Dva dobra duha rock and rolla u jednom

Zagrebački rock-klub Hard Place obično naziva sebe Biggest Little Rock Club s opravdanim pridjevom Dobri duh rock and rolla

Hard Place slavi petnaest godina postojanja i na rođendansko slavlje pozvao je Zadrugu iz Zaboka, koji su također dobar duh rock and rolla. O, kako dobar!

Dva dobra duha u jednom učinila su Hard Place sinoć jednim od najugodnijih mjesta na svijetu, s atmosferom punom veselja, radosti, smijeha, singalong pjevanja i punkerskog pogo plesa. Dodajmo tome i Kreša sa stand-up komičnim istupima između pjesama pa je slika sinoćnje veselice u trajanju više od dva sata, između 23:00 i 01:30, poprilično uokvirena.

Osim što je klub sam po sebi ugodnoga naboja, tu je prekaljeni rock band koji je odavna baština hrvatskoga rocka (ne samo zagorskoga, kajkavskoga…), ali pri tom nikako mumificirana baština (što bi rekao Gibonni).

Zadruga inače obožava nastupati u klupskim prostorima. Klub je za njih jedina prava fešta i mjesto gdje dolaze do punog izražaja. Jer: „Nema baba s malom djecom, slučajnih prolaznika, bikera koji bi najradije slušali cajke, nema tuđe publike nego samo ljudi koji su došli zbog Zadruge i provesti večer s nama u dobroj atmosferi.“

Postoje, ako se ne varam, oko tri desetljeća. Tri albuma objavili su u devedesetima i od tada ništa diskografski. Ali zato svako malo evo Zadruge na koncertima s fanatičnom publikom koju Kreš opisuje: „Ima dosta mladih friško nastrojenih punkera, ima dosta i starijih, pa kak’ se nedamo mi, tak’ se nedaju ni oni. Nema klinaca jer smo valjda po temama i sadržaju previše komplicirani da bi dječji um to mogao procesuirati.“

I nakon svih ovih godina i desetljeća Zadruga je toliko omiljena, uzbudljiva i izazovna i novim generacijama zato jer ima apsolutno originalan koncept stvaranja pjesama. Teško ćeš na prvu razlučiti šale li se oni ili misle ozbiljno. Uostalom, nerazlučivost je ovdje posebno izazovna i dobrodošla.

Ili, što bi rekao Kreš: humor može danas plasirati vrlo ozbiljne stvari, a ozbiljne rasprave mogu biti komične – a mogu se raditi i kojekakve kombinacije.

Izrazito inteligentno i maštovito – upravo ovako kako je rekao, tako Zadruga i stvara pjesme, barem većinu. Uz to treba istaći da Zadruga može do vijeka imati isti repertoar pjesama jer one nisu o aktualnim stanjima ili događajima nego o onome što ljude stalno okupira. Poruke su im vanvremenske, a live nastupi nisu samo odsviravanje pjesama nego radosna izmjena silne energije i osjećaja između publike i banda.

Dobro i predobro poznati repertoar ima tu neku izvrsnost i privlačnost i jer je izveden majstorski od cijelog „zadružnog kolektiva“ (nastalog, naravno, u klijeti pokraj Zaboka). A tko i danas ne bi razmilio se kad ekipa izvodi Ja živim vu malomu selu? Kad cijele mlade obitelji bježe živjeti na selo, u prirodu. Jedna od favorita bila je i ostala, stvarno upečatljiva – Dok bil sam mlad:

Dok bil sam još tolike mlad

Da pameti nisam imel ni male

Da s kamenim aute šajbu sam gađal

Da v čistah hlača po njive sam tekal

I lucke čriješnje sam žel

I denes mi veli mati:

Glej koliki bik si

Kaj si u životu do zdej napravil

Da nije nas bile za grabu bi spal

I suhe grane bi žel

Stand upovima Krešo je jednako posvećivao predrasudama o crnom mačku (zašto bi on bio za sve kriv) kao i trenutnom vrlo aktualnom problemu zabranjivanja. Istaknuo je da imamo slobodu, ali i slobodu zabranjivanja. Samo još da se zabrane neke vrste frizura!

I nakon toga opet urnebesne svirke jedne od nekih trideset pjesama. Malo se i broji jer slijede novi punk rafali ili metal riffovi uz tutanj bubnjeva. I kao kolektiv i pojedinačno svirači su dostojni poštovanja. Zadruga zvuči kompaktno, uigrano, svježe, nema tu ni natruha neke nostalgije pune paučine. Stvarno su vanvremenski.

Prije svirke, a nakon trideset godina, našao sam se s Krešom evocirajući zadružnu feštu početkom devedesetih u Vatrogasnom domu u selu Gubaševu, osam kilometara udaljenom od Zaboka. Kakav je to rusvaj, krš i lom i veselje bilo! Kakav party, a tek aftershow party za goste i band (pečeni pajcek, grah salata s bučinim uljem i vino i mineralna voda).

I nemojte ni pomisliti da je show u Vatrogasnom domu u Gubaševu, zato jer su bili mladi, bio bolji ili drukčiji od ovoga u Hard Placeu u Zagrebu. Bili su identični u svemu. Razuzdani, divlji i inteligentni rock and roll.

Iako pjevaju o vječitim temama nevezanim za aktualne događaje, zato Kreš na upit može li rock mijenjati neke predrasude i mijenjati svijet, kaže: „Predrasude se teško mogu razbiti, a ozbiljne teme poput mijenjanja svijeta preporučamo misicama.“

Sjetih se kako su ne tako davno na izborima za najljepšu djevojku natjecateljice obavezno testirali i njihovo znanje iz širokog područja ljudskog djelovanja. Kao da se natječu na kvizu znanja, a ne za izbor u ljepoti.

U razgovoru prije koncerta Kreš mi je dao set listu, ali na njoj nije bilo Male Čiči.
Zašto? „Ne kažem da je nećemo izvesti, možda i hoćemo. Imamo i motornu pilu, donijeli smo je. Ali nekako nastojimo je ne izvesti jer to ipak nije naša pjesma. Ona je popularna i naša verzija, ali je tuđa pjesma (autor je Silvestar Galić, izvodili su Gradišćani 1970. – op. A. B.) i zato nismo oduševljeni izvoditi je.“

Ali kako su zadružani dobri duh rock and rolla i u klubu dobrog duha rock and rolla, Kreš i ekipa izveli su ipak Malu Čiči. S inteligentnim odmakom, ali opet s puno šarma i simpatija za Malu Čiči.

P. S. Listajući Wikipediju, dio o gradu Zaboku, gdje Zadruga živi desetljećima i odakle su stekli poštovanje zbog nemjerljivog doprinosa kajkavskoj kulturi i umjetnosti, u rubrici Znamenite osobe Zaboka uvršteni su: Ksaver Šandor Gjalski (hrvatski književnik), Alen Gerek (hrvatski nogometni sudac), J. R. August (Nikola Vranić, hrvatski kantautor), Hrvoje Ivančić (hrvatski pisac, dokumentarist) i Siniša Hajdaš Dončić (hrvatski političar i ekonomist).

Nigdje ni slova o rock-grupi Zadruga! Nije teško ostati bez komentara.