Cantusova počast obljetnicama

Drugi koncert sezone CA / Foto: Vedran Metelko

Dvotočka. Stoji kao razdjelnica dviju misli u naslovu. Između onoga što je početna ideja, okvir i suština, i onoga što slijedi u nadgradnji, usmjerenju i pojašnjenju. Znak koji kazuje da je izrečeno nešto bitno, istovremeno stvarajući napetost iščekivanja nečega što predmnijevamo da će bitnome dati novu kvalitetu. Znak koji uspostavlja značenjski tajnovit i intrigantan odnos onoga što prethodi i onoga što slijedi. Solo – tutti: Tant d’Anniversaires! glasio je naslov drugoga koncerta iz sezone Cantus Ansambla, održanoga 24. studenoga 2025. godine u Maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, u kojemu je znak dvotočke odigrao više važnih uloga.

Odnos solo – tutti iz prakse baroknoga concerta grossa najjasnije odražava ono što ovakvim tipom koncerata Cantus želi istaknuti

Prvim dijelom naslova koncerta solo – tutti naglašena je praksa koju Cantus Ansambl, vođen idejama svojeg osnivača i umjetničkog voditelja Berislava Šipuša, nastoji kontinuirano provoditi. Riječ je o otvaranju prostora za koncertno predstavljanje ne samo ansambla u cjelini, već i njegovih nutarnjih komornih kombinacija te pojedinačnih glazbenika u različitim solističkim ulogama. Odnos solo – tutti iz prakse baroknoga concerta grossa najjasnije odražava ono što ovakvim tipom koncerata Cantus želi istaknuti. Solist proizlazi iz cjeline ansambla čiji je dragocjen sastavni dio, a kada iz cjeline izađe u osjetljiviji prostor komorne ili potpuno ogoljeni prostor solističke uloge, potvrđuje zašto je dio one cjeline.

Uvodni govor Berislava Šipuša na početku koncerta / Foto: Vedran Metelko

Iz tuttija su se ovoga puta solistički izdvojili klarinetist Danijel Martinović, izvevši jednu od kultnih Sekvenci Luciana Berija, te violončelist Jasen Chelfi, kao prvi ispred ostalih šestero violončelista koje traži partitura Messagesquisse Pierrea Bouleza. Još dvoje solista opravdali su svoju ulogu spram tuttija. Bila su to dva posebna gosta na koncertnom programu koji su, gledano iz „cantusovske“ pozicije, potvrdili ansamblovu težnju za otkrivanjem i predstavljanjem mladih talentiranih glazbenika te za uspostavljanjem i njegovanjem suradnje s istaknutim imenima iz svijeta suvremene glazbene produkcije. Taj novi mladi talent bila je sopranistica Marie Lucia Kossjanenko koja se Cantusu pridružila u izvedbi Ravelova ciklusa popijevaka na Mallarméove stihove, a istaknuto ime koje se odazvalo Cantusovu pozivu na suradnju jest ono violinista Irvinea Ardittija koji je zaključio koncertnu večer izvevši violinistički koncert Pascala Dusapina.

Održavanje sjećanja glazbom

Drugim dijelom naslova koncerta Tant d’Anniversaires! ideja solo – tutti koncepta dobila je svoju programsku konkretizaciju u odabranim djelima skladatelja kojima je 2025. bila obljetnička godina. Dvotočka u naslovu i u tom je pogledu odigrala važnu ulogu sučelivši dva jezična i kulturološka svijeta iz pera talijanskih i francuskih skladatelja. Posvetivši im komadić večeri, Cantus Ansambl proslavio je njihove rođendane – 100. Luciana Berija, 120. Giacinta Scelsija, 150. Mauricea Ravela, 100. Pierrea Bouleza, 50. Maura Lanze i 70. Pascala Dusapina. Održavati glazbom sjećanje na velikane prošlosti koji su i na njima ostavili traga jedna je od konstanta djelovanja Cantus Ansambla, a čestitati glazbenom izvedbom rođendan živućima posebna je prilika za produbljivanje glazbeničkih veza.

Slušatelj ima osjećaj pažljivog doživljajnog stupnjevanja, kao da je prihvatio pruženu mu ruku koja ga vodi kroz program

Pod umjetničkim i dirigentskim vodstvom Berislava Šipuša koncert Solo – tutti: Tant d’Anniversaires! zrcalio je raznolik spektar skladateljskih poetika u jednako raznolikim izvođačkim formacijama proširenog sastava Cantus Ansambla. Slijediti kronologiju nastanka za koncert odabranih glazbenih djela ili kronologiju skladateljskih obljetnica bilo bi suviše jednostavno, čak i banalno. Suprotno od toga, Berislav Šipuš polazi od samih skladbi, njihovih instrumentacijskih i glazbeno-estetičkih karakteristika, te gradi dramaturgiju kako koncerta u cjelini, tako i njegovih dvaju dijelova. Slušatelj ima osjećaj pažljivog doživljajnog stupnjevanja, kao da je prihvatio pruženu mu ruku koja ga vodi kroz program. Vrhunac prvog dijela programa biva u djelu za glas i komorni ansambl, a potom se gradacija nastavlja do konačnog vrhunca u završnom violinističkom koncertu.

Danijel Martnović / Foto: Vedran Metelko

Večer je otpočeo Danijel Martinović izvevši Sekvencu IXa Luciana Berija. Kao što se Berio igrao s instrumentacijskim mogućnostima klarineta i vlastitim skladateljskim idejama, tako se Danijel Martinović vješto poigravao s notnim tekstom dokazujući svoju sviračku i interpretacijsku izvrsnost. Sviračku besprijekornost usmjerio je ka izvlačenju nutarnjih motivskih klica koje se talože u Berijevu djelu. Čak je i okretanje lista notnog papira dobilo, nehotice, svoje mjesto u dramaturgiji tijeka izvedbe.

Scelsijevu opčinjenost zen meditacijom, četvorica udaraljkaša nastojali su vjerno prenijeti na pozornicu Malog Lisinskog

Foto: Vedran Metelko

Nakon toga, na pozornicu su izašla četiri udaraljkaša kako bi izveli I riti: Ritualnu koračnicu ‘Ahilejev pogreb‘ Giacinta Scelsija. Marko Mihajlović, Hrvoje Sekovanić, Nicolas Sinković i Renato Palatinuš preuzeli su zadatak ritualnog oživotvorenja Scelsijevih ritamsko-zvukovnih figura koje se razvijaju, preklapaju, zastaju pa ponovno vraćaju, i činili su to vrlo koncentrirano. Scelsijevu opčinjenost zen meditacijom, spomenutom u programskoj knjižici koncerta, četvorica udaraljkaša nastojali su vjerno prenijeti na pozornicu Malog Lisinskog. Međutim, nakon Berijeve opsežne i intrigantne studije koja slušatelja konstantno drži u pozitivnoj napetosti, Sclesijev glazbeni ritual nije postigao sličan učinak i kao da je ostao nedorečen.

Bude li odlučila ići ovim smjerom, Marie Lucia Kossjanenko ima sve predispozicije da zaplovi suvremenim glazbenim vodama

Treća skladba na Cantusovom programu bila je namijenjena vokalnoj solistici i ansamblu. Bio je to ciklus Trois poèmes de Stéphane Mallarmé Mauricea Ravela. Pitanje o tome pripada li Ravel ovakvoj programskoj koncepciji nestaje nakon nekoliko taktova prve pjesme iz ciklusa. Da, posve logično je on tu, baš nakon instrumentacijskog zgušnjavanja od Berija preko Scelsija, prirodno se uklapajući u promišljanje transparentnosti zvukovnog prostora koje se na osobit i jedinstven način ocrtava u svakoj od triju odabranih skladbi trojice skladatelja. Uz Cantus je kao solistica nastupila sopranistica Marie Lucia Kossjanenko, studentica pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Martine Gojčete Silić. Njezina tamnija sopranska boja i izražajnost pjeva, a s druge strane čistoća tona i tečnost vokalne linije izvrsno su odgovarali Ravelovom glazbenom jeziku. Pažljivom interpretacijom Marie Lucia Kossjanenko lijepo se uklopila u boju ansambla, o čemu je zasigurno mogla mnogo naučiti od svoje profesorice, dugogodišnje Cantusove suradnice i pjevačice bogatog iskustva u interpretaciji „suvremenije“ glazbe. Bude li odlučila ići ovim smjerom, Marie Lucia Kossjanenko ima sve predispozicije da zaplovi suvremenim glazbenim vodama.

Foto: Vedran Metelko

Kao prvi među jednakima, održavajući konstantni glazbeni puls Chelfi je postepeno preuzimao sve veću odgovornost

Nakon Ravela kao vrhunca prvog dijela večeri, u drugome dijelu nastavljeno je usložnjavanje izričajnih specifičnosti novih triju skladateljskih ostvarenja. Početak nastavka pripao je Pierreu Boulezu, još jednom kultnom imenu glazbe 20. stoljeća, čija je Messagesquisse svojevrsni „rođendanski telegram“ posvećen dirigentu Paulu Sacheru. Ova skladba dovela je na pozornicu za većinu Cantusovih koncerata neuobičajen ansambl sastavljen od istovrsnih glazbenika – sedmero violončelista. Prvi među njima istaknuo se dugogodišnji Cantusovac Jasen Chelfi kojemu je, kako Boulezova skladba nalaže, povjerena solistička uloga. Međutim, ta uloga nije od početka evidentna, već postaje jasnija kako se skladba otvara. Kao prvi među jednakima, održavajući konstantni glazbeni puls Chelfi je postepeno preuzimao sve veću odgovornost unutar glazbenog tkiva i pretvarao se u pokretački pogon čitavog violončelističkog ansambla, koji ga je slijedio, podupirao i nadograđivao od početka do kraja Boulezove energične partiture.

Foto: Vedran Metelko

Lanza postavlja „traženje“ tutti koncepta na dvjema razinama, onoj strukturnoj i onoj zvukovnoj

Energična izvedba violončelista koji su postigli jedinstvenu zajedničku interpretativnu gestu sjajno je odvela u suprotnost koju je ponudila skladba The Skin of the Onion Maura Lanze. Skladba temeljena na preispitivanju postizanja cjelovitosti iz perpetuiranja fragmentarnosti stavila je nov izazov pred šestero različitih glazbenika. I vratila misao na početni koncept solo – tutti odnosa. Sada nije bilo prvoga među jednakima jer od svakog se glazbenika očekivala jednaka razina strukturne prisutnosti i izvedbene angažiranosti. Violinistica Eva Mach, flautistica Ana Batinica, klarinetist Danijel Martinović, violončelist Janko Franković, pijanist Viktor Čižić i udaraljkaš Hrvoje Sekovanić bili su šestero solista pred koje Lanza postavlja „traženje“ tutti koncepta na dvjema razinama, onoj strukturnoj i onoj zvukovnoj. Njihova fantastična suigra na pozornici rezultirala je novom vrstom energičnosti, drukčijom od Boulezove, ali jednako upečatljivom.

Foto: Vedran Metelko

Krunska glazbena izvedba večeri

Sve prethodno zgušnjavanje, grupiranje, poigravanje i akumuliranje vodilo je krunskoj glazbenoj izvedbi večeri u kojoj je kao poseban gost nastupio britanski violinist Irvine Arditti. Dovoljno je ponoviti onu istu rečenicu koja ističe Ardittija kao jednoga od najznačajnijih izvođača na području Nove glazbe, glazbenika koji je redefinirao violinsku virtuoznost u kontekstu suvremene glazbe, praizveo niz novih djela pisanih za njega ili njegov ansambl te utemeljio Gudački kvartet Arditti, jedan od najvažnijih komornih sastava takve vrste specijaliziranih za izvedbe glazbe 20. i 21. stoljeća. Višegodišnja profesionalna povezanost Berislava Šipuša i Irvinea Ardittija rezultirala je u travnju ove godine praizvedbom Šipuševa Koncerta za gudački kvartet i orkestar Music for four characters… and not only u izvedbi Kvarteta Arditti i Zagrebačke filharmonije. Ovoga puta Irvine Arditti vratio se u Zagreb kako bi sudjelovao kao solist u izvedbi koncertantnog djela Quad za violinu i petnaest glazbenika Pascala Dusapina.

Svaki Dusapinov motivski fragment oživljavao je pod Ardittijevim prstima u punoći izraza, katkada stapajući se s bojom ansambla, katkada ističući se ispred svih

Foto: Vedran Metelko

Dusapinovo djelo stvorilo je šaroliku zvučnu sliku drvenih i limenih puhača, udaraljki i dubokih gudača (parovi violončela i kontrabasa), koje je na okupu držala čvrsta i sugestivna Šipuševa dirigentska gesta. Ukupnosti ansambla parirao je solist Irvine Arditti, nadahnutom i energičnom izvedbom potvrđujući status koji nosi u glazbeničkim krugovima. Svaki Dusapinov motivski fragment oživljavao je pod Ardittijevim prstima u punoći izraza, katkada stapajući se s bojom ansambla, katkada ističući se ispred svih. Razvijanje motivskih fragmenata i poigravanje s varijacijskim principom pružalo je violini ulogu koncertantnosti, ali i vodilo ka završnoj solističkoj kadenci, posuđenoj iz „klasičnog“ shvaćanja koncerta, ali nimalo „klasično“ oblikovanoj. Ardittijeva samouvjerenost i lakoća s kojima je šetao kroz Dusapinovu skladbu plijenile su pažnju slušatelja. Ali jednako je važno pohvaliti cijeli Cantus Ansambl koji je ovo djelo učinio stvarnim vrhuncem čitavoga koncerta.

Foto: Vedran Metelko

Ususret obljetničkoj godini

Koncert Solo – tutti: Tant d’Anniversaires! bio je prava proslava pri završetku kalendarske godine – slavljenje skladateljskih obljetnica, odavanje priznanja svim Cantusovim članovima (bili oni solo ili tutti), pokretanje novih suradnji, njegovanje već postojećih, ali i otvaranje novih poglavlja. Slavlje će se nastaviti u nadolazećoj 2026. godini, i to u još većem obimu. Godina svečanosti naslov je Cantusova idućeg koncerta početkom veljače koji će u potpunosti biti u znaku hrvatskih skladatelja. Time će otpočeti godina u kojoj će Cantus Ansambl obilježavati 25 godina postojanja te kontinuiranog praćenja i kreiranja suvremene glazbene scene u Hrvatskoj.

Dvadesetpet godina sustavnog i kontinuiranog njegovanja i promoviranja suvremene glazbe domaćeg i međunarodnog predznaka velika je i važna činjenica

U toj godini otvorit će novo poglavlje u suradnji s Irvineom Ardittijem koji će se tijekom čitave godine vraćati druženju s Cantusom kao gostujući solist i koncertni majstor.

Dvadesetpet godina sustavnog i kontinuiranog njegovanja i promoviranja suvremene glazbe domaćeg i međunarodnog predznaka velika je i važna činjenica. Činjenica koja će, za nadati se, probuditi veći interes za slušateljskim sudjelovanjem, a koji je, na žalost, izostao u očekivanoj mjeri na prvim dvama koncertima Cantusove nove sezone. I glazba i interpretacija na dosadašnjim dvama koncertima potvrdili su zašto su Cantus i njegov koncertni ciklus važni. Važno je to i s druge strane prepoznati.