Elemental – Dobra djeca

Deveti album grupe Elemental zvuči kao nešto što ne pokušava biti ništa drugo osim iskreno ostvarenje. Svih jedanaest pjesma tvore jedan od vrhunaca njihove diskografije

Elemental / Foto: Mare Milin

Deveti album Elementala Dobra djeca vraća bend na velika vrata u hrvatski diskografski panteon. Prošli album Ilica objavljen je u koroničnoj 2020. godini i objavljen je samo online pa je prošao razmjerno nezapaženo, poput off-ostvarenja.

Dobra djeca tako su, zapravo, pravi nastavak njihova ponajboljeg albuma Tijelo, objavljenoga prije deset godina. Albumi imaju istu vibru – od tekstova koji su, kako navode, presjek osobnih i društvenih priča generacije odrasle u vrijeme tranzicije i ekonomskih kriza preko prepoznatljivih vokala Remi i Shota do mješavine različitih stilova: popa, inicijalnog im rapa, reggaea i drugih. Produkcija Luke Tralića Shota i na ovom je albumu iznimno funkcionalna i višeslojna, a razlika u odnosu na Tijelo samo je korištenje tehnoloških dosega, a to ovaj album s lakoćom dovodi na ravan međunarodnih standarda, u pravilu, otpjevanih na engleskom jeziku.

Tematski, Dobra djeca album je o odrastanju kao fragmentiranom, pomalo razočaravajućem procesu u kojem pojedinac shvaća da pravila koja je učio više ne vrijede. Naslov je ironičan koliko i iskren: „dobra djeca“ ona su koja su igrala po pravilima, a sada pokušavaju shvatiti zašto im to nije donijelo sigurnost koju su očekivali.

Elementalova Dobra djeca imaju strahovit hitoidni ulaz – “Grli me”, “Nisi ti ja sam” i “Vodi me u mrak” tercet je pop-torpeda kakvim se rijetki albumi kod nas mogu podičiti, ako su kreirani upravo u takvom formatu, a ne kao kolekcije singlova. Do kraja A strane na LP-ju slušamo mirotvornu rap-skladbu “Kuća”, zarazan rocksteady “Zamisli” (u ovoj skladbi Elemental kao da uspostavlja trademark – krivim naglašavanjem pojedine riječi. U ovom slučaju to je “magareća”, kao što je u hitu “Goli i bosi” pogrešno naglašena riječ “imamo”) i nešto manje upečatljivu naslovnu skladbu.

No, B-strana započinje spektakularno. Skladba “Ovo je moje tijelo” nazivom se nadovezuje na ponajbolji im album, atmosferom priziva i Haustor, stilski je klasični Elemental, no stihovi Ja sam ribetina, prokletinja / ja sam moć planina / ja sam sve što mrziš / ja sam pička materina svakako će odjeknuti. U hrvatskome pop-korpusu rijetko je koji bend upotrijebio tako eksplicitan izraz, a u doba vladavine kršćanskih narativa, mogao bi imati i snažniji odjek.

Elemental su kroz godine izgradili rijetko stabilan katalog u kojem se društveni komentar i osobna introspekcija ne sudaraju nego nadopunjuju, a Dobra djeca dolazi kao logičan, ali ne i predvidljiv nastavak te priče. Ovo nije album koji pokušava dokazati relevantnost bendu koji je već etabliran – ovo je album koji testira granice vlastite zrelosti, i to radi bez velike buke, ali s mnogo samopouzdanja.

Posebno je zanimljivo kako album balansira između nostalgije i rezignacije. Nema tu jeftinog romantiziranja prošlosti, ali postoji jasna svijest o vremenu koje je prošlo i o promjenama koje nisu nužno bile na bolje. U nekoliko trenutaka album gotovo sklizne u melankoliju, ali uvijek se nekako izvuče – ne optimizmom, nego prihvaćanjem.

Dobra djeca je album koji ne traži pažnju glasnoćom, nego dosljednošću i atmosferom. I možda je baš u tome njegova najveća vrijednost – u sposobnosti da zvuči, ali i snažno plijeni kao nešto što ne pokušava biti ništa drugo osim posve iskreno ostvarenje.

Singlovi: “Bit ću dobro”, “Nisi ti ja sam”, “Srce moje”

Format: online, vinil

Izdavač: 383 Records