Lika Kolorado i Linija 109 u Aquariusu

Zadnji od tri koncerta u sklopu Krilo festivala održao se u zagrebačkom klubu Aquarius pod idejom spajanja starijih i mlađih bendova

Idejno gledajući, takvi su festivali sve češći na našoj sceni, ali kao da se i dalje treba posebno isticati njihova konceptualna važnost i otvorenost prema mlađim, zasada neetabliranim izvođačima da bi postali uobičajena stvar. Iza Krila je ŠPIC festival, ispred (priča se) još neki, a iza svih njih mladi je producent Borna Brosig, koji je trenutno jednako poznat svojim producentskog djelovanja  kao i basist grupe Teret. Uoči zadnjeg koncerta, odnosno zadnje kombinacije (zagrebačkih) bendova – Lika Kolorado & Linija 109 – osvrnuo se na realizaciju cijelog festivala, na kojem su ranije nastupili Detour & Slowcured te FunkShui&Otok&Teret.

Lika Kolorado i Linija 109 u Aquariusu/foto: Claudia Bošković

Zadovoljan je, kaže, odazivom publike festivala, a njegovo mišljenje dijele kako oni iz publike tako i oni s pozornice. „Svakako od ovog finalnog eventa očekujemo najviše. Lika Kolorado je bend koji već godinama pratimo, obožavamo i smišljamo kako ih ugurati negdje. Predrago nam je vidjeti koliko su i oni angažirani oko svakog detalja ovog eventa. A curke iz Linije 109 su nam iskočile kao bend koji odlično paše uz Liku. Na našim eventima stavljamo jako veliki fokus na lineup i uvijek je to neki proces razmišljanja kao – ovi izvođači bi GENIJALNO pasali zajedno“, istaknuo je Brosig, a vjeruje i kako će se njegove pretpostavke pokazati točnim čim krene ovaj gig u Aquariusu.

Poznato je da publika ipak u većoj mjeri dolazi na veće bendove,  pa je tako i Linija 109, nakon polusatnog odgađanja početka, imala priliku svirati pred ne baš popunjenom dvoranom. Unatoč tome, izrazito mlada i poticajna publika podsjetila nas je i na temeljni koncept ovog festivala – ravnopravnost bendova, neovisno o godinama staža i trenutnoj razini profiliranosti na glazbenoj sceni.

Lika Kolorado i Linija 109 u Aquariusu/foto: Claudia Bošković

Frontwoman Sara Vorberger iz ovog mladog ženskog benda kratko i jasno je izjavila da od Krila očekuje kombinaciju dobar x 3 – dobar nastup, provod i atmosferu! S takvim su nas očekivanjima i uvele u event. Od samog početka s riječima “jel može mandolina u monitor?” bilo je jasno da je pred nama unikatan sastav. Liniju 109 poznajemo još od supervalskih dana, na kojima su nas uvjerile da izrečena očekivanja lako mogu i ispuniti. Zvukom i uvježbanošću Linija iskače od odrednice srednjoškolskog, ali je trenutno još uvijek na par koraka do zrelog, ozbiljnog benda.

Slušajući mali broj pjesama Linije 109 dostupan na streamu sve sam više primjećivala gdje je to Brosig nalazio poveznicu između njih i Like Kolorado. Ali tek kad su krenule svirati – jer glazbenice iz Linije 109 često navode kako oni koji ih nisu čuli uživo zapravo ne znaju kako njihov bend zvuči – mogla sam biti sigurna da je ključna poveznica s Likom više zvučno-glazbena, nego tekstualna. Nerijetko su u pitanju pjesme u kojima se izmjenjuju žestoki, ali melodični riffovi gitare i tiši, povučeniji dijelovi koji iščekuju novi instrumentalni krik, baš kao i kod Like. Jedino što mi se nikako nije poklapalo, za razliku od kombinacije lineupa, šminkerski je, fancy prostor Aquariusa i alternativni zvuk&imidž bendova koji su u njemu nastupili. Također, nisam mogla ne primijetiti komentar jednog člana publike na izvedbu Linije 109, rekavši “viš kak i cure dobro prže”. Čekam trenutak kad to više neću morati slušati.

Lika Kolorado i Linija 109 u Aquariusu/foto: Claudia Bošković

To sum up, većinu pjesama Linije 109 još uvijek službeno ne znamo imenom, (opravdano) iščekujemo u skorije doba debitantski album i nadamo se što bržem i potpunom iskoraku u ozbiljne bendove!

S druge strane, takve želje nisu potrebne Liki Kolorado, oni su odavno zamakli u ozbiljne bendove. I to ne samo zbog pune dvorane i vrištećih fanova koji pjevaju svaki njihov stih, nego zbog zvuka, balansa instrumenata, aranžmana i stava na sceni. Filip Riđički je zanimljiva persona, njegov su stage presence i imidž vrlo jednostavni, na stageu stoji u svojoj blago idgaf pozi (i „ne zna što bi sa rukama”, kako se i sam našalio citirajući stih pjesme “Tjeskoba”) ili lagano pleše onako za sebe i s blagim (auto)ironijskim odmakom izgovara iste takve tekstove. Općenito djeluje cool, zato mu se i mogu oprostiti povremene intonativne nečistoće. Jer, sve je to ipak, uvjetno rečeno, rokenrol, zar ne?

Lika je za Krilo izabrala setlistu koja je miks baladno-polaganih i energično-žešćih pjesama, kojom je publiku vozala kroz cijeli spektar emocija, omotanih u prepoznatljivo nostalgični prizvuk njihove poetike. Ono što se događa među publikom Like, poistovjećivanje s iskustvom pjevača koje on izražava u pjesmama, sjetih se, sociologija glazbe nazvala bi autentifikacijom u durgom licu, kojom raste i popularnost benda.

Lika Kolorado i Linija 109 u Aquariusu/foto: Claudia Bošković

Frontmana Filipa Riđičkog pak poznajemo iz zaista raznolikih medijskih djelovanja – od radija, serija i predstava, sve do drugih glazbenih sastava (Sacher bend) – ali je u Liki Kolorado najviše doma, tu nikoga ne glumi i vrlo sugestivno i iskreno izvodi sve svoje pjesme. A u tekstovima pjesama osjećaju se on, njegove (katkad kaotične) misli, kolebanja i nemiri, koji su najbolje artikulirani na zadnjem albumu Sateliti u orbiti. Stoga ne čudi da je publika ponajbolje reagirala upravo na pjesme s ovog albuma, koje su se zaredale od samog početka koncerta – “Super na papiru”, koja live uvijek bude posebno intimna i emotivna, zatim ubrzo rasplesana “Podsjetnik” i, naravno,  “Majka djevojčica”, nakon koje su mnogi u publici brisali suze. Tijekom koncerta bilo je, dakako, još i više pjesama sa Satelita, dočekanih s jednakim entuzijazmom publike. Te su pjesme svakako u kategoriji highlightova večeri. Jedan je od njih i  trenutak kad je Filip preuzeo kraći drum solo na “Miris auta moje majke”. Još jedna njegova uloga po kojoj je poznat.

Valja u priči Like Kolorado svakako istaknuti i back vokalski trio Koda, koji čine tri mlade djevojke (Marta Petak, Emma Slunjski i Eva Škerbić). One na glazbenoj sceni surađuju s brojnim glazbenicima (možda najpoznatiji je J. R. August) i više nisu no name. Liki Kolorado donijele su lijepe zvukovne boje, kontrastne Filipovu vokalu, dozirane za najbitnije dijelove pjesama te višeglasno većinski dobro usklađene. Takvi su me se aranžmani najviše dojmili u “Super na papiru”, “Kralj” i “Gorilo”. No, na momente sam pomislila kako Kode imaju čak i prefinu boju za alter žanrove. Zasad samo misao.

Lika Kolorado i Linija 109 u Aquariusu/foto: Claudia Bošković

Lika je prošla kroz sva tri svoja albuma (Kontura, Smiješ zaurlat i najnoviji Sateliti u orbiti) i moram priznati kako se među singlovima vidi uzlazna putanja benda, kako u tekstovima tako i u glazbeno-aranžmanskom smislu – dozirano s ukusom, dorađenije iako stilski slično prethodnim albumima i glazbeno oblikovano s jakom tekstualnom porukom. Izveli su i par novih pjesama (“Životinje” i “Reci mi što želim”) s kojima, izgleda, nastavljaju takvim zrelijim putem.

Velika pohvala ide Filipu što je napravio mali shoutout za Liniju 109, a još veća simpatičnoj interakciji s publikom kada je shvatio da je jednoj fanovki rođendan i da su i lani na taj datum svirali u Medici. Jedna je od (srećom!) ne više tako rijetkih neprepotentnih i nepretencioznih pojava na našoj sceni.

Za bis smo najprije dobili hit “Jedva čekam da odem” uz gosta Juraja Borića na trubi, koji se aranžmanski uklopio kao da je dio svih pjesama, a i nekako je ubrzao ono uvijek dugo i željno iščekivanje pravog refrena i razvoja pjesme. Nakon još par pjesama s albuma Smiješ zaurlat  (“Sanjao sam te”, “Sigurno” i prividno “Sretna stvar”), Lika je svoj Krilo gig ipak odlučila završiti čvrsto i energično s “Jelda, jelda” i njezinom jakom porukom „Ja znam, loše prođe”, koja odlično sublimira čitav izričaj Like Kolorado – gorko-slatki osjećaj koji nas, unatoč ovom prođe, podsjeća i na to da se prije ipak dogodilo i ono loše.