Ususret nastupu na Žarištu
Dzipsii: „Biti pop zvijezda na Balkanu je najveći iskaz bunta“
Ususret nastupu na festivalu Žarište 9. svibnja u Katranu, gdje će se predstaviti uz ETHER, Jovanu Živadinoviću, poznatijem kao i Dzipsii, postavili smo nekolicinu pitanja preko kojih nam otkriva zašto su suradnje s bendovima poželjne te kako postavlja novu balkansku pop estetiku.
S njim smo se prvi put upoznali preko Pesme za Evroviziju gdje se probio s pjesmom ”Greh”. Iako je već 2022. objavio debitantski album Zapisi iz podzemlja, ovogodišnje, novo izdanje Jovan poslastica je koju vrijedi staviti u zvučnike. Tako se na valu novog albuma i gotovo 20 pjesama, uskoro ponovno vraća u Zagreb. Vrijeme je za Jovanov klub.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
S obzirom na to da si nedavno nastupao u Močvari prije benda Vizelj, kako si ti vidio taj nastup te koliko će se sad razlikovati tvoj scenski nastup budući da se radi o tvom solo koncertu?
Podsjetio sam se ”Zagrljaja” tog dana u Močvari i u isto vrijeme shvatio da u budućnosti ne želim ikad biti sam na bini. Pretvorim se u pravog sebe kad nastupam s nekim pored, kao naprimjer s Veljkom, kad dijelim binu s Vizeljima. Otvarao sam za njih tu večer i po prvi put u svom životu bio sam sramežljiv. Možda pomalo i uplašen. Po prvi put će netko čuti te pjesme koje su se pravile sve vrijeme dok su me Vizelji vodali kud god su stigli na njihovoj turneji prošle godine, pjevajući baš taj naš mali segment od ”A i ti me iznevjeri” i našeg hita.
Od straha, prvi put znao sam da ću morati nekako probiti led pa sam možda i zbog toga skinuo hlače na početku. Ispostavilo se da moje publike ima baš u Hrvatskoj, što me je samo natjeralo da sljedeći put kad se vratim želim donijeti pravi Jovanov klub, kao moje hvala za tako lijepu dobrodošlicu i dug da čuju u cjelini album Jovan.
Postoji li neka pjesma s kojom osjećaš da se najlakše povežeš s publikom koja te možda prvi put sluša uživo?
Nakon druge pjesme u mom setu obično se svi skontamo – i publika i ja – na neki čudan način. Ali ako bi to morala biti pjesma, onda je to uvijek ”Elektra”. Ima nešto u toj pjesmi što svi univerzalno shvaćaju, barem ja tako mislim. Na sreću mi je druga u setu pa se nekako s njom i upoznamo svi zajedno.
Kako je došlo do suradnje s Vizeljom na pjesmi ”Zagrljaj” koja je odmah pri izlasku eksplodirala pa su vas mnogi vidjeli kao savršen spoj, iako niste ‘u istom žanru’? Koliko voliš surađivati s drugim bendovima, izvođačima i koliko je to bitno na početku nečije glazbene karijere da se što više poveže s ostalima sa scene?
Mislim da je to prvi predložio Aleksa Nedić, ali moje pamćenje pliva u dimu tako da me ne držite za riječ. Dugo se to provlačilo dok me jedan dan nisu odveli kod Paje (klavijaturist) u stan da jammamo i smišljamo neke melodijske linije. Bio sam u nekakvoj blokadi taj period i razmišljao da se vratim u Zaječar, ali sam sve odlagao i blejao po Beogradu. Iskoristio sam taj naš jam da očistim paletu zvukova koji su mi se vrmzali po glavi i znajući kakav zvuk je Veljko htio, bilo mi je zabavno improvizirati neke melodijske linije.
Obje koje sam napravio za vers i prerefren je kasnije Veljko iskoristio za ”Zagrljaj”. Nisam očekivao ništa od te večeri, dok se nisu javili Veljko i Nedić s cijelom pjesmom te da su trenutno u studiju i da bi htjeli da sad cuttamo vokal. Htio sam ‘ispaliti’ jer sam se ujutro vraćao za Zaječar, ali se ispostavilo da sam im bio u ulici pored studija pa sam otišao. Pjesmu smo snimali sedam sati, a ja sam onda drugo jutro otišao za Zaječar i nisam mogao prestati vrtjeti ”Zagrljaj” na slušalicama – that’s the whole story.
Mislim da je jako bitno da artisti međusobno stvaraju. Sa svojim sam se dolaskom u Beograd stvarno potrudio da budem muzička, odnosno bendovska kurva. I nije me stid. Štoviše, tako sam postao bolji muzičar.
Dzipsii / Marko Vulević
U jednom intervjuu spomenuo si da „jedan poziv mijenja sve“. Koliko je u tvojoj karijeri bilo tih ključnih trenutaka ili poziva koji su te usmjerili tamo gdje si danas?
Ovdje sam zbog jednog poziva, možda dva. Mislim da će se tek događati pozivi koji će me drastično odvesti negdje dalje na ovom mom umjetničkom putu. Ponekad se mogu zanijeti tim nekim rečenicama koje svi dnevno citiramo ili jednostavno usvojimo zato što je netko uspješniji od nas to rekao pa mora biti istina. A jedina istina je da jedini poziv za koji sam siguran da me uvijek odvede dalje u karijeri jest onaj koji osjećam od početka, a to je poziv da stvaram. Sve ostalo možda i nije tako bitno.
Uz tvoje ime često se veže termin pop zvijezda. Kako danas definiraš pop zvijezdu na Balkanu? Čini se da pop zvijezda danas ne predstavlja samo zabavu, već i pomicanje glazbenih granica unutar (pa i izvan) žanra.
Biti pop zvijezda na Balkanu danas je najpobunjeničkija stvar koju možeš napraviti. Trenutna scena opsjednuta je nekom ležernošću, nekom hladnoćom. „Ne treba mi nitko, volim samo sebe, jurim neke ogromne pare i ništa mi zapravo nije toliko važno.“ Uopće se čak i ne trude. Ja se trudim, želim da ljudi vide kako napreduje moja muzika te kako je prezentiram. Želim da znaju da mi je stalo, da je svaki detalj koji mogu i želim ispraćen i moj. Biti pop zvijezda na Balkanu danas znači da ti je stalo do toga što radiš, bezuvjetno.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Tvoj vizualni identitet neodvojiv je od glazbe. Koliko ti je bitno da tvoj nastup bude performans, a ne samo odrađivanje koncerta?
To je najbitnije, ali zapravo i najteže za izvesti. Tek kad sam krenuo brinuti o tome kako da napravim svoju binu najudobnijom za ono što želim, da sve izvedem i kažem, shvatio sam da je najteže replicirati tu autentičnost svakog performansa dalje. Mislim da to na kraju nije ni poanta jer će svaki show biti autentičan za sebe. U toj strukturi i koncertnosti svega ima nečeg performativnog baš zbog toga što to ostaje isto svaki put.
Spominjao si utjecaj R&B-ja i elektronike. Postoji li neki žanr u kojem se još nisi okušao, a potajno ga istražuješ?
Nimalo potajno istražujem blues, arapsku i cigansku muziku, u posljednje vrijeme sam zainteresiran za sve što ljudi zovu balkanskom muzikom. Pokušavam skupiti tu neku balkansku muziku što više i vidjeti mogu li je i ja napraviti.
Tvoji tekstovi vrlo su izravni i emocionalno ogoljeni. Je li ti s vremenom postalo lakše ili teže biti toliko iskren pred publikom?
Postaje mi sve lakše, ali to nije nimalo laka stvar. Pred publikom je lako jer je to svršen čin. Nemam ni vremena razmisliti, već sam gol. Ali kad je stvaranje u pitanju, tu me moje misli mogu sačekati i teško je ogoliti se pred samim sobom.
Festival Žarište fokusira se na svježu energiju novih generacija. Koga bi s regionalne scene trenutno izdvojio kao nekoga tko pali vatru i koga rado slušaš?
Vizelj.
Romski identitet i LGBTQ+ pripadnost su dijelovi tvoje priče, ali tvoja glazba komunicira univerzalne emocije. Kako balansiraš između toga da budeš glas onih koji se ne čuju i želje da te ljudi vide prvenstveno kao izuzetnog glazbenika?
Ne mislim da se borim za glas onih što se ne čuju. Ne na način na koji će me netko čuti, ali doći će i to vrijeme. I tek će ljudi vidjeti koliko ću izvanredan muzičar postati. I glasan. Za sve.
