Goran Troha (The Romans): „Imali smo najprodavaniji country singl na Amazonu“

The Romans, riječki sastav poznat po svojem country–bluegrass zvuku, nedavno je objavio drugi album Dandelion, koji donosi jedanaest novih kompozicija. Album predstavlja band leader Goran Troha

The Romans u blagdanskom ruhu

 Put do drugog izdanja riječkog benda The Romans bio je sve samo ne pravocrtan. Prvi album First Date – simboličan u nazivu kao njihov prvi susret s publikom – objavili su još 2017., u razdoblju kad su djelovali pod imenom Sarah & The Romans. No godine koje su uslijedile donijele su brojne preokrete: pandemiju 2020., a potom i pretumbacije u postavi tijekom 2022. i 2023., nakon čega je konačno sve sjelo na svoje mjesto.

Kao što ističe band leader Goran Troha, u bend dolazi i odlazi puno ljudi – kad bi sve koji su na neki način sudjelovali u posljednjem periodu morao pobrojati, našlo bi se tu i trideset-četrdeset lica. Trenutačnu stalnu postavu uz Gorana Trohu na banju čine vokalistice Nikolina Akmadža i Ilenia Sekulić, na gitari je Tilen Stepišnik, na basu Petar Brković, na harmonici Ivica Dujić, mandolinist i gitarist je Dino Džopa, a violinist Petar Ruk.

I na ovom albumu zastupljene su brojne glazbene suradnje: od hrvatske pjevačice Kim Verson, preko švicarsko-hrvatske pjevačice Bernarde Brunović, do interkontinentalnih suradnji s američkim izvođačima iz Tennesseeja: americana grupom The Howlin Embers i kantautoricom Brennom McNillan.

Nikolina Akmadža, jedna od pjevačica Romansa

„To su neke poveznice prvog i drugog albuma, jer mislim da svaka pjesma uvijek može zaživjeti malo drukčije. Naše pjevačice, Nikolina, Matea – sada i Ilenia – sjajno rade svoj posao, ali s različitim glasovima dobiješ tu raznolikost u albumu, jednu novu dimenziju. Ljudi se zapitaju što je ovo, a produkcijski i zvukom sve je prepoznatljivo. Pitaju me onda ‘Je li to vaša pjesma?’ ja kažem: ‘Je’, pa onda ide to objašnjavanje“, podijelio je Goran.

Kao što dodaje, album Dandelion (eng. maslačak) dobio je ime po cvijetu koji u jednom danu prolazi kroz više faza – baš kao i pjesme na albumu. Sniman je djelomice u studiju Metro u Ljubljani i u riječkom studiju VerAudio Sandija Bratonje, a objavljen je pod njemačkom etiketom 7us/7music. Bend je ovime nastavio uspješnu suradnju s njemačkim izdavačima, koja mu je priskrbila čak ulazak na Amazonove ljestvice za njemačko govorno područje: dva puta na 4. mjesto Best Country Seller, a zatim i na 1. mjesto s pjesmom “Every New Road“, koja je gotovo dva tjedna bila najprodavaniji country singl.

Iza svega toga stoji stvaralački proces koji je vrlo heterogen: kako objašnjava Troha, on se primarno bavi glazbenim dijelom, dok je na ovom albumu u pisanju tekstova pridonosilo više autora, od kojih najveći broj pjesama potpisuju Tanja Bukovčan i Bojana Mrvoš.

Goran Troha u razgovoru s našom novinarkom / Foto: Filip Kovačević

Proces uvijek započinje glazbom i okvirnom temom, koje Troha potom prepušta tekstopiscima, dajući im potpunu slobodu u interpretaciji. Nastali tekst zatim prolazi kroz korekcije u suradnji s pjevačicom Nikolinom, koja ga dodatno prilagođava svojim vokalnim potrebama, čime se pjesma dalje uobličava.

Teško je uopće svesti pod zajednički nazivnik svu širinu tema kojima se The Romans bave: primjerice, “Meow“ pripovijeda o susretu djevojke sa svemircem iz zviježđa Plejade. Kad ga pitamo otkud crpi inspiraciju za tako raznolike priče, Troha se samo nasmije i kaže da ona dolazi iz – hodanja. Televizor, dodaje, nema već deset godina.

„Pališ tu televiziju i vrtiš programe iz tog poluležećeg položaja i osjećaš kako te to nimalo ne opušta: samo ti stvara nervozu. Zato sam jedan dan iskopčao televizor iz struje iz zida, živio sam na drugom katu ispred lifta, odnio sam ga u prizemlje, napisao da je ispravan i sljedeće jutro ga nije bilo“, prisjeća se Troha

„Cijeli život sam u planinarima, alpinistima, i puno hodanja stvarno ti resetira glavu. Pola sata, četrdeset pet minuta, sat vremena, potrebno je da očistiš glavu od te svakodnevice i jednostavno ti se otvore kanali, onda dobiješ ideju za spot, tekst… I otuda sve počinje“, zaključio je.

The Romans uživo

Poveznica pjesama na albumu jest ponajviše taj interni karakter koji imaju, priča nam tako Troha o radnim nazivima i njihovim etimologijama, koje čupa doslovce odasvud.

Tako je, primjerice, nastala “Lublaneza“. Prisjetio se Troha puta kad su jednom u studenom Tilen i on sjedili u kafiću Petkovšek, na Petkovškovom nabrežju, nedaleko od Tromostovja. Sjedili su vani jer je pušenje u lokalima u Ljubljani zabranjeno, zaklonjeni suncobranom koji je tad služio kao kišobran tijekom one tipične, sitne ljubljanske kiše koja te ne natapa odmah, ali si bez zaklona brzo mokar.

Uz gitare i piva koje je konobarica stalno donosila, radili su na glazbi – bez teksta, jer je melodija već bila gotova. Tad su odlučivali o radnom nazivu pjesme, pa su je isprva nazvali “Ljubljanica“. U razgovoru se onda pojavila ideja o starom slovenskom imenu “Lublaneza“, koje im je zazvučalo dobro i tako je naziv ostao.

Sve se to događalo u vrijeme korone, a u tom je razdoblju u bendu bio i, nažalost, prerano preminuli Igor Wilheim, prisjetio se Troha, s kojim je nekoć svirao u Idejnim nemirima. Willheim je, naime, za Dandelion komponirao i napisao “Where Are You“, uz tekstopisca Martina Mayhewa.

Goran Troha najprije je bend nazvao Sarah & The Romans / Foto: Filip Kovačević

Inozemne suradnje svakako nisu nepoznanica bendu: ta razmjena iskustva je integralna, a specifični karakter američke glazbe je ono što ih privlači countryju. Kao što ističe, razlika između europske i američke glazbe velika je: europska je suženija, urbanija, na svojevrstan način stambena, a američka šira, otvorenija – kao prerija. Kao njegov osobni favorit s albuma, “Buzz At“ prenosi taj senzibilitet – Goran ju, smijući se, naziva kombajn pjesmom. Moraš ju pustiti kad sjediš na kombajnu i radiš dvadeset četiri sata pod reflektorima, s petnaest metara širine ispred sebe dok kosiš žito – govori i uz smijeh dodaje kako je potrebno imati pjesmu i za takve situacije.

Upravo na toj istoj američkoj simbolici i prostranosti temelji se i “San Diego“: u ovom slučaju Troha i Stepišnik skupa potpisuju glazbu, a u idejnom smislu bili su na tragu američke ikonografije i atmosfere ceste u pustinji, poput Thelma & Louise ili pak “L.A. Woman“.

„U tekstu se spominju boje: red, white, yellow. Kad sam bio s Nikolinom na probi, raspravljali smo o nazivu. Sve zastave su manje-više od tri boje pa smo gledali koja bi država mogla biti u pitanju. Na kraju je ispalo – San Diego. Svidjelo nam se ime, iako je razlog zapravo bio kriv. Pogrešno smo shvatili da San Diego znači sveti Jakov, a sveti Jakov je zaštitnik Opatije, što nam je bilo totalno fora: pjesma se zove San Diego, mi iz Rijeke, Opatija ima more, San Diego ima more… Imali smo cijelu priču, dok mi prijateljica, čiji se sin zove Diego, nije rekla: ‘Ma nije ti to Jakov.’ No, tako je na kraju ostalo“, podijelio je.

Uz pjesme na engleskom jeziku, The Romans imaju i non-album skladbe na hrvatskom i talijanskom jeziku, prišapnuo je Goran Troha / Foto: Filip Kovačević

A kad smo kod Hrvatske, kaže, stanje je pak bitno drugačije: taj žanr ima svoje bendove i publiku, ali njegova je tradicija ipak slabija nego, primjerice, u susjednoj Sloveniji, gdje se već godinama održavaju country festivali.

„U Hrvatskoj kad spomeneš country, široka masa uglavnom misli na, primjerice, Willieja Nelsona 1985. Nismo mi Willie Nelson ’85., to je sasvim jedna druga priča. Ljudi imaju takvu percepciju, ali kad nas čuju, često kažu: ‘Ovo je dobro, ovo je zanimljivo!’ Mi ipak težimo nekakvoj mješavini countryja, bluegrassa, čak idemo i prema nekom alter countryju“, zaključio je.

Ipak, i u Hrvatskoj postoje bendovi koji, unatoč manjem tržištu i slabijem odjeku, rade punom parom i drže scenu živom. The Romans pritom znaju da mogu računati na svoju publiku – i domaću i inozemnu – te da će novi album predstaviti upravo u Rijeci, Zagrebu i Puli. No s nastupima kreću tek od veljače, kad sva slavlja prođu – jer u Rijeci računamo i karneval – nakon čega bi mogla uostalom uslijediti turneja u Njemačkoj, Danskoj i Nizozemskoj.