vrlo brzo prebacili iz Mihovila u predivan klub u kojem su još svoje nastupe imali Vladimir, bend koji je u festival unio dah world music i tradicijske glazbe, dok je Zhiva prebacila stvari u primjerenije okružje alt-popa, baš onakvog kakav je potreban kada sat okrene ponoć. Za završetak prvog dana SHIP je zatvorio austrijski dvojac Lucy Dreams.

SHIP / Valerio Baranović

Kako su organizatori istaknuli na otvaranju, teško da koji događaj može proći bez produkcijskih i tehnički problema, ali nakon jake kiše i vjetra koji im je zadavao probleme dan ranije, četvrtak je svanuo sunčan i spreman da SHIP isplovi na još jedan put koji je započeo vrlo jasno, glasno i uzbudljivo.