Nina Badrić u Lisinskom: „Ja živim ono što volim, zar to nije blagoslov?“

Nina Badrić, diva ovih prostora koju se i ne treba previše predstavljati, vratila se u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog

U pratnji gitarista i aranžera Ante Gele, gudačkog orkestra, ali i genijalnog ansambla Husar Tomčić uvela nas je u jednu čarobnu glazbenu priču.

Nina Badrić u Lisinskom/foto: Luka Čop

„Čast mi je večeras stajati pred vama!“

Večer je otvorena pjesmom “Dani i godine“, uz pljesak publike koja je odmah zapjevala s njom. Lisinski je bio potpuno njen, a zahvaljujući njenoj savršenoj  interakciji i opuštenosti više je djelovao kao veliko zajedničko druženje nego kao nastup.

„Ovo nije samo moj koncert. Za sve ovo ste zaslužni vi jer ste kupili kartu, jer ste došli i proveli sa mnom jednu od tih četiri večeri. Lijepo smo se isplakali i ispričali, svega je bilo. Čast mi je večeras stajati pred vama i privilegija što imam ovakvu publiku.“, poručila je Nina svima i nastavila dalje sa setlistom.

Nina Badrić u Lisinskom/foto: Luka Čop

Od „Oči pune ljubavi“ do „Nek ti bude kao meni“

Setlista je stvarno imala svega; od onih najtužnijih pjesama zbog kojih cijeli Lisinski odjednom utihne do onih uz koje svi pjevaju kao da su na zabavi kod prijatelja. Emocije su se mijenjale iz pjesme u pjesmu, a iskreno, u jednom trenutku je cijela dvorana djelovala kao neka kolektivna terapija. Oko mene su ljudi plakali, smijali se, grlili i pjevali iz sveg glasa, a upravo je to valjda i najveća čar ovog koncerta.

„Ajmo mi to riješiti kroz mjuzu“

Jedan od najemotivnijih trenutaka večeri dogodio se tijekom pjesme “Cipele“. Nina nam je prije izvedbe ispričala priču o Alanu Hržici i razdoblju u kojem je on bio uz nju, a njoj je bilo najteže, te o samom nastanku ove pjesme.

„To je nevjerojatna priča“, započela je, „Ja volim ovu osobu koja se pokazala kao veliki prijatelj“ rekla je prije nego što ga je pozvala na pozornicu. Prisjetila se i samog nastanka pjesme: „On sjedi u mojoj kuhinji, ja kuham i plačem. Njemu me je bilo žao i rekao je: ‘Ajmo mi to riješiti kroz mjuzu’. I nastala je ova pjesma.”

Nina Badrić u Lisinskom/foto: Luka Čop

„Moji ljudi“

Iako je publika bila oduševljena time da je pjevala i svoje starije pjesme uz koje smo svi odrastali, plesali i plakali, došao je i taj trenutak da se predstavi i novi album. Uz naslovnu pjesmu “Moji ljudi“ dvoranom se proširio pljesak, a svi su vrlo brzo pokazali da su i nove pjesme već našle svoje mjesto među starim favoritima.

Tijekom večeri nekoliko je puta sišla među publiku, grlila se s ljudima , potpisivala ploče, ali i primila poklon obožavateljice. Više puta tijekom večeri naglasila je svoju oduševljenost publikom i svoju veliku zahvalnost što su uz nju tijekom svih ovih godina: „Ja živim ono što volim, zar to nije blagoslov u životu?“, rekla je.

Na setlisti tijekom večeri još su se našle i „Alive“, zanimljivi spoj hrvatskog i engleskog, koji je publika jako dobro prihvatila, neizostavni hit; “Ja za ljubav neću moliti“, kao i Oliverova “Skalinada“, koju je, naravno, posvetila Oliveru Dragojeviću.

Nina Badrić u Lisinskom/foto: Luka Čop

„Previše za kraj, a premalo za oproštaj“

Sat otkucava 22 sata, polako se svi pripremamo za polazak, a odjednom čujemo prve taktove hita “Takvi kao ti“. U sekundi su svi bili na nogama. Ljudi su plesali između sjedala, pjevali iz sveg glasa i snimali zadnje trenutke večeri, a sve je izgledalo kao da nitko od prisutnih ipak ne želi kući. Taman kad se sve privodilo kraju, Nina se vratila otpjevati još par pjesama; uslijedile su “Rekao si“, obrada pjesme “U meni jesen je“ i jedna simbolična za kraj – “Da se opet tebi vratim“.

Na kraju se svima još jednom zahvalila na dolasku, a ubrzo smo se svi i uputili prema garderobama, a onda još brže kućama, jer je sutra radni ponedjeljak!