22
tra
Priče

Virtuoso - 20 godina koncertnog ciklusa, glazbe i uspomena

Virtuoso

Foto: Muzička akademija

share

Virtuoso – reakcija, polet i inicijativa

(…) Umjesto naricanja kako nema novca i kako se ništa ne može napraviti, odlučili smo da, takvi kakvi jesmo, zainteresiramo publiku i u kontaktu s njom dotjerujemo svoja znanja. Mladi nisu samo budućnost, već i sadašnjost ove zemlje, stoga vjerujemo da i mnoge starije zanima kakvi smo, bez obzira na to što nismo najbolji na svijetu. Na pustom otoku i Mozart bi ostao seljak. Kako je uopće moguće napredovati u karijeri ako ne postoji šansa za prvo predstavljanje? Svaki nastup novo je iskustvo, a ona prva su najznačajnija. (…) Želimo, dakle, pružiti male ugodne doživljaje, glazbu i druženje. (…)

Ulomak je ovo iz Obavijesti o osnutku ciklusa Virtuoso koju su u listopadu 2001. godine potpisali pokretači ciklusa, tadašnji studenti na klavirskom odsjeku, Jurica Šoša, Ivan Škreblin i Mario Šoša. Trojici studenata dojadilo je slušati kako po završetku Muzičke akademije nemaju dovoljno koncertantnog iskustva.

Foto: MA

U proljeće te iste godine javili su se s programom ciklusa Virtuoso na Natječaj za financiranje studentskih projekata Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu i dobili simboličnu financijsku potporu, koja je, međutim, nadopunjena mladenačkim entuzijazmom rezultirala ostvarivanjem ciklusa koncerata koji traje još i danas. Prvi koncert novoga ciklusa održan je u studenome 2001. godine, nastupili su trojica studenata klavira, današanji odrasli pijanisti i profesori, Filip Fak, Dino Kalebota i Ivan Batoš, a u publici se našlo oko 250 ljudi – iz današnje perspektive, svakako zavidan broj.

Dva desetljeća entuzijazma i mladenačke glazbene strasti

A zavidan je i broj godina koji je Virtuoso u studenome prošle godine napunio, a 14. travnja i koncertom proslavio. Ono što se događalo u njegovom dvadesetogodišnjem životu, zapravo je zaista lijepa priča o studentskom poletu, entuzijazmu, suradnji, kolegijalnosti, prijateljstvima, umjetničkom odrastanju, isprobavanju, upornosti i treniranju profesionalizma.

Program sezone 2010./2011.

Prvotno je ciklus bio zamišljen kao isključivo ciklus klavirskih koncerata, no već od druge sezone počinju suradnje s kolegama s drugih odsjeka. Iz sezone u sezonu programska je kvaliteta rasla, a ozbiljnost i uspješnost ‘prvih’ privlačila je i studente s ostalih odsjeka Muzičke akademije koji su postajali dio produkcijsko-programske priče ciklusa Virtuoso.

Iz sezone u sezonu programska je kvaliteta rasla, a ozbiljnost i uspješnost ‘prvih’ privlačila je i studente s ostalih odsjeka

Od koncerata koji su nosili nazive poput Brahms, Chopin, Španjolski skladatelji ili Talijanski skladatelji tematika se proširuje na primjerice razna obilježavanja važnih skladateljskih obljetnica rođenja i smrti Verdija, Rahmanjinova, Debussya, Mozarta, Papandopula, Ivane Lang, Mačeka, Šuleka, Kunca i drugih, kao i na programske koncepte Hrvatski skladatelji i Ad libitum. Posebno omiljeni koncept bio je baš Ad libitum koji je pružao mogućnost nastupa s programom koji se nije morao uklapati u zadanu tematiku.

Šansa za mlade skladatelje

Isto tako, već u prvim sezonama studenti kompozicije na poticaj vodstva Virtuosa dobivaju vrijedne i inače rijetke prilike za izvedbu vlastitih kompozicija, a studenti muzikologije surađuju na programskim knjižicama i u produkciji. Na kocertima počinju nastupati gostujući inozemni studenti, ali i gostujući profesori i profesionalni ansambli poput Hrvatskog baroknog ansambla i  Oratorijskog zbora crkve sv. Marka Cantores sancti Marci. Osim komornih instrumentalnih i vokalno-instrumentalnih točaka uključuju se i zborske te orkestralne izvedbe.

Počinju i gostovanja ciklusa u drugim gradovima  – u Lipiku, Velikoj Gorici, Karlovcu, Samoboru, Sisku, Daruvaru, Novoj Gradiški, Bjelovaru i drugim, ali i izvan granica, primjerice u Tuzli.

Inspirativna atmosfera studentskog umjetničkog duha potaknula je mnoge na vlastiti razvoj i kreativnost. Paralelno s 5. sezonom Virtuosa osniva se Klub studenata muzikologije FusNota koji pokreće istoimeni prvi studentski časopis Muzičke akademije, a u kojem se, između ostalog, na različite načine mnogo prostora daje upravo akterima Virtuosa.

Iz svog stalnog doma, HGZ-a, Virtuoso se zajedno s Muzičkom akademijom, u svojoj 15. sezoni seli u novu zgradu i KD Blagoje Bersa, a nakon tri sezone vraća se u HGZ. Zagrebački potres 2020. godine Hrvatski je glazbeni zavod stavio izvan funkcije pa se Virtuoso otada ponovno odvija u dvorani Bersa.

Uz sve olakotne i otegotne okolnosti ciklus Virtuso opstao je i razvijao se. U posljednjim sezonama koncerti su nazivani Žene u glazbi, Suveniri Francuske i Rusije, Zvučne slike romantizma i impresionizma i slično, a suradnje se proširuju i na ostale fakultete – primjerice koncert iz 18. sezone Živi muzej nastao je suradnjom studenata triju zagrebačkih fakulteta – Muzičke akademije, Akademije likovnih umjetnosti i Tekstilno-tehnološkog fakulteta.

Smjenjivanje vodstva i organizatora ciklusa događalo se u okvirnim obrazovnim ciklusima – kako je koja generacija bila pri odlasku s Akademije, tako su poslove preuzimali kolege s nižih godina studija.

Osim što je punih dvadeset godina platforma za pružanje prilike studentima da okuse većinu segmenata budućeg profesionalnog života, Virtuoso je bio (a nadamo se da će i ostati) svojevrsni pandan stažiranju budućih liječnika, onaj koji omogućava „živu“ praksu procesa osmišljavanja, pripremanja i realizacije cjelovitog djelića koncertne scene. Vrlo važan i nezaobilazan dio tog odrastanja bili su svakako i tulumi nakon svakog koncerta.

Virtuoso je bio svojevrsni pandan stažiranju budućih liječnika, onaj koji omogućava „živu“ praksu procesa osmišljavanja, pripremanja i realizacije cjelovitog dijela koncertne scene.

Može zvučati neozbiljno na prvu, ali doista, na tim organiziranim druženjima (ja se sjećam onih u pizzeriji Pizzicato, no sigurno su se mjesta tulumarenja kasnije i mijenjala), sva se studentska strast i poletnost odrađenog projekta miješala s razvijanjem novih ideja, opuštanjem u krugu kolega, jačanjem odnosa i osvještavanjem dobrog osjećaja pripadnosti nečem uspješnom te važnom.

Na važnost upravo tih tuluma podsjetila me izložba priređena u sklopu slavljeničkog koncerta, u predvorju Muzičke akademije. Skromna izgledom, bogata nostalgijom, izložba se sastojala od nekoliko debelih fotoalbuma postavljenih na stalke za note.

Foto: MA

Te je albume stvarao Krešimir Mihelić, gospodin koji je svojim entuzijazmom podržavao i organizacijski potpomagao ciklus Virtuoso sve do sedme ili osme sezone, tako da su izložene fotografije baš iz toga razdoblja, od 2003. godine do 2007.

Krešimir Mihelić / Foto: MA

Naravno da sam pronašla cijelu svoju i „okolne“ generacije na tim fotografijama i naravno da sam fotografiranjem nekolicine i njihovim slanjem nekim kolegicama izazvala val nostalgije (što je, dakako, i bio cilj).

Virtuoso

Foto: MA

Što se koncertnog programa tiče, poveznica s prošlim vremenima bili su gostujući glazbenici, osnivači, pijanisti Mario i Jurica Šoša te violinisti Marco Graziani i Ankica Šoša Graziani, koji su se i familijski odazvali na poziv za sudjelovanjem u izvedbi Karnevala životinja Camillea Saint-Saënsa.

Foto: MA

A sjedivši u publici obljetničkog koncerta i dalje omiljenog naslova Ad libitum, slušajući razne bolje i lošije izvedbe sadašnjih studenata i apsolvenata, listala sam programsku knjižicu, koju su studenti muzikologije (pretpostavljam, jer uz imena autora ne pišu godina studija i odsjek) priredili kao mali kronološki pregled s uvodnim nenostalgičnim tekstom (a kako bi i bio takav kad su oni sadašnjost).

Foto: MA

Na samome početku knjižice mutna je fotografija publike s prvog koncerta i kratko sjećanje Dina Kalebote, jednog od izvođača na prvom koncertu ciklusa Virtuoso:

“Za početke ciklusa Virtuoso vežu me isključivo lijepe uspomene te prijateljstva koja su do danas ostala jednako čvrsta, a svaki spomen na ta vremena vrati iznova osmijeh na lice. Činjenica da se ciklus održava i danas, nakon dvadeset godina, dovoljno govori o temeljima koje je ta generacija čvrsto postavila.”

Jedina od svojih generacija, u nepopunjenoj dvorani Bersa, razmišljala sam: jesu li i sadašnji studenti toliko entuzijastični kao što smo mi bili nekad, predstavlja li im ta priča izazov u svim potrebnim aspektima, gdje su horde njihovih kolega koje sam očekivala u publici i idu li na nezaobilazan tulum nakon koncerta na kojem će se rađati nova prijateljstva, nove ideje, novi poleti i nove ljubavi?

Moglo bi Vas zanimati