Damir Martinović Mrle: „Let 3 ima dvanaest novih ljubavnih pjesama i jednu guzičnu“

Nakon devet godina Let 3 objavio je studijski album s novim skladbama. Damir Martinović Mrle objašnjava genezu stvaranja toga albuma, ali se osvrće i na mnogobrojne druge ogranke svoga umjetničkog djelovanja

Mrle u stilu Kennyja iz South Parka / Foto: Filip Kovačević

Damir Martinović Mrle jedna je od najosebujnijih ličnosti na hrvatskoj glazbenoj sceni. Autor glazbe, basist i pamtljivi performer kao član dueta MrLee & IvaneSky, kroz alter ego DJ Demian ili kao autor glazbe za djecu, u narodu je ponajviše upamćen kao motor grupe Let 3 koja je upravo objavila novi album.

Novi album RKTRD NDRD dolazi devet godina nakon albuma Angela Merkel sere. Iako u tom razdoblju niste mirovali – dogodio se i album obrada ŠČ! – jeste li cijelo to vrijeme znali da će se pojaviti novi studijski album ili se to dogodilo spontano?

Nakon Eurosonga dogodio se jedan vrlo jasan trenutak spoznaje. Otkrili smo da još uvijek imamo jako puno ideja i, što je još važnije, puno energije za prčidbu pa smo krenuli napraviti novi album. Sve je krenulo iz te katarzične rječice ŠČ, koja na neki način iscjeljuje i liječi.

Iz toga se rodila nova riječ – RKTRD NDRD, a to je paljenje motora, onog traktorskog motora koji pali dubinske točke u nama. Te su točke, zapravo, ljubavne točke u dubini naše duše. Ako dovoljno meditiraš i ponavljaš RKTRD NDRD, motori se upale, te točke prorade i postaješ izrazito osjetljiv za primanje i davanje ljubavi. Iz tog je stanja nastao cijeli album.

Moram spomenuti da smo album snimali kod Mateja Zeca, koji na albumu potpisuje dio autorstva i aranžmane.

Zahvaljujući njemu album je dobio neku slatku, poletnoljubavnu, osvajačku svježinu.

Mrle s opsežnom diskografijom / Foto: Filip Kovačević

Novi album donosi trinaest kompozicija i djeluje vrlo prpošno. Što vas je najviše inspiriralo tijekom njegova stvaranja?

Možda će to nekome zvučati čudno, ali uz ljubav postoji još jedna stvar koju izuzetno, strastveno volim – ženski spolni organ. Popularno zvan pička.

Ljubav i tjelesnost kod mene nikad nisu bile odvojene stvari i to se jasno čuje na ovom albumu.

Zanimljivo je da je riječ „ljubav“ na naslovnici albuma napisana i prekrižena. Kako je na njezino mjesto došao RKTRD NDRD?

Ja sam htio da se album zove Ljubav. Međutim, dogodilo se to da sam došao u svoju diskografsku kuću Dallas, gdje su mi rekli da već postoji previše albuma koji se zovu Ljubav te da je glupo da se i naš tako zove.

Kako sam u tom periodu puno meditirao i stalno ponavljao RKTRD NDRD, to im se svidjelo, pa su oni na kraju odlučili prekrižiti riječ ljubav i album nazvati RKTRD NDRD. To nisam ni znao unaprijed – oni su jednostavno grafički obradili dizajn po svom.

Uz spotove za “Cikicu” i “Lassie”, vizualnu priču dobila je i “Mravljooka pupica”. Tko je ili što je zapravo ta mravljooka pupica i o čemu pjesma govori?

Inspiracija za “Mravljooku pupicu” je žena koju doživljavam kao biće toliko sitno i intenzivno da ulazi u mene kroz osjetila – kroz dah, glas i pogled. U toj se fantaziji ona rastvara u igri jezika, dodira i sline, u jednom intimnom, gotovo ritualnom činu bliskosti. Zubima polako skidam sav silni nakit i ukrase s nje, sloj po sloj, kao da je razotkrivam do same srži.

Zatim nestaje i ponovno se pojavljuje, stalno me mameći da sve krene ispočetka. Ona je nježna, zavodljiva i precizna poput mrava – uvijek bogato ukrašena, lijepo odjevena, skladno pretjerana. Upravo ta kombinacija minijaturnosti, erotike i estetske prenaglašenosti čini srž pjesme.

Mrle kao mravljooki pupac / Foto: Filip Kovčević

Fascinantno je s kojom lakoćom ulazite i izlazite iz različitih izdanja: od rock zvijezde i kazališnog skladatelja do DJ-a i autora slikovnica. Kako ste paralelno realizirali sve te projekte?

Radeći puno u kazalištu s redateljem Paolom Magellijem, razvio sam jedan specifičan način rada. Dok glumci paralelno stvaraju svoje uloge, ja paralelno s njima radim glazbu. Tako se međusobno nadahnjujemo i nadopunjujemo. U tim procesima sam se sve više okretao elektronici, koju sam oduvijek volio, a upravo me Magelli dodatno naveo da se njome ozbiljno bavim. Iz toga se razvila moja velika ljubav prema techno glazbi, a na kraju i techno album DJ Demian – Culminazione.

Let 3 je bend koji stalno istražuje. Nikada nismo napravili isti album dvaput. Svaki album je putovanje u nešto novo. Sada je prvi put da imamo konceptualni album – dvanaest ljubavnih pjesama i jednu guzičnu.

Uz sve to, prirodno se nadovezao i moj kazališni rad: to su dva Shakespeareova teksta; glazba za balet Othello, u koreografiji Maše Kolar, glazba za Oluju u režiji Vita Taufera na Dubrovačkim ljetnim igrama, dječja slikovnica i album Magarčić i kit, kao i istoimena kazališna predstava u riječkom HNK-u.

Veliku ulogu u kontinuitetu svega toga ima Saša Hess, koji je radio vizualni identitet gotovo svih tih projekata: covere za Othella, DJ Demian – Culminazione, Let 3 – RKTRD NDRD, grafičko rješenje i likove za slikovnicu, na moj tekst Magarčić i kit, scenografiju za istoimenu dječju predstavu, kao i video spotove za Othella, “Mravljooku pupicu” i video ljubavne meditacije. To je suradnja u kojoj se glazba, scena i slika stapaju u jedno.

U kazališnim projektima često surađujete s Ivankom Mazurkijević. Kako izgledaju te suradnje i na koji se način nadopunjujete?

Od pet albuma koje sam radio u ovom periodu, tri su napravljena zajedno s Ivankom. To je jedan od najsavršenijih načina rada koje sam ikad imao. Ja postavim glazbu, a ona na to napravi savršene vokale. Često me dovede do ruba emocija, do suza. To je suradnja puna ljubavi – i privatno, i profesionalno. Osim toga, važno mi je i kako ta ljubav funkcionira u svakodnevici. Perem, peglam i kuham – jer mislim da žene treba rasteretiti dosadnih kućanskih poslova kako bi imale više vremena za ljubav. To nije poza, nego stav. Upravo o tome govori i “Cikica”, prvi singl s albuma RKTRD NDRD.

Mrle na koncertu gdje je Let 3 svirao skladbe s albuma Bombardiranje Srbije i Čačka / Foto: Filip Kovačević

Nedavno ste obilježili 20 godina albuma Bombardiranje Srbije i Čačka. Kako danas gledate na taj album i kako se vaš proces stvaranja mijenjao kroz godine?

I to je bio konceptualni album, često ga nazivaju posljednjim jugoslavenskim albumom. Govori o navikama, običajima i međusobnim odnosima naroda koji su živjeli u jednoj zajedničkoj državi. Jugoslavije više nema, ali taj mentalni, kulturni i emocionalni prostor i dalje postoji u ljudima koji su ga živjeli.

Nikad neću zaboraviti trenutak kad sam s materijalom za taj album došao na miks kod vrhunskog producenta Iztoka Turka. Rekao sam mu da želim sazvučje elektroničke glazbe, rock’n’rolla i folka. Rekao mi je da to još nikad nije ni vidio ni čuo, ali da se, ako želim, možemo zajedno upustiti u taj eksperiment.

Mislim da smo tada napravili nešto potpuno specifično, ponosim se s tim. Album koji je bio radikalno drugačiji od svega što je tada postojalo.

Danas se možda izražavam drugačije, ali proces je ostao isti: istraživanje, sudaranje svjetova i potreba da se kroz glazbu komentira stvarnost, bez nostalgije, ali s punom sviješću o onome što je bilo.

Pozicija Leta 3 i Hrvaske na svjetskoj pozornici

“Mama ŠČ!” donijela vam je eurovizijsku publiku. Kako danas gledate na to razdoblje i prati li vas ta publika i dalje?

Nakon Eurosonga dogodilo se nešto posebno. Neki su kritičari Let 3 svrstali u kategoriju izvan svih kategorija, što mi je jedan od najvećih komplimenata u životu. Publika nas i dalje prati – imamo fanove iz Engleske, Australije, Japana i Ukrajine. Eurovizijski su fanovi među najvjernijima koje možeš imati, i ja ih stvarno volim i cijenim.

Neke države najavljuju bojkot Izraela na sljedećoj Euroviziji. Kako gledate na to?

Eurovizija je oduvijek bila poligon za razna pitanja, odgovore i diskusije. Uvijek je tako bilo i tako će ostati. Ponekad dođe do kritičnih situacija, kao što je sada, i prirodno je da na to postoje reakcije, pogotovo u kontekstu najružnijih stvari koje se danas događaju u svijetu.

Damir Martinović + pas / Foto: Filip Kovačević

Predstoji Antivalentinovo. Kakvi su planovi za promociju albuma?

U posljednje vrijeme puno smo meditirali i oživjeli ljubavne točke unutar organizma. Svaka od tih točaka jedna je pjesma – dvanaest pjesama plus jedna guzična. Antivalentinovo će biti velika promocija, jedna kolektivna meditacija, s ciljem da se ta ljubav na kraju pretvori u općenarodnu prčidbu.

I za kraj – imate li novogodišnje odluke za 2026. godinu?

Ivanka i ja u 2026. počinjemo pripreme za Ratnu operu, čija je premijera planirana za 2027. godinu. Režiju potpisuje Paolo Magelli, a s pripremama krećemo godinu dana unaprijed, jer nas čeka iznimno kompleksan projekt.

Naš svestrani umjetnik Saša Hess odlučio je napraviti kostime koji će biti živi. Trebat će im vrijeme da narastu. U svemu tome kombinirat će se robotika, umjetna inteligencija i, naravno, velik broj živih glazbenika iz svih mogućih glazbenih žanrova.

Sve ostalo ostaje isto:

ljubav, pa prčidba;

ljubav, prčidba…

I onda: prčidba, prčidba, prčidba…