Velebni Brahms i nenadmašni majstor melodije Schubert u pravim rukama

Za ulazak u mali Lisinski u subotu, 24. siječnja, trebalo je čekati u dugačkom redu.

Lisinski da camera u atraktivnom programskom izdanju

Na rasprodanom koncertu nastupio je klavirski kvartet koji čine violinistica Dunja Bontek, violistica Marija Andrejaš, violončelistica Monika Leskovar i pijanistica Martina Filjak. Gost im je bio Branimir Pustički, a čuli smo djela Johannesa Brahmsa i Franza Schuberta.

Foto: KDVL

Treći klavirski kvartet u c-molu, op. 60 Brahms je započeo pisati kao mladić, rastrgan između suosjećanja prema bolesnom prijatelju Robertu Schumannu i ljubavi prema njegovoj ženi Clari. Dva su desetljeća prošla prije nego što je skladbu revidirao u oblik u kojem je danas poznajemo, što je uključilo i njezino transponiranje iz cis-mola u c-mol koje mu je omogućilo da tonovima “ispisuje” Clarino ime.

Struktura ovog opsežnog djela vrlo je jasna: dva masivna vanjska stavka uokviruju unutarnje, kraće stavke, no već se u početnom Allegro non troppo – koji konvencionalno donosi čvrstu prvu i lirsku drugu temu – čuje poigravanje sa standardnim sonatnim oblikom, posebice u nizu varijacija na drugu temu te u rekapitulaciji koja se ne odvija u početnom tonalitetu, nego se Brahms u njega vraća drugim putem.

Scherzo se kreće od nemirnog početka do silovitog završetka, Andante donosi prekrasnu lirsku melodiju u violončelu kojoj se pridružuju ostali gudači toplim legatom i dekorativnim pizzicatom, dok se Finale temelji na prividno jednostavnom motivu i na ritmičkom obrascu koji zaziva Beethovenovu Petu simfoniju prije neočekivanog završetka.

Foto: KDVL

Energično, usklađeno i znalački

Brahms je napisao ukupno 24 komorne skladbe od kojih je čak u šesnaest uključio klavir, iskorištavajući njegovu snagu, opseg i kontrastni zvuk u odnosu na gudače. Savršeno je to shvatila Martina Filjak koja je svoju dionicu izvela vrlo energično i samostalno, ali i u potpunom dosluhu s gudačicama, povlačeći se prema potrebi kako bi nadopunila i naglasila njihov zvuk. Dunja Bontek, Marija Andrejaš i Monika Leskovar svirale su vrlo lijepo, s usklađenim tonskim bojama i vibratom, pa su ostvarile bogate dijaloge i iskoristile sve prilike da pokažu svoje individualne vještine i ljepotu tona.

Vrhunac profinjene interakcije i liricizma čuli smo u izvedbi Andantea u kojem su bogata boja, bujni legato i gotovo vokalna kvaliteta violončela Monike Leskovar bili u prvom planu. Teret Finala  – gdje je violina glavni nosilac energije – sjajno je iznijela Dunja Bontek koja je neumoljivim kretanjem poticala postupno zgušnjavanje teksture.

Foto: KDVL

Drugi dio koncerta ispunio je Schubertov popularni Klavirski kvintet u A-duru, Pastrva, D 667 (Forellenquintett). Djelo je nastalo na narudžbu bogatog mecene i amaterskog čelista Sylvestera Paumgartnera čija je omiljena skladba bila Hummelov Klavirski kvintet, napisan za violinu, violu, violončelo, klavir i kontrabas. Paumgartner je od Schuberta zatražio i da u skladbu uključi i svoju već tada glasovitu solo-pjesmu Pastrva, pa je skladatelj ovaj kvintet ispunio sličnim temama, a četvrti od pet stavaka uobličio je kao temu s varijacijama na melodiju Pastrve.

Gost u Pastrvi

Forellenquintett je nastao 1819. za Schubertovog ljetovanja u Austriji te jasno odražava vedrinu i uživanje u prirodnom okolišu 22-godišnjeg skladatelja koji je čitav život proveo u gradu. Nenadmašni majstor melodije, Schubert je stvorio čitav niz bezbrižnih tema koje slobodno teku i logično se pretapaju jedna u drugu, uz dramatičnost samog početka djela, ritmičku složenost drugog stavka, kontrastnost Scherza, bogatstvo mašte u Temi s varijacijama i prizvuke mađarske glazbe u završnom stavku Allegro giusto. 

Foto: KDVL

U ovoj se izvedbi glazbenicama na kontrabasu pridružio Branimir Pustički, kojeg smo navikli slušati kao violončelista i koji je najvećem i najdubljem gudačkom instrumentu pristupio s vidljivim veseljem. Ovaj se kvintet ponekad izvodi s drugom violinom umjesto kontrabasa, no upravo kontrabas u ovom djelu ne samo da naglašava, nego i jasno zaključuje mnoge fraze, što se u tumačenju Pustičkog sjajno čulo.

Uz bogatstvo boja i dinamike te blistave trenutke Marije Andrejaš u posljednja dva stavka, ovu su izvedbu obilježili fina ravnoteža, toplina zvuka i vedri polet koji su glazbenici efektno prenijeli na publiku.

Foto: KDVL