Grupa 777: Povratak u budućnost

Legendarna riječka Grupa 777 svoj povratak na scenu ovjenčala je nedavnim riječkim koncertom u HKD-u na Sušaku, kojim je bend promovirao novi dvostruki album Nema signala. Ujedno je to album koji je najavio povratak benda na scenu, a više o svemu rekao nam je klavijaturist i autor brojnih hitova grupe Andrej Baša

Grupa 777 na koncertu u HKD-u Sušak / Foto: Filip Kovačević

Generacije su odrastale uz refrene Grupe 777, a pjesme koje su nekad odzvanjale radijskim eterom danas ponovno bude nostalgiju – ali i osvajaju nove slušatelje. Riječka grupa ostavila je snažan trag na regionalnoj glazbenoj sceni 70-ih i 80-ih godina hitovima poput ”Tko te voli više od mene”, ”Ti si moj hit”, ”Ne idi, Gorane”, ”Ljiljane moj bijeli”, ”Banane” i ostalima.

Nakon čak dvadeset godina diskografske tišine, bend se 2023. godine ponovno okupio, a uz nekadašnje članove Dalidu Kesar i Andreja Bašu, koji su grupi bili aktivni sedamdesetih i osamdesetih godina, sastavu su se pridružili mlade snage Eva Rac i Frane Frleta. Povratak su okrunili novim albumom Nema signala, objavljenim krajem 2025. godine.

„Pjesme su samo čekale objavu. Premda cijeli LP ima prepoznatljivu notu Sedmica, na njemu je primjetna jedna nova energija koju, osim glazbe i tekstova, nosi i zanos novih, mladih članova. Prije nastanka pjesme ”Nema signala” i njene prezentacije na Zagrebačkom festivalu u pripremi je bilo još nekoliko pjesama, ali upravo je ”Nema signala” napravila erupciju novih ideja i energije“, istaknuo je Baša.

Na tom izdanju ostaju vjerni svojemu prepoznatljivom glazbenom rukopisu, ali ga nadograđuju suvremenim produkcijskim elementima, stvarajući spoj nostalgije i aktualnog zvuka. Album koji okuplja jedanaest kompozicija, ujedno donosi i obradu starog hita, ”Ne idi, Gorane”, koji je zasjao u novom aranžmanu.

Andrej Baša / Foto: Filip Kovačević

„Album je nastajao skoro osamnaest mjeseci, ponajviše zbog zauzetosti članova. Ja sam kao direktor Festivala MIK bio okupiran njegovom šezdesetom godišnjicom. Treba uzeti u obzir to da je MIK jedini putujući festival koji traje sedam-osam dana, i po organizaciji je jako zahtjevan. Naš Frane vodi zborove, klape, organizator je, tako da je bio razumljiv taj malo dulji period snimanja albuma“, objašnjava Baša.

Kako kaže Baša, početke pamti kao trenutke jednoga strelovitog uspjeha, turneja punih lijepih sjećanja i susreta koji su itekako obogatili životno iskustvo. Grupa je nastala još u šezdesetim godinama, njenu postavu činili su: Mustafa Kičić Kiko (orgulje), Ismet Džemaili (saksofon), Davor Predavec Šiljo (bas) i Andrija Fišćur (bubnjevi). No kad se priključio Mirko Sertić, bend 1970. godine počinje djelovati kao jazz trio. Tri godine poslije sastav opet prerasta u kvartet dolaskom vokalistice Ire Kraljić i Andreja Baše, koji je potpisao brojne uspješnice benda.

„Definitivno je ulazak Ire Kraljić u bend bio uvođenje jedne novosti, jer u to vrijeme bili smo prva popularna grupa koja je imala ženski vokal. Sve kasnije grupe nastale su po uzoru na Sedmice“, objasnio je Baša.

Prvi zapaženi nastup imali su na Boom festivalu s Bašinom pjesmom ”Hej, zar ne čuješ ti”, čija je snimka uživo kasnije postala i špica emisije za mlade Radio Zagreba.

Eva Rac / Foto: Filip Kovačević

Bend se proslavio hitom ”Banane” – inače prepjevom talijanskog hita ”Sugli, sugli bane”, čiji je hrvatski tekst napisao Mišo Doležal – a ubrzo nakon audicije u Jugotonu potpisali su ekskluzivni ugovor koji najavljuje njihovo komercijalno razdoblje. Uz Bašin hit ”Tko te voli više od mene”, oba singla zasjela su na vrhove top ljestvica, otvarajući put brojnim turnejama.

Tijekom godina djelovanja bend je nizao brojna priznanja, uključujući zlatne, srebrne i platinaste ploče, prisjeća se Baša. Između dva nastupa na Zagrebačkom festivalu njihove su pjesme ”Ne idi, Gorane” i ”Srce od papira” bile među najslušanijima na radijskim postajama.

„Ja sam izašao iz grupe 1977. zbog osnivanja tonskog studija, ali sam bio i dalje član grupe, doduše vanjski, kao autor, tako da smo cijelo vrijeme bili zajedno. Nakon mene, povećan je broj članova s četiri na šest (ušla je Nevia Rigutto, dok su se ostali članovi neko vrijeme izmjenjivali.) Kasnije je Nevia otišla u Švedsku, došla je Neda Devčić, pa iza nje Milka Čakarun Lenac. Ona je bila stalna do 1984., kada se Grupa 777 pomladila uz Dalidu i Jozefinu Jurišić (majku Eni Jurišić – op. ur.)“, nastavio je.

Dalida Kesar / Foto: Filip Kovačević

Pobjeda na Splitskom festivalu 1985. sa serenadom ”Mandoline”, koju su izveli s Kićom Slabincem učvrstila je status Sedmica kao jedne od najuspješnijih pop-glazbenih formacija tog razdoblja na festivalima, no prema kraju 1980-ih bend prestaje djelovati. Kako kaže Baša, ideja o ponovnom okupljanju nikad nije zamrla jer previše je bilo dobrih pjesama, ali i upita poznavatelja Grupe 777 o obnavljanju ekipe.

„Upravo je energija Dalide bila ta koja je kao podsjetnik kod svakog susreta bila poticaj da se krene. U početku je bilo malo lutanja s članovima, ali ubrzo se sve iskristaliziralo i mogu reći da je na okupu jedna stvarno sjajna ekipa. I kao glazbenika i kao osoba“, zaključio je.

Riječki koncert – pojačan gostovanjima Sergija Kovačića na gitari, Leonarda Berishe na bubnjevima i Karla Lovrića na klavijaturama – donio je snažan i zaokružen zvuk te potvrdio da Grupa 777 i dalje ima vjernu publiku različitih generacija. Kako zaključuje Baša, taj je koncert dokazao i pokazao da Grupa 777 ima svoju publiku širokog raspona godina i da je pred grupom još puno nastupa.

Frane Frleta / Foto: Filip Kovačević