‘Pjesme o pjesmi’ i glazbenici koji su u pjesmama opjevali samu pjesmu

Neposredno pred dvodnevno koncertno gostovanje u Zagrebu sarajevski bend Letu štuke predstavio je novi singl pod nazivom “Idemo pjesmo” koja je iznova potvrdila poetiku benda koju definira lider benda i kantautor Dino Šaran

Nije prvi put da neki bend objavljuje, i to uspješno, novu pjesmu pred skorašnje nastupe, no singl “Idemo pjesmo” svojom se poetikom svrstao među specifične pjesme koje kroz stihove govore, točnije pjevaju, o odnosu autora i pjesme kao takve. Najlakše je to uočiti u Šaranovim stihovima u pjesmi: ,,Lebdimo, držim se čvrsto za zvuke…” ili pogotovo u refrenu ,,Idemo pjesmo/ u ovim rukama neka te potjeraju žice…”.ž

Dakle, sama pjesma postaje subjektom pjesme i time Šaranova ,,Idemo pjesmo” postaje primjerom intermedijalnosti – pojave koja se uočava u trenutku ispreplitanja konvencija samog medija odnosno dotad uobičajenih pravila strukturiranja. Sama pojava pjesme koja u sebi govori o pjesmi možda je najlakše objašnjiva kroz onaj famozni teatar u teatru koji se događa u Shakespeareovu Hamletu gdje kazališna družina priređuje dramsku igru o događajima kojima svjedočimo u tragediji Hamlet. Ta priređena predstava u predstavi važna je ne samo nama gledateljima kao mali rezime onoga što se dogodilo, već i akterima u Hamletu jer će upravo ona postati okidačem za daljnju radnju.

Žanr kojem pripada “Idemo pjesmo”, kao najnoviji predstavnik pjesama u pop-kulturi koje govore o pjesmi, zapravo je prilično ekskluzivna kategorija pjesama koje govore o pjesmi, kao i odnosu glazbenika ili pjevača prema njoj. S tim da valja napomenuti da je riječ o uradcima popularne glazbe, dakle, uglazbljenim stihovima što je nadasve zahtjevna zadaća za sve autore koji su se okušali u kreaciji pjesme koja govori o samoj sebi. Pisati stihove o pjesmi ili pisanju istih nije toliko nepoznata rabota među ‘klasičnim’ pjesnicima pa je tako i veliki Miroslav Krleža napisao i objavio sonet “Pjesmu o pjesmi” u čuvenoj zbirci Pjesme I iz 1918. godine. Ipak, samo su se rijetki okušali i uspjeli u stvaranju pjesme koja stihovima i glazbom svjedoči o smislu života svakog kantautora ili glazbenika: njezinom veličanstvu Pjesmi.

Jedan od prvih koji je uspješno opjevao pjesmu jest veliki Arsen Dedić sa svojom “Što je pjesma meni” koja otvara album Porodično stablo iz 1976. godine. U njoj autor kroz prekrasne stihove i lirske slike progovara o tome što je pjesma njemu, ali i pita se što je on – pjesmi: ,,Obara me s vlasti/ zahtijeva istinu / u spaljenom suknu/ i u nižem činu/ U zoru me vodi/ pred streljački stroj/ što je pjesma meni/ i što sam ja njoj.”

Jedan od najboljih i najljepših primjera svakako je evergreen “Pjesmo moja” koju je veličanstveno otpjevao Zdravko Čolić i koja je objavljena 1980. godine na njegovom kultnom albumu Zbog tebe. Na tom albumu našle su se hit-pjesme poput “Pusti pusti modu” ili “Pisat ću joj pisma duga”, a tekstove pjesama na albumu potpisivali su tada najjači igrači na sceni poput, recimo, Arsena Dedića, Gorana Bregovića, Duška Trifunovića ili Kemala Montena. Za aranžman pjesama bio je zadužen Kornelije Bata Kovač koji se posebice istaknuo upravo na “Pjesmo moja”, a koja je stihove ‘dugovala’ stihovima objavljenima prije više od stotinu godina, a napisao ih je veliki Jovan Jovanović Zmaj. Glavna razlika u odnosu na originalne stihove bila je ta što je Čolić tu pjesmu otpjevao na ijekavici. Iako je u originalu pjesma pisana ekavicom, Zmajevi stihovi pokazali su se jednako veličanstveni u Čolićevoj izvedbi na ‘epsku’ Kovačevu glazbu, pogotovo u refrenu gdje autor od pjesme ,,na poletu” zaželi: ,,…pozdravi mi sve na ovom svijetu / pozdravi mi slavlje i golube / i sva srca što se silno ljube.”

Kad je riječ o ‘pjesmi o pjesmi’, najpopularnija i jednako uspjela je “Pismo moja” Olivera Dragojevića objavljena 1997. godina na albumu Duša mi je more. Autor teksta i glazbe je Jure May Stanić, dok aranžman potpisuje Nikša Bratoš. Ono što se gradi kroz strofe i stihove poput ,,Pismo moja/ iscidi sam dušu u tebe” ili ,,Svu lipotu svita/ ja stavija san tu/ u ovu šaku riči…”, izraženo je u refrenu, to jest, vrhuncu pjesme koji odaje konačnu namjeru: ,,Pismo moja, leti mi do nje/ i šapni joj riči najlipše…” Upravo je Oliverov evergreen najbolji primjer pjesama koje slave samu pjesmu, točnije pismu, nastalih u Dalmaciji. Među zapaženima je svakako “Dalmatinska pismo moja” u izvedbi Tedija Spalata koji potpisuje glazbu, tekst Robert Šunjić, aranžman Eduard Botić i koja je izvedena te iste 1997. na Melodijama hrvatskog Jadrana. Pjesma Tedija Spalata ‘pismu’ karakterizira kao životno važnu: ,,Pismo moja, pismo Dalmacije/ uveja bi da tebe nije/ ti si moja radost i lipota, zlatna nota i kapja života.”

Jedna od najdojmljivijih dalmatinskih ‘pjesama o pjesmi’ jest “Šibenska balada” koja je svjetlo dana ugledala 1979. na istoimenom albumu, a potpisuje ju Klapa Šibenik. Kao apsolutni hit i posveta klapskoj pjesmi ušla je u antologiju, a posebno je zapamćena u izvedbi na sprovodu neprežaljenog Dražena Petrovića 1993. godine kad su stihovi: ,,O šibenska pismo tiha/ sve si rekla u dvi riči/ napila si žedne usne/ mogu na kraj svita ići/ O šibenska pismo mila/ sve si bila i sve jesi/ lanterna mi noćas budi/ put mi kaži i ponesi…” natjerali u plač i one koji u javnosti nikad zaplakali nisu.

Na čuvenom Festivalu zabavne glazbe Split 1985. Jasna Zlokić nastupila je s brojem “Pjesmo moja” za koju je tekst napisao Mario Mihaljević, a glazbu Rajko Dujmić. U njoj Jasna Zlokić o pjesmi pjeva kao o svojevrsnoj neminovnosti: ,,Zbog tebe sam, sve sam ostavila/ pjesmo moja, prokleta i draga/ lutalica postadoh zbog tebe/ pjesmo moja, surova i blaga.”

U ovom kontekstu svakako treba spomenuti i Terezu Kesoviju, neupitnu divu domaće estrade, kao i njezinu pjesmu iz 1988. godine pod nazivom “Moja mala pjesmo” za koju je tekst napisala Margit Antauer, a glazbu i aranžman potpisao Đelo Jusić. Tereza kroz pjesmu zahvaljuje ‘svojoj maloj pjesmi bez imena’ koju ima u svim – i veselim i tužnim – trenucima života, a posebno je upečatljiva treća strofa: ,,Tebe pjevam, tebe pamtim/ tebe čuvam, tebe živim/ moj si poklon svima koje volim/ moja mala pjesmo bez imena.” Još jedna Terezina pjesma zaslužuje pomen u ovom tekstu, a to je “Zapjevajmo prijatelji” koja je dobila 1. nagradu publike na Festivalu zabavne glazbe Split 1987., a za koju tekst potpisuje dvojac Margit Antauer i Ivo Fabijan, na glazbu nezaobilaznog Jusića. Iako se u “Zapjevajmo prijatelji” više govori o sudbini pjevačice, u refrenu će se pojaviti stihovi o pjesmi: ,,Zapjevajmo, prijatelji, ove noći/ zapjevajmo, nek se mladost srcu vrati/ pjesma će nam radost dati/ radost da na licu blista/ zapjevajmo drage pjesme svog djetinjstva.” Kao kuriozitet navedimo da je Tereza Kesovija 2013. otpjevala i onu biblijsku “Pjesmu nad pjesmama”, na glazbu fra Ivana Opačka i u aranžmanu Ante Gele.

Jedna od najljepših pjesama o pjesmi svakako je “Jer je pjesma dio nas” koju je Neno Belan s Fiumensima izveo premijerno na Zagrebačkom festivalu 2015. godine. Vrhunac Belanove posvete pjesmi nalazi se u refrenu: ,,Jer je pjesma dio nas/ kad je teško, pruža spas/ uz nju uvijek maštamo/ ljubimo i praštamo. Sve nas opet nosi njen/ snen i čaroban refren/ divne riječi, svaki stih/ uvijek ćemo pjevat´ njih.”

Uz navedene autore i pjesme treba spomenuti i one autore i pjesme koje se uspješno dotiču teme na nešto indirektniji način. Kemal Monteno je u svojoj “Kreni pjesmo” s albuma Moje pjesme, moji snovi iz 1977. pjevao: ,,Kreni, kreni, kreni sad, pjesmo/ i vrati mi, vrati nju/ kaži, kaži, kaži joj, pjesmo/ kaži joj istinu svu.” Tu je i grupa Aerodrom i njihov hit “Obična ljubavna pjesma” iz 1982. godine u kojem autor Jurica Pađen zna da ,,…ova pjesma/ neće nikada promijenit’ svijet/ i isto tako znam da od nje/ ljudi neće živjet bolje/ al’ možda ipak nekom bit’ će draga/ i sigurno zabraniti je nitko neće…” Pjesmom su po Hrvatskoj, od Slavonije do Dalmacije i obratno, putovale Slavonske lole u svojoj “Poleti pjesmo moja” iz 1977. čije stihove i glazbu potpisuje Franjo Ivić, a aranžman Mario Zbiljski, ali i Mladen Grdović u pjesmi “Pismo moja” iz 2008. čiji tekst potpisuje Darko Bakić, a glazbu Igor Ivanović.

Osim navedenih pjesama iz nepreglednog svijeta zabavne glazbe, dva su primjera iz svijeta narodne glazbe bez kojih bi ovaj popis bio nepotpun i, u svakom slučaju, manje dirljiv.

Prvi primjer je legendarni Toma Zdravković i njegova “Pesme moje” iz 1977. čiji tekst potpisuje Kemal Monteno. Osim što svoje pjesme ostavlja ,,starom društvu da ih zapeva”, refren ovakve ‘konačne’ pjesme je naprosto genijalno zamišljen i tekstualno realiziran. Naime, u stihovima refrena nalaze se nazivi i stihovi iz najvećih hitova Tome Zdravkovića: ,,O Danka, Danka, Danka, o Marija/ hej Branka, Branka, Branka/ prokleta je ova nedelja/ o majko što me rodi/ kad sreće nemam ja/ dotako’ sam dno života/ prokleta je ova nedelja.” Druga pjesma koja itekako zavređuje spomen jest “Ostala je pesma moja” pjevačice Vide Pavlović. Riječ je o pjesmi koja uživa gotovo sakralni status među kafanskim glazbenicima, napose, pripadnicima romskog naroda. Osim što je Vida Pavlović bila onomad jedna od najvoljenijih pjevačica narodne muzike – zvali su je kraljicom dobre romske glazbe – uz njenu “Ostala je pesma moja” vezana je doista dirljiva priča koja se dogodila prilikom premijernog izvođenja pjesme na Hit paradi 1984. godine. Naime, kad je Vida pjevala treću strofu koja glasi: ,,Pesmo moja, ostavljam te/ mojoj deci na čuvanje/ da čuvaju, da te pevaju/ Deco moja, pevajte je/ to je vama majka dala/ u životu sto je imala…”, svi prisutni glazbenici u backstageu su – plakali. Razlog je bio tužan, pretužan. Naime, Vida Pavlović nije mogla imati djecu što je često isticala kao najveću svoju životnu bol. Riječi iz treće strofe pjesme bile su predirljive za njene kolegice i kolege.

Na kraju, dužan sam naglasiti da je izbor pjesama u tekstu ograničen autorovim poznavanjem i traganjem unutar doista opširne materije. Riječ je o uobičajenoj praksi unutar pop-kulture koja se ponekad učini nepreglednim dijelom svemira – posebno kad je o glazbi riječ – i siguran sam da će se mnogi čitatelji prisjetiti još poneke pjesme o pjesmama koja nije spomenuta. To prisjećanje i jest osnovni zadatak ovog teksta. Stoga je priču o pjesmama o pjesmi najbolje završiti stihovima Duška Trifunovića iz “Pristao sam biću sve što hoće”, mnogima najbolje pjesme Bijelog dugmeta: ,,Dokle pjevam, dotle i postojim/ Prijatelji bivši, prijatelji budući/ Pamtite me po pjesmama mojim…”