Poetično i bez zadrške

Ahilejeva pjesma – majstorska naracija za glazbeno ruho

Roman Ahilejeva pjesma Madeline Miller od objavljivanja 2011. godine doživio je svjetski uspjeh. Povijesno-mitološka priča o Trojanskom ratu iz vremena antičke Grčke ispričana je kroz prizmu romantičnog odnosa grčkih junaka Ahileja i Patrokla, a kvaliteta rukopisa i umješnost spisateljske naracije Madeline Miller, koju hvale brojni izvori, donijele su novu svježinu i pogled na dobro poznatu priču iz Homerove Ilijade. „Majstorski oživljena, maštovita, a opet znalačka vizija drevne Grčke“, kako navodi Publishers Weekly, u Milleričinu je romanu zaživjela punim plućima kroz Patroklovu točku gledišta.

Ovaj sporedni junak iz legende o Ahileju postao je nositelj povijesno-romantične radnje donesene kroz, kako navodi The Daily Mail, „senzualnu i intuitivnu ljubavnu priču punu divnih, lirskih opisa koji diraju u srce“. Izbor navedenih citata iz časopisa nije slučajan. Upravo oni govore o dojmu koji je knjiga ostavila i na junaka naše priče – skladatelja Ozrena K. Glasera, koji je, duboko uronjen u filmsku umjetnost, ovu knjigu čitao upravo kao film, nakon čega je krenuo u pustolovinu pisanja glazbe inspirirane ovim proznim djelom.

Foto: Neva Žganec/PIXSELL

Ozren K. Glaser

Posljednjih tjedana hrvatska je javnost imala priliku kroz razne medije pobliže upoznati ovog skladatelja s respektabilnom karijerom u filmskoj industriji, kao i detalje o samom projektu Ahilejeva pjesma, što je uvelike pridonijelo popularizaciji filmske glazbe u Hrvatskoj, ali i njezinoj snazi u koncertnom miljeu.

Priča iz romana, doživljena kroz scene još nesnimljenog filma, Glaseru je poslužila kao „program“ koji je, nakon početne ideje o samostalnom soundtracku, finalno uglazbio kao vokalno-instrumentalno djelo u šesnaest stavaka za simfonijski orkestar, zbor i soliste.

Foto: Neva Žganec/PIXSELL

Ambiciozan i dojmljiv poduhvat impresionira ne samo rukopisom skladatelja koji pati od znatnog oštećenja sluha, nego i složenošću izvođačkog sastava te poduljim koncertnim formatom od više od sedamdeset minuta čiste glazbe. Ključnu ulogu u ovom složenom projektu imala je Zagrebačka filharmonija, u čijem je Off ciklusu u petak, 10. listopada, pod ravnanjem Alana Bjelinskog premijerno izvedena Glaserova inačica Ahilejeve pjesme, tek nešto više od godinu dana nakon inicijalnog dogovora s ravnateljem Zagrebačke filharmonije Filipom Fakom.

Ambiciozan i dojmljiv poduhvat impresionira ne samo rukopisom skladatelja koji pati od znatnog oštećenja sluha, nego i složenošću izvođačkog sastava te koncertnim formatom

Formu „glazbeno-scenskog spektakla“ na sceni Velike dvorane Vatroslava Lisinskog izveli su brojni glazbenici: uz Zagrebačku filharmoniju nastupio je Akademski zbor Ivan Goran Kovačić te vokalna solistica Nina Kraljić i Mihael Emanuel Večković, solist na duduku.

Foto: Neva Žganec/PIXSELL

Dojmu „spektakla“, uz više od 200 izvođača na pozornici i zanimljivu partituru, pridonijela je i brojna oduševljena publika, među kojom su bili i brojni istaknuti pojedinci filmskog svijeta i glazbene industrije, što je pridonijelo velikom odjeku i promociji projekta. Impresivan rok i profesionalna razina cjelokupnog koncerta vrijedni su pažnje ne samo lokalnih medija.

Inspiracija velikim filmskim partiturama (autor spominje glazbu Titanika, Gospodara prstenova i Gladijatora kao početni poticaj za bavljenje filmskom glazbom) očita je u promišljanju Glaserove skladbe, prvenstveno u raskošnom tretiranju orkestra te u melodijsko-ritamskim postupcima u iznošenju dramaturgije djela.

Foto: Neva Žganec/PIXSELL

S obzirom na to da je autor svoj zanat kalio izvan akademske skladateljske naobrazbe, važnu su ulogu u oblikovanju partiture imali orkestratori Nikiforos Chrysoloras i Danijel Legin, koji su napravili vrhunski posao u prilagodbi skladateljevih glazbenih ideja inicijalno snimljenih samo u audioformatu, bez notnog teksta za orkestralnu izvedbu.

Dojmljivost glazbene atmosfere

Kompaktna zvučna slika orkestra i zbora, uz rafiniran rad na solističkim dionicama, pridonijela je cjelokupnoj vrhunskoj kvaliteti zvuka i dojmu skladbe. Unatoč (pre)velikom korpusu izvođača, izvedba je bila ozvučena te je razina dinamike u određenim stavcima prelazila „u crveno“, što je donekle umanjilo profinjenost i zaokruženost zvukovnoga promišljanja cjeline.

Kompaktna zvučna slika orkestra i zbora, uz rafiniran rad na solističkim dionicama, pridonijela je cjelokupnoj vrhunskoj kvaliteti zvuka i dojmu skladbe

Dok autentičnost glazbenog rukopisa slušatelju izmiče pod brojnim asocijacijama na filmske i druge partiture, za ovu nas glazbu neupitno veže dojmljivost glazbene atmosfere koju Glaser pažljivo gradi od scene do scene. Od uvodnog stavka, u kojem orkestar iznosi trenutak Kada je sve tek postajalo, skladatelj pastoralno-arhaičnu atmosferu ocrtava kroz dionicu duduka, koju maestralno interpretira Mihael Emanuel Večković.

Foto: Neva Žganec/PIXSELL

Zvuk toga narodnog puhačkog instrumenta, prisutnog u tradicijskoj glazbi Armenije, Makedonije, Turske, Gruzije i drugih zemalja, donosi u glazbi efekt orijentalnog zvučanja i etno glazbe, poznat u brojnim filmskim partiturama, koji se organski stapa s orkestralnim zvukom. Melankoliju ljubavnih tema kroz nekoliko brojeva dirljivo je iznijela Nina Kraljić, čija su boja glasa i suptilna izvedba pridonijele ekspresivnosti i toplini glazbenih misli koje Glaser donosi, primjerice, u stavcima Ponoći i Ne možemo pokopati jednog bez drugoga.

Melankoliju ljubavnih tema kroz nekoliko brojeva dirljivo je iznijela Nina Kraljić, čija su boja glasa i suptilna izvedba pridonijele ekspresivnosti i toplini glazbenih misli koje Glaser donosi

Kroz ostatak skladbe skladatelj efektno kombinira orkestar i zbor, posebice u dramatičnim scenama poput Patroklova izgnanstva ili Bitke. Dramatika glazbe razvija se kroz orkestralne kontraste „između intimnog i monumentalnog“, po uzoru na klasičnu tradiciju romantičkih partitura i primjere filmske glazbe.

Glazbenički doprinos i izazovi

Orkestar Zagrebačke filharmonije, uz minimalna odstupanja, uspješno je bio okosnica izvedbe, koju zasigurno nije bilo jednostavno koordinirati. Solistički nastupi orkestralnih glazbenika (flaute, violončela i dr.) pridonijeli su nadahnutoj izvedbi djela.

Foto: Neva Žganec/PIXSELL

Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, kao iskusan partner u tzv. masovnim projektima sa simfonijskim orkestrima, djelovao je agilno i motivirano, posebice u ocrtavanju glazbene atmosfere izvedbom na neutralnom slogu kao dijelom orkestralne teksture. Dirigent Alan Bjelinski imao je odgovornu ulogu, osobito u održavanju dramatske napetosti i fuzije orkestra i zbora. Uz sve zahtjeve partiture i brojnost izvođača, izvedba je ostavila dubok dojam na sve prisutne.

Foto: Neva Žganec/PIXSELL

Format „spektakla“ neupitno je pridonio glamuru projekta, ali ne i glazbenicima na sceni. Fotografiranje i smještanje publike oduljilo je početak koncerta za desetak minuta, a kako je još toliko trajala energična najava voditeljice Martine Validžić, te opušteni razgovor sa skladateljem na sceni, uz prisutnost cjelokupnog izvođačkog korpusa od početka ulaska publike, držati fokus, intonaciju i zagrijanost prstiju bio je dodatni zadatak za glazbenike.

Foto: Neva Žganec/PIXSELL

Čitanje biografije skladatelja iz programske knjižice te opetovano isticanje njegova oštećenja sluha u ovoj su prigodi ipak bili suvišni, dok su ulazak publike i glasno koračanje za vrijeme izvedbe, kao i pljeskanje između stavaka, ometali posvećenu izvedbu glazbenika. Unatoč tome, glazbenici su veoma uspješno iznijeli nesvakidašnji glazbeni projekt koji je na velikoj koncertnoj pozornici poetično i bez zadrške predstavio film, ali i dirljivu gay ljubavnu priču dvojice junaka, a Ozrenu K. Glaseru veliko postignuće u biografiji.