Jazz u Močvari: autorski nastup I’m L.P. kvinteta

U srijedu, 8. travnja, u sklopu programa Jazz u Močvari održan je još jedan koncert posvećen suvremenoj jazz i improvizacijskoj sceni. Iako su izvorno trebali nastupiti slovenski Gal Furlan Quartet i zagrebački I’m L.P. kvintet, zbog nepredviđenih okolnosti slovenski je sastav na sâm dan koncerta otkazao nastup, pa je pozornica u cijelosti pripala domaćim snagama.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

I’m L.P. kvintet predvode dvojica puhača – Ivan Marincel na trombonu i Luka Peršić na saksofonu i flauti. Obojica su već dobro poznata publici zagrebačke jazz i improvizacijske scene kroz rad u sastavima Cul-de-Sac, Franz Kafka Ensemble, Toumaranke Orchestra i GAP (Il Gruppo delle azioni progressive), kao i kroz brojne ad hoc glazbene suradnje. Ostatak postave također čine afirmirani glazbenici: Šimun Matišić na bubnjevima, Ivan Džajić na kontrabasu te Domagoj Leljak na gitari – autori, instrumentalisti i voditelji vlastitih projekata, koji već godinama oblikuju suvremenu domaću jazz scenu. Ovom su prilikom izvodili isključivo autorski materijal, čime su jasno naglasili vlastiti kreativni smjer.

Šimun Matišić / Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Koncert je otvoren kompozicijom bogatoga zvučnog tkanja i gotovo orkestralnog ugođaja – zvuk kvinteta djelovao je šire i slojevitije nego što bi se očekivalo od ovakve postave. Riječ je bila o slobodnijoj improvizacijskoj formi, u kojoj su se glazbenici postupno nadograđivali, stvarajući zvuk koji je više evocirao mali orkestar nego klasičan jazz kvintet. Već se u uvodu mogla naslutiti sklonost sastava prema slobodnim improvizacijama i kolektivnom muziciranju.

Sljedeća kompozicija donijela je jasnije profiliranu i upečatljiviju melodiju, pomalo u duhu klasičnih be-bop kvinteta, a izvedba je slijedila klasični format – izlaganje teme, solaži pojedinih glazbenika i završno grupno muziciranje – pri čemu su se članovi kvinteta pokazali kao sigurni i komunikativni improvizatori, koji pažljivo slušaju jedni druge.

Jazz u Močvari / Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Nakon uvodnih skladbi Ivan Marincel kratko se obratio publici, bez suvišnih riječi i uz dozu skromnog humora: „Eto, sviramo malo“, te najavio sljedeću kompoziciju, ”Galiju”, koja se pokazala najupečatljivijim dijelom nastupa. Hipnotički bas-intro, diskretno obogaćen elektronikom, postavio je mističan i meditativan okvir iz kojeg se postupno razvila svečana, kontemplativna melodija puhača. Prvi dio skladbe bio je obilježen repetitivnom bas-linijom i jasno oblikovanom temom, da bi se potom otvorio prostor za slobodniju i energičniju improvizaciju.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Saksofon je preuzeo vodeću ulogu u ekspresivnom, eruptivnom solu, dok se Marincel prebacio na ručne perkusije. Završni segment donio je smirivanje i povratak melodijskoj jasnoći, kroz harmonično grupno muziciranje koje je skladbi dalo zaokruženu formu.

U ostatku koncerta kvintet je predstavio još nekoliko autorskih kompozicija koje potvrđuju sklonost višestavačnim formama, naglim promjenama tempa i ritma te kombiniranju post-bop jezika s elementima slobodne improvizacije i eksperimentalnog pristupa. Glazbenici očito uživaju u ritmičkim pomacima, neočekivanim prijelazima i dinamičkim kontrastima, pri čemu svaki član ansambla dobiva dovoljno prostora za individualni izraz.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

I’m L.P. kvintet pokazao se kao tehnički vrlo uvježban i idejno zanimljiv sastav s jasnom autorskom ambicijom. Njihova glazba balansira između strukturiranog jazza i otvorene improvizacije, a iako se već sada nazire prepoznatljiv umjetnički smjer, ostaje dojam da postoji još prostora za dodatno profiliranje i produbljivanje autorskog identiteta. Svakako je vidljiv potencijal da se u budućnosti snažnije pozicioniraju na domaćoj i regionalnoj jazz sceni.