Moji mjuzikli #2: Pozitivne misli, dobre vibracije i odlična glazba
Prije točno dvadeset i jednu godinu, kazalište Komedija prikazalo je glazbeno-scensku reviju Moji mjuzikli s glazbom najznačajnijeg i najplodnijeg hrvatskog skladatelja, tituliranog oca hrvatskog mjuzikla, Alfija Kabilja. Danas, toliko mnogo godina kasnije, Kabiljo i dalje neumorno sklada – i to ne samo mjuzikle, nego zabavnu, filmsku, klasičnu i raznu drugu glazbu, no ipak su mjuzikli ostali njegova velika ljubav. Zato je bilo logično da kazalište Komedija, koje je već dugo dom ovog svestranog autora, priredi nastavak glazbeno-scenske revije, pod naslovom Moji mjuzikli #2.
Posvećena šezdesetoj obljetnici rada Alfija Kabilja te pedesetoj obljetnici praizvedbe najpopularnijeg i najizvođenijeg hrvatskog mjuzikla Jalta, Jalta, revija je premijerno predstavljena pred prepunim auditorijem Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija, u subotu, 26. ožujka 2022. Bila je to također odlična prilika da se skladatelju uruči nagrada Zlatni studio za životno djelo. Nagradu je, po trijumfalnom završetku koncerta, pred razdraganom publikom, dirnutom skladatelju dodijelio Goran Ogurlić, glavni urednik Jutarnjeg lista.
Smisleno vođenje kroz glazbu
No i sam je koncert bio događaj za pamćenje: revija najpopularnijih pjesama, plesova i drugih glazbenih komada iz Kabiljevih mjuzikla, razveselio je slušatelje željne pozitivnih misli, dobrih vibracija i odlične glazbe. Program je započeo s nekoliko uvodnih brojeva, gdje je medley orkestralnih tema iz mjuzikla Car Franjo Josip u Zagrebu, funkcionirajući poput uvertire, predstavio Komedijin orkestar uz vodstvo dirigenta Dinka Appelta, kojega sam skladatelj, ali i članovi orkestra i publika, nisu mogli dovoljno nahvaliti. Uslijedila je čuvena pjesma iz istog mjuzikla kojom su Komedijine dive Renata Sabljak i Wanda Vinter pozvale na pozornicu glumce („Neka dođu glumci“), a zatim je cijeli ansambl solista, zajedno sa zborom izveo zaraznu pjesmu “Premijera” iz mjuzikla Crveni otok.
Pomno planirani uvod otkrio je da koncept revije Moji mjuzikli #2 nije bio samo nesuvislo „nabacati“ pojedine glazbene brojeve (a moglo se i to, jer je Kabiljeva glazba sama po sebi dovoljna za odličan glazbeni doživljaj), nego se gledatelje/slušatelje, zahvaljujući režiji Nine Kleflin, smisleno vodilo kroz Kabiljevo stvaralaštvo – od prvog mjuzikla Velika trka, preko starijih mjuzikla, kao što su Ivan od leptira i Dlakav život do onih novijih poput Tko pjeva zlo ne misli i Kralj je gol pa do nezaobilazne Jalte, Jalte.
Bila je to također prilika da se publici predstave brojevi iz, nažalost, do sada neizvedenih mjuzikla Krađa Mona Lise, Madame Hamlet i Marylin Monroe, pri čemu je pažnju naročito privukla pjesma „Putovanja“ iz mjuzikla Madame Hamlet u glazbeno i scenski doista nadahnutoj izvedbi Jasne Bilušić. Zahvaljujući njezinoj interpretaciji, bilo je lako zamisliti čuvenu francusku glumicu Sarah Bernhardt, jedinu ženu koja je u liku muškog junaka na scenu donijela vlastitu verziju Shakespeareovog Hamleta.
Pjesme iz Kabiljevih još neizvedenih mjuzikla poput “Putovanja”, ali i poput pjesama-arija “Neka nam bude lijepo” i “Sudbina žene” iz mjuzikla Krađa Mona Lise (prvu je izveo Đani Stipeničev, a drugu Danijela Pintarić), kao i poput pjesama “Norma Jean” i “Ženi” iz mjuzikla Marilyn Monroe u izvedbi zbora (“Norma Jean”) i vokalnog solističkog kvarteta (Vanda Winter, Danijela Pintarić, Vlatka Burić Dujmović i Đani Stipaničev) kojemu se pridružuju ostali vokalni solisti (“Ženi”) – dakle, te su pjesme baš zaintrigirale maštu. Doista, kako bi na sceni izgledali i zazvučali upravo ti, Kabiljevi neizvedeni mjuzikli? I – kako je uopće moguće da neki mjuzikli Alfija Kabilja do danas još nisu izvedeni?!
Kako je uopće moguće da neki mjuzikli Alfija Kabilja do danas još nisu izvedeni?!
Ako je prvi dio programa (što je uvjetno rečeno, jer revija nije imala pauzu) bio način na koji je ansambl Komedija uvukla gledatelje u prekrasan svijet mjuzikla, a njihov je sjaj zasjenio sve brige, drugi je dio bio još bolji.
Uz izvrsnu pjesmu “Kralj je gol” (u izvedbi odličnih solista – Danijele Pintarić, Vlatke Burić Dujmović, Dražena Bratulića i Adalberta Turnera i zbora) te prekrasnog dua “Ljubav samo prava ljubav” iz mjuzikla Kralj je gol, prisjetili smo se rasplesanih tridesetih i vremena kada se engleski kralj Edward VIII sasvim gol kupao na otoku Rabu. Za razliku od mjuzikla Kralj je gol, mjuzikl Tko pjeva zlo ne misli, bio je inspiriran knjigom “Dnevnik malog Perice” Vjekoslava Majera i, još više, istoimenim filmom Kreše Golika (popularni su film, baš onako kako to Amerikanci rade, Milan Grgić i Alfi Kabiljo uspješno prenijeli na kazališne daske).
Međutim, slušani iz konteksta današnjice, posebice iz konteksta zagrebačkog potresa, udvaranje gospona Fulira (Dražen Bratulić) gospođi milostivi Ani Šafranek (Sandra Bagarić) u pjesmi “Ciklame”; a onda i pjesma “Prelepi Zagreb” u odličnoj interpretaciji Adalberta Turnera, svojim su nostalgičnim zvukom ispunili srca svih prisutnih, zaljubljenih u glavni grad Hrvatske. A kada je Renata Sabljak – duboko emocionalno i onako kako samo ona zna – otpjevala “Što će biti s nama sutra” iz mjuzikla Jalta, Jalta, mislim da nije bilo oka u kojemu se nije zacaklila barem jedna suza.
Nakon toga je, u istom tonu, Đani Stipaničev otpjevao čuvenu pjesmu “Jalta, Jalta”, a njegova je posveta bila dvostruka. U uvodnoj se deklamaciji pjesme, naime, izgovara/pjeva tekst „baćuška moj dragi – on me je tomu naučio“, pa oni koji poznaju Jaltu od samog njezinog rođenja 1971. godine, odmah vizualiziraju Borisa Pavlenića i njegovu besmrtnu izvedbu te iste pjesme. S druge strane, Jalta je na krimskom poluotoku (Krim se također spominje u tekstu pjesme “Jalta, Jalta”), a to je na sekundicu odvuklo misli u drugom smjeru…
Poruka puna optimizma i pozitive
No ansambl Komedije nije imao namjeru pustiti gledatelje iz začaranog svijeta mjuzikla Alfija Kabilja i dati im vremena da se zabrinjavaju zbog realnosti. Pjesma “Tko pjeva zlo ne misli”, sa svim solistima i zborom, te uz sudjelovanje plesnog para kojeg su činili Ana Hanić i Dejan Jakovljević (Jakovljević je, također, izradio i koreografiju prema koreografiji Lili Čaki), prenijela je poruku punu optimizma i pozitive.
Za sam kraj ostavljeno je iznenađenje: izvođačima se pridružio sam skladatelj-slavljenik, Alfi Kabiljo, te je, preuzevši dirigentsku palicu od Dinka Appelta, poveo soliste, zbor i orkestar na bezvremeno putovanje na zelenu livadu iz pjesme “Neka cijeli ovaj svijet”. Zapjevala je i publika, koja je s ovacijama pozdravila skladatelja i njegove slavne, danas već legendarne mjuzikle koji uvijek dižu raspoloženje, pružaju nadu te razveseljavaju i ispunjavaju srca. Dapače, stojećim ovacijama nije bilo kraja.