kroničar, organizator i fotograf, dobri duh i prijatelj generacija klasičara
Preminuo Krešimir Mihelić
Glazbenu zajednicu, posebnu onu proizašlu s Muzičke akademije u Zagrebu, rastužila je vijest da je 24. veljače 2026. godine preminuo Krešimir Mihelić.
Mimo svog profesionalnog opredjeljenja u prirodoslovnom području, život je posvetio svojoj velikoj ljubavi prema glazbi, svemu što ju čini i održava živom. Kao fotograf, kroničar i koncertni organizator, dao je vrlo specifičan ali vitalan doprinos razvoju, održavanju i bilježenju glazbenog života Zagreba, kroz nekoliko desetljeća.
Brojne sezone koncertnog ciklusa Virtuoso, koji se godinama odvijao uz formalno obrazovanje i umjetničko djelovanje studenata Muzičke akademije u Zagrebu, organizacijski je iznio upravo Krešo Mihelić, a njegov izniman entuzijazam, zanimanje za rad i napredak mladih glazbenika, povezivanje, umrežavanje te proširivanje broja mogućnosti za njihovo predstavljanje, nikad nije presušio, sve do recentnih koncerata u Arheološkom muzeju, uz neprekinuto praćenje koncertnog života brojnih izvedbenih prostora.
Prvo okušavanje u profesionalnim izazovima na Akademiji, ali i antologijska druženja nakon festivala i koncerata, zabilježio bi upravo Krešo. U analogno doba, uslijedilo bi popisivanje svih zainteresiranih za te foto uspomene, koje bi zatim izrađivao i strpljivo dijelio po hodnicima Gundulićeve 6. Nesebična potpora inicijativa, pojedinačnih uspjeha i organiziranih događanja ovjekovječena je tisućama fotografija, savršeno organiziranih, evidentiranih, očuvanih, ali i dijeljenih u pretincima elektroničke pošte, kako se i nakon ove vijesti prepričavalo među nekadašnjim studentima.
“Znaš li ti da je Krešo fotkao 150 naših koncerata?”, govori kolega udaraljkaš u razgovoru nakon koncerta koji je, u čast zajedničkog kolege, okupio mnoge glazbenike raznih smjerova i područja, a među kojima većina ima cijelu riznicu priča i dogodovština s Krešom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Obilježio je mnogima put glazbenog stasanja i sve ono (najbolje) što se odvijalo “na marginama” – od studentskih početaka, listajući hrpe njegovih foto albuma u Porinu za podstanarstva Muzičke akademije u Gundulićevoj (svi, pa i oni kojima se samo rame i pola lica vidi, uredno su bili analogno tagirani u albumima), do susreta na gotovo svim koncertima, gdje bi bio podjednako upućen i uzbuđen oko programa te uspjeha nekad mladih nada, a danas prominentnih glazbenih imena na kulturnoj sceni. Generacijama je tako bio podržavatelj, organizator, dakako i fotograf (na svoj jedinstven način).
No, kada je trebalo, bio bi i vozač, interventni suradnik, staratelj, psiholog, a često i poveznica između nerijetko nepovezivih ljudi. “Dođi, vi se morate upoznati i surađivati!”, “Vas troje trebate imati fotografiju i to baš ovdje!”, bile su neke od uobičajenih ideja i izjava.
Noćno pisanje i ekipno studentsko pripremanje programskih materijala za nebrojene koncerte Virtuosa, na starom i pouzdanom Macintoshu u Vinogradskoj kod Kreše, organiziranje druženja u Pizzicatu, slušanje njegovih ideja o novim mladim talentima koje bi se trebalo uključiti u program i kakvu zajedničku priču, dio je iskustava rada s Krešom koje ne dijeli tek nekolicina nego čitave generacije.
Imao je oko i uho za posebne talente, ali i srce za sve situacije koje su tražile nešto više, a i danas bi se sjetio važnih izvedbi, jakih strana te prijelomnih trenutaka pojedinog glazbenika.
Desetljeća ugrađena u odnose, povezivanje i podržavanje glazbene zajednice, trag fotoaparata i iskrenog osmjeha te u mnogočemu posebne duše odjevene u brušeni kožnjak boje konjaka i karakteristični duboki hrapavi glas (koji se uvijek odnekud javlja) ostaje zapamćen, sa zahvalnošću.
“Zbogom Krešo… Od tolikih silnih fotografija koje je uslikao na koncertima i druženjima (poglavito onima poslije koncerata), nemam niti jednu njegovu. Stoga preuzimam ovu s portala glazba.hr koja možda i najbolje opisuje Krešimira Mihelića, koji nas je napustio…Uvijek u razgovoru s nekim, poglavito mladim glazbenicima koje je zdušno pratio i podupirao bilježeći svojim fotoaparatom tolike tisuće koncerata svih ovih desetljeća, ali i “svojim entuzijazmom podržavao i organizacijski potpomagao ciklus Virtuoso sve do sedme ili osme sezone”, te organizirajući mnoge druge koncerte, od kojih su oni posljednji bili u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Ova fotografija je zabilježena na obljetničkom koncertu ciklusa Virtuoso, u travnju 2022, povodom 20 godina djelovanja. U predvorju dvorane Bersa upriličena je tada izložba Krešinih fotografija sa Virtuosa od 2003. do 2007. godine, djelić koje vidite u pozadini fotografije kao i jedan od plakata s koncerta Virtuosa. Hvala ti na svemu Krešo…Počivao u miru Božjem…” – Krešimir Starčević
“Dan koji donosi tugu i nevjericu – Otišao je čovjek zaljubljen u glazbu, prisutan na svim koncertima, čovjek koji je podržavao i pratio sve glazbenike od njihovih početaka, i vjerno i vrijedno bilježio svojim malim fotografskim aparatom… Bio je dio naših studiranja i prvih ulazaka u profesionalne arene, ali je i poslije pratio i podržavao kvalitete koje je uvijek znao prepoznati, iako je strukom bio izvan glazbe. Godinama je podupirao dragocjeni ciklus VIRTUOSO, a organizirao je i koncerte u Arheološkom muzeju. Dragi KREŠIMIR MIHELIĆ otišao je u vječnost pamteći sve nas koji ćemo uvijek pamtiti njega. On je nas sve slikao i imao u albumima, a evo u albumu Putovi hrvatske glazbe iz Bajsića 2011.i njega, u akciji dakako 📸 Dragi Krešo, hvala ti za sve 🤍 neka ti je mirna vječnost” – Putovi hrvatske glazbe, 25. veljače
Na obavijesti o konačnom odlasku Kreše Mihelića stoji napomena kako, prema njegovoj želji, ispraćaja neće biti te stoji: “Bio je i ostao jedinstven, pamtimo ga kakvog smo ga znali.”
