Trijumf snage detalja

Mnogi su mjesecima unaprijed kupili ulaznice, mnogi  nestrpljivo iščekivali novi susret s velikim karizmatičnim umjetnikom – krcata je bila danima unaprijed rasprodana Mala dvorana Vatroslava Lisinskog te zimske večeri u kojoj je uronjen u plavu boju prazne pozornice svjetove glazbenih čudesa otvorio miljenik publike gitarist Petrit Çeku.

Jedna klupa za klavir, jedan podnožak gitarski  i jedna gitara, čovjek u fraku zanesenog pogleda u prepunu dvoranu kojoj će za koji trenutak darovati čaroliju svirke.  Rječju – čudesno!

I mala je dvorana velikom postala, u snazi interpretacije, u energiji u-tkanoj u gitarističke mogućnosti i moći, u zaustavljenom vremenu koje je otvorilo pogled na vrijeme fantazije, kreacije i vrhunske umjetnosti.

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr

Petrit Çeku istinski je umjetnički velikan, naslućen već od prvih uspjeha na natjecanjima, u nastupima koji uključujuju i neke famozne, pa i one sa famous pop stars.

Glazbenik je on koji s velikim poštovanjem pristupa literaturi, on je   iznosi u su-stvaranju delikatno osmišljenih tonskih slika, detaljiziranih boja, interpretativnih silnica koje uvijek oduševljavaju publiku – onu koja jednostavno obožava taj njegov orkestrirani gitarski zvuk, kolege glazbenike, stručnjake, ali i one mlade koji tek uče o glazbi, sviranju i glazbenoj imaginaciji. Sada Zagreb ima i tu privilegiju da je Çeku na ovdašnjoj Muzičkoj akademiji od 2025. izvanredni profesor, a nastupi uz kolege u gitarskim komornim sastavima, Trio Elogio i Hrvatski gitaristički kvartet, upotpunjuju blistave tragove njegova muziciranja koje možemo pratiti u živom koncertnom kontaktu.

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr

Koncert održan u ciklusu Guitarra Viva 20. siječnja uistinu je, baš kako ime ciklusa kaže,  potvrdio živost gitare u brižljivo odabranim partiturama – od poznatih komada Bacha i Barbera u obradama upravo Petrita Çekua, potom i kompleksne Velike sonate Paganinija, do izvornih gitarističkih bravuroznih komada u drugome dijelu rasporeda koji je uključio omiljena tri španjolska Joaquina Rodriga, te vrlo svježe i inovativne interpretacije poznate Tri trubadurske Stjepana Šuleka i kamenčiće odnosno Pebbles and Ripples Sande Majurec.

Obrade dvaju adagia, odnosno dviju poznatih skladbi – Bachova Adagia (iz Marcellova Koncerta za obou) i Barberova Adagia, Çeku je znalački i posebnom osjetljivošću prema rafiniranoj sjeti svirao u diskretnom otvaranju i zaključku prvog dijela koncerta oblikujući ga u duhu francuske uvertire, pri čemu je kompleksnost klasičnog kroja sonate rastvorio u raskoši koju je pružila Paganinijeva partitura (i bez violine).

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr

Dijabolični violinistički genij kojem gitara nije bila nepoznanica, Niccolò Paganini ovim djelom postavlja iskušenje gitaristima u tehničkim zapletima, ali i očekivanoj dramaturgiji interpretativnog luka, što je Çeku potencirao izrazitom usmjerenošću na detalje. Nevjerojatni prijelazi i promjene registratura u zvukovnim oblikovanjima tu su repertoarnu gitarističku kompoziciju otvorili u novome ruhu.

A tri španjolska komada, odnosno Tres piezas españolas Joaquína Rodriga, skladatelja koji je životom obuhvatio doslovce 20. stoljeće, djelo je koje nosi pečat velikana gitaristike Andrésa Segovije (kojem je bilo posvećeno), dok se novim  interpretativnim pothvatima glazbenici možda potiho natječu u nenapisanome  prvenstvu. Svakako je izvedba koju smo pratili na ovom recitalu bila izuzetna i pamtljiva, no prava su glazbena čudesa iz mašte umjetnika Çekua uslijedila u tumačenjima hrvatske literature.

Djelce našeg vremena, kratka priča o kamenčićima i valićima – Pebbles and Ripples Sande Majurec krenulo je iz Omiša 2012., doživjelo različite izvedbe i tumačenja (pa i snimke), a prije ove zagrebačke premijere za Çekuovu personifikaciju igre iz plićaka na njegovim je koncertima (i na drugim kontinentima) ponuđeno kao fini slatkiš. Slatkiš koji u sažetoj priči onomatopejskih vizura vrlo koncentrirano ističe gitaru kao polivalentni izvor zvuka, promišljenim fokusom na doslovce svaki ton.

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr

Gitaristička literatura u Hrvatskoj nezamisliva je bez suradnje skladatelja Stjepana Šuleka koji je podario antologijske Tri trubadurske  na poziv Darka Petrinjaka, inače negdašnjeg Çekuova profesora, čime je on na koncertu dao i svojevrsnu počast Petrinjaku kao jednom od temeljnih gitarista u povijesti hrvatske glazbe, a nama priliku da partituru koju poznajemo, primimo u izvedbi bogatoj emotivnim nabojem, od sjete do svečanosti (kako i nalažu stavci), uz sonet kao savršenstvo forme.

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr

Strast i posvećenost kojom Petrit Çeku oblikuje i ostvaruje svoje nastupe, još su jednom iskazali njegov interpretativni vrhunac, a oduševljena je publika   primila još i dva dodatka (jednu etidu i jedan preludij, Sora i Barriosa) kao zalog idućim susretima – novim glazbenim čudesima fascinantnog umjetnika.