Đana Smajo: „Zahvalna sam svima koji slušaju i vole moju glazbu"

Đana Smajo predstavila se publici 73. Zagrebačkog festivala pjesmom “Ostavljam“, baladom snažne emotivne poruke koju potpisuje i autorski

Nakon pobjede u drugoj sezoni IDJShowa, mlada izvođačica sve sigurnije gradi vlastiti glazbeni put, a “Ostavljam“ joj je donijela i dodatnu potvrdu publike – singl se našao među najslušanijima u prvoj polovici godine prema rezultatima Cesarice. U razgovoru za Glazba.hr Đana govori o festivalskom iskustvu, ranjivosti, slobodi, scenskom samopouzdanju i planovima koji tek slijede.

Pjesmu „Ostavljam“ izvela si na 73. Zagrebačkom festivalu. Kako bi opisala to iskustvo — je li bilo više treme, uzbuđenja ili osjećaja odgovornosti zbog predstavljanja tako osobne pjesme pred festivalskom publikom?

Bilo je raznih osjećaja: sreće, uzbuđenja, zahvalnosti, ali prvi put nije bilo nimalo straha. Došla sam s pjesmom koju u potpunosti osjećam, koju sam sama napisala, i bilo je predivno izvesti je pred publikom Zagrebačkog festivala. Isto tako, bila mi je velika čast nastupati s onakvim orkestrom. Energija u studiju bila je sjajna, a pohvale i reakcije poslije nastupa još sjajnije. Toliko sam ponosna i sretna zbog svega i veselim se povratku na Zagrebački festival — možda već sljedeće godine, tko zna.

Zagrebački festival ima dugu tradiciju i posebno mjesto u hrvatskoj zabavnoj glazbi. Što ti je značilo biti dijelom tog festivalskog konteksta?

Definitivno mi je donijelo novo iskustvo, a upoznala sam i divne ljude i kolege sa scene. Nije mala stvar nastupati uz tako sjajne glazbenike i predstaviti svoju autorsku pjesmu pred ljudima koji su puno dulje u glazbenom svijetu. Zahvalna sam.

Đana Smajo/foto: Antonija Josipović

„Kažu da za sve postoji vrijeme i mjesto, pa mislim da je tako bilo i s ovom pjesmom”

“Ostavljam“ je balada snažne poruke o oslobađanju od odnosa koji nas sputavaju. U kojem si trenutku znala da upravo tu emociju želiš pretočiti u pjesmu?

Nisam znala da ću je ikada pretočiti u pjesmu. Kroz život se ta tematika povremeno vraćala. Bilo je ljudi koji su dolazili i odlazili iz mojeg života, u bilo kojem smislu, ali mislim da dosad nisam imala hrabrosti tu tematiku prenijeti na papir. Kažu da za sve postoji vrijeme i mjesto, pa mislim da je tako bilo i s ovom pjesmom. Drago mi je da sam otvorila i taj ranjivi dio sebe i da me publika upoznala na još jednoj razini.

Autorica si teksta, a sudjelovala si i u stvaranju glazbe. Koliko ti je važno da kao izvođačica imaš autorsku kontrolu nad pričom koju donosiš publici?

Naravno da najviše osjećam ono što izađe iz moje glave, mojeg srca i moje kemijske, ali toliko volim glazbu i raditi s ljudima koji vole glazbu da mi na kraju dođe gotovo jednako. Bitno mi je samo da sam na kraju dana zadovoljna pjesmom koja će stajati uz moje ime. Također, još sam uvijek dosta mlada, tražim odgovore na neka pitanja, pa i na pitanje tko sam ja kao autorica i kao izvođačica. Idem malo-pomalo, radim kako osjećam i uživam u tome.

U izjavi si naglasila da pjesmom želiš ohrabriti ljude koji se boje napustiti emotivni odnos, romantični ili prijateljski. Je li ti bilo teško tako otvoreno progovoriti o temi koja mnogima može biti vrlo osobna?

Nije mi bilo teško jer sam nastavila dalje. Kada je pjesma nastala, odnosno kada sam je napisala, kao da je i teret nestao. Naravno da nije lako pričati o osobnim temama, ali mislim da je važno kroz glazbu ljudima pokazati da postane bolje i da, bez obzira na loše dane, dođe taj trenutak kada se oslobodiš tame i kada se s lakoćom vratiš na nesretne trenutke jer si nastavio dalje i ništa te više ne veže za njih. Kao da si izdahnuo.

Balade često traže potpunu vokalnu i emocionalnu izloženost. Kako si se pripremala za izvedbu „Ostavljam“ uživo?

Iskreno, nisam se previše pripremala. Rekla sam sebi da ću najviše od svega čuvati glas kako bi bio potpuno zdrav za nastup. Najviše sam radila na dahu jer je to ujedno i najzahtjevniji dio pjesme, ali znala sam da ću već na prvoj probi dati sve od sebe i odraditi to odlično — i tako je i bilo.

„Nije lako davati svoje vrijeme, ljubav i trud nekome tko to ne cijeni”

Spot za pjesmu spaja velike, otvorene kadrove snimane dronom i intimnije studijske scene s klavirom. Koliko ti je vizualni identitet važan u predstavljanju pjesme?

Važan mi je, naravno, ali ne jednako kao sama pjesma. Najbitnije mi je bilo da se tim kadrovima prenesu emocija i težina pjesme, da se preko ekrana osjeti njezina poruka.

Što ti je bilo najvažnije prenijeti spotom — osjećaj samoće, snage, odluke, oslobođenja ili nešto drugo?

Osjećaj slobode. Mislim da smo svi prošli kroz taj osjećaj, bilo kad u životu, kao djeca ili kao odrasli. Nije lako davati svoje vrijeme, ljubav i trud nekome tko to ne cijeni. Koliko god ljubav prema drugoj osobi bila velika, naučila sam da mora biti veća prema sebi.

Publika te upoznala kao pobjednicu druge sezone IDJShowa. Koliko ti je to iskustvo pomoglo u izgradnji samopouzdanja i profesionalnog odnosa prema glazbi?

Rekla bih da mi je show definitivno bio prekretnica. Nakon showa počela sam objavljivati više svoje glazbe i to je bilo nešto o čemu sam oduvijek sanjala. U show sam ušla poprilično nespremna i nisam mogla ni slutiti što će mi se dogoditi. Da ću pobijediti, nije mi ni prošlo kroz glavu do samog kraja. Sve u svemu, bilo je to predivno iskustvo koje mi je pružilo razne prilike, suradnje i poznanstva, a najviše od svega pomoglo mi je u razvoju samopouzdanja i vjere u sebe.

Đana Smajo na Zagrebačkom festivalu/foto: Filip Kovačević

Od natjecateljskog formata do festivalske pozornice — osjećaš li da se u međuvremenu promijenio tvoj odnos prema sceni i prema vlastitom glazbenom identitetu?

Definitivno. U show sam ušla s tek napunjenih 20 godina. Nisam znala što me čeka, ni što želim postići, kakvu glazbu stvarati, kako se predstaviti široj publici. Sve mi je to bilo enigma. U ove dvije i kusur godine dosta se toga promijenilo: ja, moj glazbeni ukus, poboljšala sam se u stvaranju, ostvarila suradnje s ljudima koji mi glazbeno najviše odgovaraju i sada sam stvarno svoja na svome. Naravno, zaljubljena sam u glazbu pa je volim istraživati i eksperimentirati, ali sada barem znam što ne želim. Što se scene tiče, mislim da sam imala dosta prakse kroz život pa sam tu nekako najopuštenija.

„Lijepo je dobiti nagradu i priznanje za trud i rad”

Stigli su i rezultati Cesarice za prvu polovicu godine, prema kojima je tvoj singl među najslušanijima u tom razdoblju. Kako si reagirala kad si saznala za taj rezultat?

Bila sam jako iznenađena. Nisam očekivala. Oduševila sam se kad sam vidjela svoje ime i ime svoje pjesme. Još jedna stvar s wish liste koju sam ostvarila. Hvala!

Što ti takva potvrda znači — pogotovo kada je riječ o pjesmi koja dolazi iz vrlo osobnog i emotivnog prostora?

Puno mi znači. Lijepo je dobiti nagradu i priznanje za trud i rad. Podsjeti me da sam na pravom putu i da ima smisla to što radim te da to ostavlja trag i na drugim ljudima.

Đana Smajo na Zagrebačkom festivalu

U vremenu kada se glazba često mjeri brojkama, pregledima i streamingom, koliko ti je važno ostati vjerna emociji pjesme, a koliko pratiš reakcije publike kroz statistike?

Prije sam se puno više zamarala tim stvarima, ali one svakako nisu dugog vijeka. Prava i dobra glazba čut će se kad-tad, doći će do publike na ovaj ili onaj način i to je jedino bitno. Zato više i ne obraćam pažnju na statistike. Zahvalna sam svima koji slušaju i vole moju glazbu, znači mi svijet.

Kako doživljavaš svoju poziciju na regionalnoj sceni danas — kao mlada izvođačica koja tek gradi put, ali već ima prepoznatljive rezultate?

Uzimam sve s poniznošću, tako sam odgojena. Naravno da sam ponosna i sretna zbog toga gdje sam sada, ali sam isto tako vrlo svjesna da može i treba bolje i da uvijek ima mjesta za napredak. Na kraju dana, mislim da sam još na svojem početku i da bolja vremena tek dolaze.

„Očekujte neočekivano”

Postoji li neka izvođačica ili autorica čiji te način interpretacije, pisanja ili građenja karijere posebno inspirira?

Što se stranih izvođačica tiče, moram reći Ariana Grande. Ona je moj „soul“ izvođač, odnosno izvođačica čiju glazbu najviše osjećam i volim. Sviđaju mi se tematike njezinih pjesama, pogotovo onih koje nisu mainstream, njezin glas, vokalna tehnika, raspon… Ima se tu još što nabrojiti, ali da odgovorim i za našu scenu, to bi definitivno bila Senidah. Žena zmaj. Ima brutalne pjesme, živi sve što pjeva i baš je inspiracija.

Nakon Zagrebačkog festivala i dobrih reakcija na pjesmu, kakvi su ti planovi za nastavak godine — možemo li uskoro očekivati nove pjesme, suradnje ili nastupe?

Očekujte neočekivano. Bit će svega: nove glazbe, suradnji, dueta, nastupa, nečeg drugačijeg od mene, ali ne smijem previše otkrivati. Stick around!