Fokus na razlike i kontraste – dva lica iste scene na drugom danu JazzHR-a

Nakon intenzivnog ljeta prepunog jazz događaja raspršenih uz obalu – od Poreča i Grožnjana do Dubrovnika i Lopuda, festival JazzHR krajem rujna u Zagrebu već tradicionalno služi za svojevrsni restart nove koncertne jazz sezone u metropoli.

Kao projekt Hrvatskog društva skladatelja JazzHR važna je platforma za domaće autore i promociju novih albuma, ono na čemu inzistira i novi umjetnički direktor Borna Šercar. Upravo je takva programsko – konceptualna jasnoća bila vidljiva kroz sve tri večeri festivala, u Tvornici kulture. Svaka je večer bila drukčijeg žanrovskog usmjerenja: od big banda i vokalnog jazza, preko hard bopa i world-fuzije, do novih skladateljskih istraživanja.

Foto: Matej Grgić

Druga večer Festivala, donijela je kontrastnu kombinaciju čistog jazz kvinteta i world music fuzije. Riječ je o po mnogočemu dvostrukoj koncertnoj promociji albuma. Ante Jeličić Quintet predstavljao je svoj drugi album pod nazivom DA-DU iz 2023. godine (koji je u travnju prošle godine predstavljen u sklopu ciklusa Jazz Point Novi Zagreb), a Balkan Zoo s Ninom Ćorić album Muzika za ples objavljen 2024. godine (također koncertno predstavljen u studenom 2024. u Klubu Kazališta Komedija). Oba sastava imaju aktivnu koncertnu praksu u Hrvatskoj, osobito na jazz festivalima. Tako je ljetos kvintet Ante Jeličića nastupio u programu Jazz Is Back! BP u Grožnjanu, dok je Balkan Zoo sredinom rujna imao nastup na šibenskom showcase festivalu SHIP.

Utorak je možda trebao spojiti dvije publike: onu koja traži „čisti jazz“ i onu koja voli balkanske/world music pristupe.

Kombinacijom jazz kvinteta i world music sastava s jakim regionalnim utjecajima, utorak je možda trebao spojiti dvije publike: onu koja traži „čisti jaz“ i onu koja voli balkanske/world music pristupe, no interesni susreti između publika nisu se dogodili. Završetkom jednog koncerta, promijenila se uz dio publike i atmosfera što je uistinu bilo i za očekivati.

Foto: Matej Grgić

Fenomenalne međuigre činile su okosnicu skladbi

Obećavajući početak večeri nudio je dakle disciplinu i sofisticiranost bebopa, pri čemu su solisti snažno istaknuli snagu individualne improvizacije. Pored samog Ante Jeličića koji je bio precizan s pijanističkim osjećajem za gradaciju i ostatak kvinteta koji sačinjavaju Valdemar Kušan na trubi, Miro Kadoić na saksofonu, Bojan Skočilić na kontrabasu te Adriano Bernobić na bubnjevima odnio je pobjedu, ako ne iz kolektivnog muziciranja, onda sigurno u fenomenalnim međuigrama koje su činile okosnicu skladbi, prvenstveno između Kušana i fenomenalnog Kadoića koji je svirao bez zadrške. Osim skladbi s posljednjeg aktualnog albuma izveli su Arsenovu skladbu Kuća pored mora na kojoj im se pridružila i njihova česta suradnica pjevačica Elena Stella. U skladbi za koju je prema njihovoj uvjerljivoj izvedbi zanimljivog aranžmana bržeg tempa evidentno da je često u koncertnom repertoaru sastava, ovaj se put između redaka čuo i tihi hommage glazbenoj povezanosti s obitelji Dedić.

Foto: Matej Grgić

Drugi festivalski koncert večeri ponudio je neko drugo čitanje romske glazbe koje su pjevačica Nina Ćorić,  Mario Rašić na basu, Amir Karalić  na gitari, Viktor Lipić na klaviru, Marko First na violini, Zvonimir Bajević na trubi, Daniel Kadijević na bubnjevima i Mihael Györek na sopran saksofonu od romske melodike stvorili world-jazz amalgam.

Foto: Matej Grgić

Vrijednost ovakvih festivalskih programskih kombinacija leži upravo u mogućnosti i spremnosti da se otvori prostor za susret

Njihov glazbeni materijal spaja čvrsti groove i promišljene aranžmane Maria Rašića, a posebnu izražajnost donosi vokal Nine Ćorić koji je sugestivan i ritmički precizan. Sve to upotpunjuju vrhunski solisti, prvenstveno Lipić, First i Györek. Lipićeve prepoznatljive virtuozne i lirske dionice, specifična boja Györekovog soprana koja lagano prelazi iz mediteranskog u balkanski idiom, ili violina Marka Firsta koja djeluje gotovo kao vokal unutar instrumentalnog sloja i suptilno balansira između tradicijske glazbe i suvremenog jazza.

Foto: Matej Grgić

To su dva lica iste scene, istih glazbenika koji tu scenu tvore, koji zajedno mogu pokazati širinu i raznolikost domaćeg jazz izraza

Iako je publika donekle ostajala u svojim estetskim zonama interesa, vrijednost ovakvih festivalskih programskih kombinacija leži upravo u mogućnosti i spremnosti da se otvori prostor za susret, prepoznavanje i upoznavanje. Na jednoj strani bebop i hard bop tradicija, čvrsto ukorijenjena u povijest jazza, a na drugoj world jazz amalgam u kojem romska melodika i balkanski ritmovi nose novu energiju. To su dva lica iste scene, istih glazbenika koji tu scenu tvore, koji zajedno mogu pokazati širinu i raznolikost domaćeg jazz izraza.

JazzHR u tom smislu želi biti ključna platforma domaće jazz produkcije koja daje prostor autorima i izvođačima različitih poetika, ali podsjeća da kontrasti i suprotnosti imaju svoju vrijednost. Oni ne samo da otvaraju dijalog među žanrovima i publikama, nego omogućuju da domaći glazbenici i skladatelji pokažu raznolikost vlastitih ideja. Samo tako JazzHR može biti mjera i odrednica jazz scene u Zagrebu i Hrvatskoj.

_______________________________________________________

Naručio i uredio: Odjel za komunikacije HDS-a