Ususret koncertu u Vintageu
Tidal Pull: „Idemo utabanim putevima, ali na naš, novi način“
S tri albuma iza sebe u posljednje četiri godine, Tidal Pull prepoznatljivo je ime na našoj alternativnoj sceni.
Zbog big indieja, post big indieja i zatim hard boiled indieja pokušali smo u rječnicima stranih riječi pronaći pojmove koji mogu korelirati u sličnom glazbenom sustavu, ali nismo uspjeli. Mi smo se, uostalom kao i bend, pomirili s time da u ovom svijetu samo mijena stalna jest.
Koliko se dobro mijenjati s vremena na vrijeme i koliko to dobro prolazi u glazbi, o spotovima, prostorima, mjestima i gradovima, nagradama, novim i starim članovima, ranim terminima, indie svijetu, razmišljanjima u slobodno i zauzeto vrijeme, Pingvinom potpalublju, centralizaciji, budućnosti, željama i nadanjima, razgovarali smo s Mirnom Bralić, Ivanom Blažinovićem i Lukom Žgrablićem u jednom establišmentu na trešnjevačkom placu.
Prije intervjua nezaobilazna stanica bila je Vrući burek „Mira“. Preostala dva člana benda, basist Stefan Španiček i bubnjar Filip Barac, došli su samo na fotografiranje te uz isprike što ne mogu ostati, krenuli na put. Žao mi je što tad ostatak benda nije zapjevao: „Nemoj me voditi na put.“ Bilo je tu mnoštvo referenci pa se nadamo da ćete uživati u ostatku intervjua koji je nakratko prekinuo njihov prijatelj Juraj direktno poručivši: „Volim Tidal Pull i najbolji su.“
Tidal Pull / Matej Grgić
Disclamer: ovaj intervju nije tako dug zbog toga što se Juraj ubacio, nego zato što su se teme pojavljivale same od sebe. A možda ima nešto i u bureku kod Mire.
S koncertima u Zadru i Makarskoj započeli ste „svjetsku turneju“ novog albuma Sve isto kao svaki put do sad. Slijedi i veća promocija u Močvari 29. travnja. Kako su se prva dva grada našla na vašoj mapi?
Blaž: U ožujku i travnju kao da je rupa u koncertnoj sezoni na moru jer smo negdje između zime u malom broju klubova koji rade i ljeta kad sve krene na otvorenom. Trebali smo biti i u Kninu, ali taj je nastup otpao. Makarsku nam je pomogao srediti Ante Puharić iz Rezervi pa tako nastupamo u klubu Rockatansky.
Baš kako ste i rekli da smo između sezona pa klubovi kao da se polako gase, a ide se prema open air koncertima, ali što je sa Splitom, Rijekom, Šibenikom. Koliko je teže svirati u nekim manjim sredinama?
Blaž: U principu je nekad lakše svirati manje nego veće gradove. Sve ovisi o tom postoji li neka lokalna inicijativa, odnosno netko nešto radi. Ima klubova u Benkovcu, Sinju, Kninu, Šibeniku… Za Azimut smo se kasno sjetili pa su bili puni. Kocka u Splitu je malo oversized za nas. Vjerujem da ćemo Rijeku uskoro dogovoriti.
Tidal Pull / Matej Grgić
Nedavno ste nastupali i u zabočkom Regeneratoru, klubu koji je obnovljen prošle godine i apsolutno je fantastičan te funkcionalan za sve vrste umjetnosti – od izložbi preko filmova, književnih večeri, multimedije do glazbe.
Mirna: Regenerator je super, ali mislim da uživa blizinu Zagreba. To je i jedan veliki plus samog prostora. Publika tamo dobrim dijelom jest zagrebačka pa ga ne bih istaknula kao klub koji se odmaknuo od Zagreba i ne pripada tom krugu. Na kraju krajeva, i Zagrebu kronično nedostaje takvih klubova. To je jedan veliki kulturni centar i sve je na jednom mjestu. Nadam se da će tako biti i s Paromlinom.
Luka: Uvijek snimamo koncerte pa smo uvjerili koliko je Regenerator, što se tiče zvuka, superioran nad nekim drugim prostorima pa smatramo da publika zaista može čuti svaki bend u punom sjaju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Okrenimo se malo novom albumu, pjesmama i srodnim temama. Vrlo ste produktivni. Naime, u tri godine objavili ste tri albuma. Od kud toliko inspiracije?
Blaž: Mudri brk je nemilosrdan (smijeh). Nama to nikad nije bilo čudno. Sreća je da smo toliko produktivni i da nam ide lijepo. Možda u jednom trenutku to stane, ali čini se da smo inspirirani.
Luka: Uvijek se to događalo spontano. Prvi album nekako najduže pišeš. Objavili smo ga 2022. godine, a imali smo neke pjesme napisane par godina ranije. Određene pjesme potekle su iz našeg prošlog benda Hana ne zna da se šali, a dio je nastao u Tidal Pullu. Za drugi album jedna pjesma je ostala još iz Hane, a dio je napisan tijekom ciklusa prvog albuma. Za treći album je opet bilo nešto starijih, ali većina je pjesama iz recentne faze benda.
Blaž: Pišemo konstantno. Imamo već četiri-pet pjesama za dalje, ali idemo do jeseni isključivo svirati stvari sa Sve isto kao svaki put do sad.
Novi album donio je novi vokal. Prvi nastup s Mirnom odradili ste prije godinu dana.
Mirna: Volim naglasiti da bi se meni bilo teže uklopiti da se mi ne znamo toliko dugo. Došla sam u gotov bend i nije da se krenulo iz nule. Bilo bi mi puno teže da sam trebala shvatiti kako bend funkcionira, kakvi su odnosi između članova. Ovako sam ih sve znala.
Blaž: Nismo željeli tražiti kopiju Vilima. To nam nije imalo smisla. Bila je ideja napraviti nešto za 180 stupnjeva i tu se uklopio ženski vokal.
Mirna: Neki dijelovi za koje sam mislila da mi neće biti dragi u pjevanju, pogotovo tamo gdje Vilim potegne, sad sam ih vrlo dobro prihvatila i postali su mi super. Ima još nekih problematičnih točaka, ali dobro se držim i ide na bolje. (smijeh)
Tidal Pull / Matej Grgić
„Izmislili“ ste žanr te se odmah stavili u ladicu. Novinari to obožavaju. Koliko vam je bilo bitno postaviti takvu priču od početka?
Blaž: Nismo bend koji ima avanturistički zvuk niti mislimo da pomičemo granice ili da smo radikalno novi. Idemo utabanim putevima, možda na neke nove i naše načine. Sve je to indie rock koji od osamdesetih ima prepoznatljivu formu. Bilo nam je fora uzeti vlastiti narativ što se tiče žanra, sve dok nas drugi ne ubace u nešto što se može nazvati takvim. I big indie i post big indie i hard boiled nismo bez razloga mijenjali iz albuma u album, već smo razmišljali u kojem smjeru se krećemo pa tako i razvijamo zvuk. Na Kad imamo mirne glave ima blackgazea, noisea… sve do trećeg albuma koji je u biti dosta pop izdanje. Držali smo se forme od dvije do tri minute trajanja pjesama. Ne znam hoćemo li nastaviti s tim žanrovskim formama dalje, već je ljudima pun kurac toga i nama svima skupa.
Mirna: Indie i tako danas više ništa ne znači. Sve je otišlo u svim smjerovima pa je indie postao preširok pojam.
Tu je i vječna borba sa streaming platformama te koliko vam one zaista donose slušatelja…
Mirna: Nužno zlo. Algoritam i monopol. Ma koliko god bilo na razini teorije zavjere da se nešto ‘gura jače’ zbog ovih ili onih razloga, ne bih rekla da je to daleko od istine. Nedostaje mjesta gdje se organski dijeli i sluša glazba (Bandcamp, nekad MySpace). Ali činjenica je da ljudi danas više stave radio mix na streaming platformi nego da ciljano istražuju i traže nove pjesme, bendove, žanrove. Da se razumijemo – i ja sam dio tog „problema“ pa me veseli što napokon, kad čujem dvije-tri pjesme istog benda koje mi se sviđaju, preslušam i cijeli album. Znalo mi se događati da mi ih se više svidi pa ne istražim dalje, a tako se propuštaju prilike za otkrivanje novih bendova.
Blaž: Ja koristim Tidal… Mozgovi su nam već toliko napregnuti od količine sadržaja da je uopće bespotrebno govoriti koju platformu koristiti, a koju ne. Nekad sam, za vrijeme faksa, u jednoj noći znao preslušati cijelu diskografiju nekog benda te sam imao list papira i napravio svoju listu top pjesama. Sad sam došao do toga da mi se to ne da. Zato volim Camerona Wintera. To mi je bio prvi album u tri-četiri godine da me udario i da sam ga konstantno slušao. Već nam je svima dosta streaming glazbe, a sad kao da se odvija minijaturni revival digitalne glazbe preko starih iPodova, walkmana… Ima nešto u tome.
Tidal Pull / Matej Grgić
Usmena predaja kao da ostaje najbolji način da se za neki bend čuje. Ja predložim prijatelju, prijatelj predloži drugome, dođe do nekih poznanika… ili?
Blaž: Nikad nisam htio napraviti karijeru iz ovoga. Dok je dobro – bit će dobro, a ako ćemo biti loši, onda ćemo prestati raditi i to je to. Ima nešto u usmenoj predaji. To smo osjetili na prvoj promociji albuma u KSET-u. Imali smo par tisuća pregleda na spotovima, 200 mjesečno na Spotifyju, a došlo je preko 300 ljudi na koncert. Odnekud su ti ljudi došli. Hype se stvara organski. Teško da se on može stvoriti kupnjom pregleda.
Mirna: Definitivno kod nas na sceni tako funkcioniraju stvari. Ako nekome s kim si dobar i tko poštuje tvoje mišljenje kažeš za neke bendove, on će ih vrlo vjerojatno preslušati, otići na koncert. Ako mu se svide, kupit će merch, podržati bend. Činjenica da smo svirali Antunu (IDEM) kao predgrupa validirala nas je na taj način pa je netko mogao pomisliti: „Ako ih je on pozvao za predgrupu, idemo im dati priliku.“ Imam osjećaj da ljudi danas više ne odlaze na koncerte iz znatiželje da čuju neki novi bend ili zvuk, već da isključivo idu na nastupe grupa koje jako dobro poznaju ili obožavaju.
Luka: Danas na sceni ima bendova više nego ikad, dok su za strane bendove ulaznice fakat postale preskupe pa je nekako logično da ljudi biraju na koji će koncert otići.
Spot za pjesmu ”Vodi me na put”. Ideja vas je vodila do rekreiranja nekih poznatih spotova iz povijesti glazbe. Tu su The Replacements, Arctic Monkeys, The Shins, Interpol, Oasis…
Blaž: Na jednoj od cuga pričali smo o indie klišejima, a onda smo skužili da svi drukčije vidimo klišeje. Htjeli smo snimiti spot za ”Vodi me na put” pa sam predložio da jednostavno rekreiramo drage nam spotove, isto kao što su Shinsi u spotu za New Slang rekreirali naslovnice albuma.
Mirna: Ideja je došla iz lijenosti, iako je to najkompletniji spot od kad sam ja u bendu. Tako smo počeli nizati reference. ”Cornerstone” Monkeysa bio je prvi izbor, a zatim sve ostalo. Kasnije sam nabavljala razne rekvizite koji su nam bili potrebni. Oglašavala sam da tražim takve i takve naočale, džemper itd. pa sam imala izlet do Hrelića. Bilo je cjenkanja, ali sve smo uspjeli na kraju nabaviti.
Luka: Na spot nismo puno potrošili. Zahvaljujemo Marku Kekiću. Imali smo vremenski okvir i sve smo snimili u jednom danu, u nekih 16 sati snimanja na nekoliko lokacija.
Blaž: Smatram da smo to dobro odradili. Uletio nam je Saša Škorić za vožnju Rolls-Roycea, a Lovro Ivaniš za sam auto. Bilo je jako zabavno snimati. Kekić je snimio onako kako smo htjeli tako da smo zadovoljni.
Bili ste nominirani za Rock&Off nagradu u tri kategorije – za najbolji album godine, pjesmu godine i rock&off izvođača godine. Već ste 2022. osvojili Rock&Off za Veliki prasak godine. Vidite li u nagradama i nominacijama potvrdu vašeg rada ili se ne opterećujete oko toga?
Blaž: Nagrade uvijek nešto znače. To je ta publika koja te sluša, to jesu urednici i novinari koji slušaju različitu glazbu pa na kraju valjda onda to mišljenje nešto i znači.
Luka: Na Rock&Off turneji koju smo imali prije tri godine dosta toga je bilo organizirano za bendove koji prvi put sviraju u nekim gradovima, tako da svakako smo s te strane uživali.
Mirna: Nagrade mi ne znače previše.
Pjevate na hrvatskom, a „svirate na engleskom“. Jeste li razmišljamo o tome kako bi se mogli probiti van granica?
Blaž: Kroz godine smo uložili puno truda u tekstove i zvuk, postoje razna razmišljanja, trošenje energije na sve oko benda. Želim biti dobri i svirati za vlastiti užitak, ali činjenica je ako smo već dobri u tome što radimo, bilo bi nam zaista žao da se ne trudimo doći do što šire publike pa bilo to u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji ili u drugim državama, možda gdje nas ne razumiju što se tiče teksta. Ipak, mislim da smo prvenstveno još u tom taboru: ‘ajmo nešto napraviti, ako bude super, doći će do ljudi. Ali opet, šteta je na nečemu dugo raditi, napraviti to kako spada pa onda ne ispromovirati i dati sve od sebe da nas publika čuje.
Luka: Muziku napravimo najbolje što znamo. Nećemo ju mijenjati da bi se svidjeli određenom dijelu publike. Zato sve oko nje pokušavamo napraviti da dođe do ljudi – od tekstova za portale do spotova, objava na društvenim mrežama i ostalog. Nije da nam je cilj da se pet ljudi okupi u garaži i samo svira bez da itko zna o čemu je riječ na kraju dana.
Mirna: Što se tiče širenja izvan Hrvatske, mislim da nam ostaju showcase festivali. Bila sam prije dvije godine prvi put na SHIP festivalu i nisam imala prevelika očekivanja, no na kraju se pokazalo iznimno korisnim iskustvom. Od tad sam bila na još nekoliko takvih festivala izvan Hrvatske. Smatram da je to jako korisna stvar za bendove u regiji. Pogledajmo samo proboj koji su napravili Ki Klop, KOIKOI, Nemeček i Turbo Trans Turisti, a svi pjevaju na hrvatskom ili srpskom jeziku.
Tidal Pull / Matej Grgić
Za vizualni identitet, barem što se tiče omota albuma, zaslužne su dvije žene – Petra Divković radila vam je cover za prva dva, dok je za treći album zaslužna Sara Dumančić.
Blaž: S Petrom smo probali jer smo znali da je dizajnerica i ispalo je dobro pa se nekako njezin stil samo prelio i na omot drugog albuma koji mi je još bolji nego prvi. Što se tiče trećeg albuma, imali smo osjećaj da ako i treći album zaredom radi Petra, da će nam morati raditi svaki do kraja karijere pa nam je bilo OK stati na dva. (smijeh)
Mirna: Ovakav cover kakav smo stavili na Sve isto kao svaki put do sad nikad sami ne bi producirali niti došli na tu ideju, ali nam je predobar. Dizajneri Sven Sorić i Darko Kujundžić istaknuli su upravo taj Sarin cover kao dobar primjer. Sjajno da je tako ispalo jer smo birali između dvadeset verzija naslovnica.
Probe imate ovdje na Trešnjevki. Kako izgleda prosječan dan u životu člana Tidal Pulla pa na kraju, koliko često razmišljate o bendu?
Luka: Dosta često razmišljam o svemu. Vjerojatno je to povezano s time što smo svi dobri prijatelji pa se čujemo preko dana. Što se tiče mentalnog prisustva u bendu, vjerujem da smo svi glavama jako unutra.
Blaž: Ne razmišljam toliko o samom bendu, koliko možda o pojedinačnoj pjesmi, nazivu za nju itd. Volim gledati druge bendove i izvođače na osnovu ideja koje ćemo implementirati u svoje pjesme. Postoji neka logika iza svega – želimo uvijek raditi nešto novo i drukčije, da se ne ponavljamo previše ili elementi bendova na koje se možemo osloniti kao one koje slušamo. Talent borrows, genius steals. (smijeh)
Mirna: Sve je već napravljeno. U Tidal Pullu zaista svatko sluša bendove koji idu na sve moguće žanrovske strane, ali nam je slušateljska jezgra unutar benda zajednička.
Blaž: Koliko puta sam slušao nešto od Wilca, Beach Boysa ili sličnih bendova koji zvukovno nemaju puno veze s Tidal Pullom. Tad znam pomisliti: zašto određena pjesma iz srodnog ili drukčijeg žanra ne bi bila primjenjiva u indie zvuku? Povukao bih jednu paralelu – imaš ljude koji govore da su nove sezone serije The Simpsons loše, a takvo je mišljenje jer su ljudi koji su sad scenaristi odrasli na istoj seriji u devedesetima, a ljudi koji su pisali te prve sezone su odrasli na humoru 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća. Smatram da je taj moment uzimanja iz drugih žanrova i stavljanja u naše okvire bit svega toga. Uvijek su to više ideje nego zvukovi na kraju.
Tidal Pull / Matej Grgić
Pingvinovo potpalublje je hrvatski post punk bend s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih. Nije dugo djelovao, a vi ste nedavno u Regeneratoru obradili njihovu pjesmu ”Varaždin”. Kako su vam oni pali na pamet i zašto ta pjesma?
Mirna & Blaž: To smo svirali zbog tebe. I za Peđu s Terapije. (smijeh)
Blaž: Sad ozbiljno. Prije desetak godina Dirty Old Label objavio je eponimsku ploču Pingvinovo potpalublje. Čuo sam za njih još prije, ali post punk kod nas nije bio toliko popularan u osamdesetima. Obradili smo mi još i Manceovu ”Javorovu granu”, ali smo ju dosta promijenili. Pingvinovo potpalublje ima zvuk koji nikad neće ostarjeti. Takvoj formi težimo i u Tidal Pullu, nazovimo to nekim bezvremenskim zvukom. Što se tiče ”Varaždina”, odavno je postojala želja za cover pa smo eto sad napokon i to riješili.
Luka: Iznenadilo me, kad je izašla remaster ploča Pingvina, koliko ljudi nije čulo za taj bend. Očito je bio dobro čuvana tajna svih tih godina.
Bližimo se kraju pa je vrijeme da se dotaknemo budućnosti benda, vaših želja i nadanja. Kako vi vidite svoju poziciju na sceni?
Blaž: Tidal Pull je u poziciji da možemo na idućem albumu raditi i pet godina pa kad se s njim vratimo, siguran sam da možemo ugodno popuniti bar neki klub. Imamo svoj krug publike koja kupuje ploče, merch, dolazi na koncerte, sluša nas preko streaminga. Iskreno, sve više od toga meni je bonus jer nitko od nas ne živi u iluziji da ćemo živjeti samo od benda.
Luka: Niti nam je to cilj niti nam je to ključno za preživjeti. Zato smo možda slobodniji u nekim idejama koje nam padaju na pamet pa i zvuku u kojem se želimo dalje razvijati. Radimo bez pritiska i gušt nam je svaka proba, svirka i nova pjesma. Mislim da smo s te strane u dobroj poziciji. Prednost je to što smo zagrebački bend, što obitavamo i najviše sviramo baš ovdje; s te strane, centralizacija je prednost za nas, a s činjenicom da je za mladi bend teško uspjeti drugdje i imati duže i veće turneje, s tim smo se u nekom trenutku već pomirili.
Mirna: To ti je kao onaj meme iz busa gdje na jednoj strani imaš sretne, a na drugoj tužne putnike, a i jedni i drugi govore: „Nikad nećemo uspjeti.“ Samo treba biti OK s tim.
Blaž: Nakon vrlo dobrog proboja s prvim albumom, namjerno smo napravili drukčiji drugi. Izbacili smo singl od šest i pol minuta (op. a. ”Glas 42”). Nije nam bio cilj da izbacujemo trominutne radijske hitove niti da idemo iz manjih prostora u veće, već da pokažemo što znamo te u kojem se smjeru kao bend možemo razvijati. Na neki način masakrirali smo vlastite pjesme, dogodila se dekonstrukcija i vjerojatno ga nije najveći užitak slušati, ali mislim da je Kad imamo mirne glave naš najbolji album.
Tidal Pull / Matej Grgić
Slijedi promocija trećeg izdanja u Močvari. Recite nam koja su iznenađenja, da ne moramo čekati na njih.
Mirna: Sad bi još da ti kažemo! Pjesmu ”Dvanaest sekundi tišine” svirat ćemo barem tri puta. Napiši da će biti nekih iznenađenja koje sad nećemo otkriti jer onda ne bi bila iznenađenja.
Blaž: Bit će jedna dobro balansirana setlista, malo duže nego inače. Ustvari, bit će to najduži Tidal Pull do sad.
Hoćete li ikad svirati na InMusicu nakon 18 sati?
Luka: Neki dan sanjao sam da smo svirali u dva popodne.
Blaž: Možda je to i naš problem. Pozvali su nas, stavili dva puta u takve termine, a mi nismo problematizirali satnicu. Kaj god nam je uletjelo, od solo koncerata, festivala, predgrupa, ljudi su pitali nas, a ne obrnuto. Ne volimo nikoga vući za rukav. Ali činjenica je da su neki domaći bendovi na InMusicu dobili bolje termine nego mi.
Outro
„Nadam se da jednog dana saznat ćemo što je ovo bilo.“
Tidal Pull – Ne, hvala (možda drugi put)
