Midge Ure u Tvornici: Sat i pola Ure kulture

Midge Ure je više od pola stoljeća na sceni, ima definiran scenski nastup, a odabir svojih najvećih hitova, uz par obrada, pokazao se pristojnom kombinacijom koja je oduševila oko tisuću posjetitelja u Tvornici 16. siječnja

Midge Ure je nastupio uz trojicu glazbenika / Foto: Matej Grgić

U rasponu od 15 mjeseci Midge je Ure drugi put nastupio u zagrebačkoj Tvornici kulture. Na koncertu 16. siječnja najavio je kako će doći ponovo – ne bez razloga. Posve solidno popunjena Tvornica dobrim dijelom njegovim vršnjacima (a on ima 72 godine) oduševljeno je reagirala na hitove, stameno bilježila nastup mobilnim uređajima i zvučnim se vremeplovom vraćala u osamdesete.

Bend Midgea Urea i zvučao je kao da je ispao iz tog razdoblja: bubnjar je šuplje i reverbalno udarao u kasu i činele s prepoznatljivim zvukom kakav je imala većina albuma tog razdoblja, klavijaturist se trudio reminiscirati neoromantičarsko pištanje toga doba, a basist je pratećim vokalima stvarao odgovarajući ugođaj. U takvoj zvučnoj slici samo je Midge Ure odudarao: suvereno je svirao gitaru koja je zvučno pripadala više rock, pa čak i metal miljeu, dok je njegov glas bio gromak, kao u doba njegove najveće popularnosti.

Utisak je ponešto bio umanjen kad je prešao na klavijature, pa je drugi mikrofon bio pretiho ugođen, no kasnije je to popravljeno, pa je na radost poklonika moćno otpjevao skladbu “Hymn” iz repertoara Ultravoxa. Zapravo, njegova autorska ostavština iz tog benda činila je dobar dio jednoiposatnog koncerta, a publika je ponajbolje primila hitove – “Vienna”, navedenu “Hymn”, “The Voice”, zaključnu “Dancing With Tears In My Eyes” te “New Europeans”, prvu skladbu koja je izvedena na bisu.

Glas Midgea Urea i dalje je gromak / Foto: Matej Grgić

Izveo je, dakako, i svoj najveći solo-hit “If I Was” kao i evergreen grupe Visage “Fade To Gray” (svojedobno, Ure je istodobno bio član Ultravoxa, Visagea i Thin Lizzyja; zanimljivo, prije toga odbio je poziv Malcolma McLarena da se priključi Sex Pistolsima). U vrlo dobro postavljenoj dramaturgiji koncerta, izveo je i dvije obrade – “No Regrets” Toma Rusha koju je snimio i na svome prvom solo-albumu i odličan blues instrumental “Super-Natural” iz ostavštine Johna Mayalla i Bluesbrakersa.

Ni ovaj put, Ure nije došao na nostalgijsko recikliranje, već na reinterpretaciju, premda je repertoar s nastupa iz 2024. bio gotovo navlas isti. Ovoga puta samo je u bis ugurao skladbu “New Europeans”, a zaključio ga razigranom verzijom skladbe “One Small Day”. Sintesajzere je potisnuo u drugi plan, gitaru stavio u glavnu ulogu, što je imalo dvojak učinak – “Fade to Gray” je prilično šuplje djelovala (a kako zvuči u izvorniku, posjetitelji su mogli čuti na odlasku; skladba je odmah puštena sa zvučnika). S druge strane, Ureu je uspio taj balans: unatoč pretežnome pozadisnkome konfekcijskom zvuku, njegov izvrstan glas i suverena uporaba gitare dominirali su nastupom.

Midge Ure je više od pola stoljeća na sceni, ima definiran scenski nastup, a odabir svojih najvećih hitova (logično, nije izveo “Do They Know It’s Christmas Time”, pjesmu koje je koautor, uz Boba Geldofa), uz par obrada, pokazao se pristojnom kombinacijom koja je oduševila oko tisuću posjetitelja u Tvornici.

Bend nije imao posebnu scenografiju / Foto: Matej Grgić