Pipsi u Vintageu: Što Englezi imaju s Oasisom, Zagreb ima s Pipsima

Dan nakon Božića počela je šestodnevna rezidencija benda PipsChips&Videoclips u Vintage Industrial Baru.

U početku su bila zakazana tri datuma od 26. do 28. prosinca. Interes publike prisilio ih je da dodaju još dva dana, 29. i 30. prosinca, da bi se cijela priča zaključila dodavanjem posljednjeg i konačnog termina u novoj 2026. godini, točnije 3. siječnja. Pipsi su tako postali rekorderi Vintagea jer u 10 dana nitko ga nije napunio do vrha šest puta. Svi koncerti su rasprodani, a vjerojatno je tome pridonijela vijest da će nakon šestodnevnog maratona bend uzeti dužu pauzu. I kako onda ne zaželjeti malo svečanosti nakon blagdana?

Dubravka Ivaniša pa s time i ostatak benda koji čine Ivan Božanić, Marko Levanić, Zdeslav Klarić, Kruno Tomašinec i Pavle Gulić vidim češće nego neke prijatelje. Zaista ne brojim pohođene njihove koncerte u posljednjih petnaestak godina, ali znam da sam si nakon pet dana Saxa krajem 2023. rekao da uzimam odmor od Pipsa. Trajalo je nekih pola godine. Kada tome pridodamo i prošlogodišnje trodnevno pipsovanje u Boogaloou, dolazimo da sasvim solidne bilance u proteklih par godina, točnije od izlaska albuma Vesna, uz sporadične nastupe u većim i manjim gradovima.

Nova imena na ustaljenoj setlisti

Malo zagrijavanja uz The Verve, Oasis, Radiohead i Stone Roses neposredno pred bendovski izlazak na pozornicu prošlo je uz osjećaj da se sprema još jedna svetkovina. Gužve pred ulazom stvorile su se već od samog otvaranja u 20 sati i 30 minuta, a prostor je bio dupkom pun kada je Ripper s flat capom na glavi i naočalama na nosu izveo bend u nove pobjede. Dva Celzijeva stupnja vani ubrzo su zaboravljena i potisnuta jer grijanje je počelo uz pomalo neočekivanu “Motorcycle Boy” s Boga. Frontmen je zajahao svog dupina i odveo nas u još jedan fantastičan dan.

Pipsi u Vintageu / Filip Kušter

Jake snage vade se i s Walta – razigrana “Bi li ili ne bi” sjela je kao favorit publike s tog albuma, da bi se uskoro počeli vaditi i big guns favoriti uz gostovanja. Prva je bila Lucija Ivaniš koja je, sada već tradicionalno otpjevala “Ljubav” te odradila očev dio u fanatičnom stilu, a zatim smo na kraju pričekali Zdeslava da se spusti s klavijatura i odrepa dio koji je Edo Maajka usadio u novu verziju pjesme 2021. godine.

Ne bih volio preskočiti ni da se “Pariz” ustalio u setlisti i to izaziva neku neobičnu radost, jer Vesna mi još uvijek izgleda kao vrlo podcijenjen album. Pariz se gradi iz strofe u strofu, pjesma je dovoljno pomaknuta da se deremo na Belmonda i Jarrea pa makar i Ripper zaboravio pokoji stih. Bože moj, dogodi se. Na Freda Astairea, nećemo se lagati, ali vjerojatno album koji je većini na koncertu implementiran u mozak od prvog puta kada su ga čuli, prelazimo s “Plači” i “Ljeto ’85”. Šinecova i Božanićeva gitara se oslobađaju, Ripper dere iz petnih žila, ruke su gore ostatak koncerta, tinitus u dolasku… pa znate dalje, ne?

Još jedna opcija u napadu

Volim sada već nijansirati između nastupa Pipsa jer ponekad sitnice zaista odlučuju. Nekad je to epska izvedba “Gume na kotačima” s Josipom Lisac, a nekad je to Jadranka Ivaniš Yaya na pjesmi “Htio bih da me voliš”. A kakva je samo to najava bila! Ripper je spomenuo i Shanea i Noela, spomenuo je da bi i volio suradnju s Baretom, ali pošto je bend kao familija („kao i repka“) nije imao druge nego najaviti svoju ženu. Njezin je inače “Trubač”, ali iz ove perspektive možemo si zamisliti da sve pjesme s Walta otpjeva a da ne trepne.

Kazališnu “Mafiju”, pjesmu napravljenu za rock-dramu u ZKM-u, dobili smo drugačije aranžiranu, bez naglašenih klavijatura kao u originalu, već se Marko Levanić premjestio s basa na akustičnu gitaru, a Božanić je prešao na bas. S dojmljivim instrumentalnim krajem Pipsi su dobili još jednu opciju u napadu.

Pipsi u Vintageu / Filip Kušter

Nova stvar je najavljena kao sljedeća, ali krenula je “Trener morskih pasa”. Mislio sam da je to još jedan Ripperov trik jer nisam dugo čuo da na koncertima izvode neki sasvim novi materijal. No ipak se dogodilo – pod nazivom “Puno poslije” dobili smo nešto što zvuči kao nastavak Vesne, nešto između “Pariza” i “Glasa za bluz” pa i s pamtljivim refrenom i ponavljanjem „puno poslije, puno poslije“. Čekamo studijsku verziju, a i sada je očiglednije zašto se ide na pauzu.

Bend koji je pokorio sve prostore svojega grada

Objavljena samo kao singl, “K1” se ne čuje često ili barem ne dovoljno često na njihovim koncertima. Prvi dan Vintagea već je sada opravdao očekivanja iako smo znali da za kraj imamo ostavljene poslastice kao da je sam Božić. “Supermama”, “Zdenka i vanzemaljci”, “Narko”, “Dan mrak” i “Bog” zaključili su kraj regularnog seta koji je prošao u nadglasavanju benda i publike, a teško je reći tko je bio pobjednik. Ima li ga uopće ili živimo u snu? Bilo je prekrasno čuti “Baku Luciju” na bisu. Pjesma je to koja donosi neki unutarnji mir nakon energičnih i pjevnih hitova. “Drveće i rijeke” trebalo bi izvesti u cijelosti u intimnom okruženju – sada više tražim želju za sebe, nego što smatram da je realno, ali kakvo je tek iznenađenje bio “Porculan” na drugom bisu, nisam mogao drugačije nego u naletu emocija u bilješke zapisati upravo tu misao.

Sada smo već iskočili iz kontinuiteta. Na prvom bisu nakon “Bake Lucije” došla je ona za koju znamo da slijedi jer Šinec uzima harmoniku u ruke (“Poštar lakog sna”), a da mnogi ne bi ostali razočarani, tu si bile “Gume na kotačima”. Drugi bis počeo je, kako smo već spomenuli, s mitskim “Porculanom”, da bi nam Ripper za kraj iscijedio grla s “Malenom” i “Na putu prema dole”. Tako je prvi dan Pipsa u Vintageu završio nakon malo više od dva sata. Nadam se da će bend izdržati do 3. siječnja jer ovo je bio jedan od glasnijih njihovih koncerata na kojima sam bio pa mi u trenutku pisanja teksta još uvijek zvoni u lijevom uhu. „Vidimo se sutra ili nekad“, opušteno nakon dvosatne euforije kaže Ripper i s bendom ode u noć.

Pipsi u Vintageu / Filip Kušter

Vezu kakvu Englezi imaju s Oasisom, Zagrepčani imaju s Pipsima. Tvrdnja bi se u glazbenom smislu mogla povezati i s nekim pjesmama, na što se i sam Ripper ironično osvrnuo kada je spomenuo ‘posudbu’ pjesme Noela Gallaghera i Shanea MacGowana. Veza kakvu bend ima s publikom istovjetna je, u puno manjem obujmu, ludnici koja je proteklo ljeto Otok zahvatila Oasis groznica. Za tridesetak godina, kada ćemo o slavljeničkim Pips danima pričati apsolutno istinite legende i prisjećati se dobrih starih vremena, bit će raritet u glazbenoj povijesti. Bend koji je suvereno pokorio sve koncertne lokacije svog voljenog grada, a nagoviještenom pauzom daje naznake da se spremaju i za nešto više.