Soundtrackovi domaćih game developera

Industrija videoigara odavno je nadmašila Hollywood po ukupnim prihodima; globalno tržište premašuje 200 milijardi dolara godišnje, a mimo sjajnih scenarija, specijalnih efekata, grafika i priča, glazba je jedan od njezinih najnezamjenjivijih gradivnih elemenata

Dok se kamera može automatizirati, priča može generirati algoritam, grafika renderira sve moćnijim procesorima, glazba ostaje ona suptilna razlika između igre koju se pamti i one koja tone u zaborav.

Hrvatska je zemlja koja rijetko asocira na gaming velesilu, ali iznjedrila je nekolicinu iznimnih glazbenika čija se glazba čuje na PlayStationu, Switchu i Steamu diljem planeta.

Kratka geografija zvuka: Gdje se to točno radi?

Kad se govori o domaćoj gaming industriji, razgovor gotovo uvijek gravitira prema Zagrebu. Tamo je smješten Croteam, jedan od najdugovječnijih i međunarodno najprepoznatljivijih hrvatskih studija, ali i Pine Studio, Gamepires, Exordium Games, Ironward te desetak manjih indie ekipa. Rijeka je povijesno bila dom Cateia Gamesa, studija koji je producirao pustolovne igre za PC, Mac i mobile te koji je 2020. akvizirala ruska Playrix. Na dalmatinskoj obali sjedi studio ANIQ, koji razvija VR naslove za šibensku Tvrđavu kulture.

Krovna organizacija koja cijelo ovo društvo drži na okupu jest CGDA (Croatian Game Development Alliance – Klaster hrvatskih proizvođača računalnih igara), osnivač analitičke i lobističke mreže koja industriji osigurava vidljivost prema javnim institucijama, HAVC-u i Ministarstvu kulture i medija. Prema najnovijoj analizi CGDA-e za 2024., provedene u suradnji s jednim od tri vodeća teleoperatera, ukupni prihodi domaće gaming industrije dostigli su rekordnih 72,4 milijuna eura, dvostruko više nego 2019., i više nego u pandemijskoj 2020. koja je donedavno bila rekordna. Čak 86 % domaćih studija radi na projektima vlastitog intelektualnog vlasništva lansirajući preko 20-ak naslova godišnje, paralelno radeći na stotinjak njih, a svatko tko traži autentičan zvuk mora pronaći svog glazbenika. Indie studiji poput Misfit Villagea (Go Home Annie) ili Red Martyr Entertainmenta (Saint Kotar) rade s domaćim kompozitorima koji razvijaju vlastiti glas upravo u tim manjim, slobodnijim formatima. Da bi se razumjelo gdje glazbeni autori zapravo rade, valja pogledati tko su njihovi naručitelji.

Domaća gaming scena okuplja iznimno raznolike studije:

• Croteam, Zagreb: Serious Sam, The Talos Principle u vlasništvu Devolver Digital od 2020.
• Pine Studio, Zagreb: Escape Simulator, Faraway serijal više od 3M prodanih kopija
• Gamepires, Zagreb: SCUM, Gas Guzzlers, akvizirala britanska Jagex 2022.
• Ironward, Zagreb: The Red Solstice, Solstice Chronicles, strateški žanr
• Exordium Games, Zagreb: 100 + naslova, hyper-casual i inovativne igre
• Misfit Village, Hrvatska: Go Home Annie, horror, sufinancirao HAVC
• Red Martyr, Entertainment, Pula: Saint Kotar, horror avantura smještena u Gorski kotar
• Bad Elektron, Slavonija: Vučedol – kartaška igra, prvi projekt poduprt HAVC-om

Ono što je karakteristično za domaće studije jest da su mnogi od njih upravo oni najuspješniji na kraju postali metaakvizicija stranih kompanija. Croteam je kupio Devolver Digital, Gamepires je preuzeo Jagex, a Cateia Games prešla je pod Playrix. Fenomen nije neobičan u globalnoj gaming industriji jer manji, inovativni studiji grade IP, a veće korporacije ih kupuju. Pitanje je što se tad dogodi s domaćim glazbenicima i njihovim ugovorima odgovor je, nažalost, individualan, ovisan o vlasničkoj strukturi i primopredaji uvjeta, ali povremeno vrlo nejasan i zahtijevao bi zasebno istraživanje.

Glazba za igre u ovom ekosustavu dolazi različitim putevima. Ponekad je to interni audiodizajner zaposlen u studiju (kao što je slučaj s Croteamom), ponekad freelancer koji paralelno radi za više projekata, a ponekad bend ili kolektiv koji eksperimentalnim pristupom generira ambijentalni materijal za indie naslove.

Damjan Mravunac (Croteam, Velika Gorica/Zagreb od 1999.)

Ako postoji jedna osoba koja je utkala Hrvatsku u DNA globalne gaming kulture, onda je to Damjan Mravunac. Rođen i odrastao u Velikoj Gorici, Mravunac je 1999. zaposlen u tad mladom zagrebačkom studiju Croteam kao kompozitor i dizajner zvučnih efekata. Ono što je uslijedilo jest jedna od najneobičnijih karijera u europskom game audiosu, više od četvrt stoljeća glazbe za jednu od najprepoznatljivijih igračkih franšiza na svijetu. Serija Serious Sam, začeta 2001. naslovima The First Encounter i The Second Encounter, donijela je Mravunčev karakteristični zvuk: nabrijani heavy metal s orkestarskim naletima, „run and gun“ energija pretočena u gitarski riff. Radi se o glazbi koja ne postavlja pitanja, nego tjera igrača naprijed bez daha i predaha.

Soundtrack za Serious Sam 4 iz 2020. koji je Laced Records objavio i na deluxe vinilu predstavlja i gitarista Nine Inch Nailsa Robina Fincka kao gostujućeg muzičara, što govori o razini kojom je Mravunac operirao. Domaći heavy metal bend Undercode također se pojavljuje na nekoliko brojeva tog albuma. No, tek je The Talos Principle (2014.) pokazao punu širinu Mravunčeva talenta. Croteamov filozofski puzzle-svijet zahtijevao je potpuno drukčiji pristup i dobio ga je. Atmosferski, zborski, gotovo meditativni soundtrack koji se lijepo složio s tematskim pitanjima igre o slobodnoj volji i svrsi postojanja bio je jednako hvaljeno djelo kao i sama igra. Nastavak The Talos Principle 2 (2023.) te spinoff Tales Beyond Horizons (2025.) potvrđuju da Mravunac nije statičan, već mu glazbena evolucija prati konceptualnu evoluciju serijala. Danas je Mravunac i chief operating officer Croteam Incubatora, programa kojim Croteam podupire manje domaće indie studije.

Saša Dukić (Pine Studio, Zagreb, od 2012.)

Pine Studio osnovan je 2012. iz garаže četvorice studenata, jedno je od rijetkih domaćih studija čija je igra postala bestseller na Steamu u svojoj kategoriji. Escape Simulator (2021.) i njegov nastavak Escape Simulator 2 (2025.) prodani su ukupno u više od 3 milijuna primjeraka. Iza glazbene atmosfere tih naslova stoji Saša Dukić, interni kompozitor Pine Studija. Dukićev pristup glazbi za Escape Simulator zrcali dizajnersku filozofiju igre same koja je elegantna, enigmatska, nesmetljiva. Svaka soba od drevnog Egipta do viktorijanske vile i svemirske postaje dobila je distinktivan zvučni identitet koji pomaže igraču ući u rješavačku meditaciju bez da ga izvlači iz nje. Ukupno, Dukić je za oba naslova komponirao više od 56 skladbi u trajanju od gotovo tri sata glazbe, što je relevantan produkcijski poduhvat. Dukić je radio i glazbu za mobilne serijale Pine Studija: Faraway serijal (svih šest nastavaka), The Academy: The First Riddle te Cats in Time.

Goran Dragaš (InfraSound Trailer Music, Vukovar, od 2012.)

Goran Dragaš nije u prvom redu game kompozitor, ali jest dokaz kako se iz posve nepretencioznih početaka u Vukovaru može izgraditi karijera koja doseže do Marvela, Star Warsa i igre Diablo IV. Dragaš je osnivač izdavačke agencije InfraSound Trailer Music, specijalizirane za kreaciju glazbe za filmske trailere i videoigre. Njegova glazba korištena je u trailerima za Spider-Man: Homecoming, Logan, Pirates of the Caribbean 5, Game of Thrones te u trailerima za igre poput Shadow of Mordor i Diablo IV. Ukupno, njegove su skladbe ugrađene u više od 700 TV projekata diljem svijeta, a sebe definira kao kompozitora za trailere i indie igrice. Njegova priča je i priča o demokratizaciji produkcije. Dragaš je sam naučio sastavljati trailersku glazbu bez formalnog glazbenog školovanja, satima prateći tutoriale, radeći na posuđenom računalu. Danas vodi agenciju putem koje zapošljava nove Dragaše i surađuje s kompozitorima iz regije.

Filip Lacković (Filip Lackovic Music, Hrvatska, RPG/tabletop scena)

U međunarodnoj RPG zajednici, posebno onoj koja se vrti oko Dungeons & Dragons i srodnih tabletop videoigara, ime Filipa Lackovića steklo je kultni status. Lacković komponira ambijentalnu glazbu s naglaskom na slavenski melos i dark fantasy ugođaj, zvuk koji evocira maglovite šume, stare zamkove i legendarna stvorenja. Posebnu popularnost stekao je albumima za kultnu D&D kampanju Curse of Strahd smještenu u gotički setting Barovia nalik na folklore jugoistočne i srednje Europe. Lackovićev je zvuk intuitivan, atmosferski, nenametljiv, idealan suputnik za stolne i videoigrače koji traže imerzivnu glazbenu kulisu, a ne naglašenu temu. Lacković je primjer novog tipa game kompozitora, bez veze s konkretnim studijom, bez ugovora s Croteamom ili Pine Studijem, ali s globalnom publikom koja ga pronalazi izravno putem Bandcampa, Spotifyja i YouTubea. Njegova karijera demonstrira kako digitalne platforme i specifične zajednice poput D&D zajednice koja broji milijune aktivnih igrača mogu hraniti sasvim nišni, ali profitabilni model glazbene produkcije.

Stroj koji skladа: AI i sudbina game kompozitora

Pitanje koje danas progoni sve koji zarađuju glazbom od autora džinglova do simfonijskih kompozitora, posebno je gorući izazov u industriji videoigara. Zašto? Jer gaming industrija – više od bilo kojeg drugog medijskog sektora – je early adopter tj. upravo ondje su se prvo testirali proceduralni glazbeni sustavi, adaptivne audiotehnike (FMOD, Wwise) i sad generativna AI glazba. Prijetnja je brojčano dokumentirana.

CISAC (Međunarodna konfederacija društava autora i kompozitora), koja zastupa više od pet milijuna kreativaca, objavila je u prosincu 2024. prvu globalnu ekonomsku studiju o utjecaju AI na glazbenu i audiovizualnu industriju. Nalaz je u najmanju ruku nelagodan jer do 2028. glazbenicima prijeti gubitak 24 % ukupnih prihoda zbog supstitucijskog učinka generativne AI. Britansko istraživanje UK Music iz studenoga 2025. pokazalo je da čak 66 % glazbenih autora smatra da im AI predstavlja prijetnju karijeri. U konkretnom gaming kontekstu, problem je još specifičniji. Indie developeri uvijek opterećeni minimalnim budžetima i kratkim rokovima posebno su skloni posezati za AI glazbenim generatorima. Alati poput AIVA, Suno i Udio nude funkcionalne, generičke, royalty-free pjesme za minutu.

Za male indie studije koji ionako nisu mogli priuštiti profesionalnog kompozitora, ne moramo naglašavati koliko je ovo privlačna opcija. Za kompozitore koji su gradili karijeru upravo na tim indie projektima ovakav scenarij postaje egzistencijalni problem. Stručnjaci koji ne pate od „katastrofizma“ rade razliku između dviju razina game kompozitora. Oni na vrhu kao što su spomenuti Damjan Mravunac, Saša Dukić, Filip Lacković rade za studije koji grade specifičan glazbeni identitet igre kao dio svog brenda pa su utoliko manje izloženi „robotizaciji“ svojih kreativnih glazbenih rješenja. Escape Simulator bez Dukićeve glazbe bio bi drukčiji proizvod kao što bi The Talos Principle bez Mravunčevih atmosferskih kompozicija bio siromašniji filozofski iskaz. AI može generirati funkcionalan zvuk ali zasad u masovnoj uporabi ne može generirati identitet. Oni u sredini, freelanceri koji produciraju „dobru“, ali ne nezamjenjivu glazbu za manje projekte, najviše su izloženi supstituciji.

Adaptivna glazba, jedan od najuzbudljivijih game audiokoncepata, gdje se glazba mijenja u realnom vremenu ovisno o akcijama igrača, zasad je i dalje područje gdje AI nailazi na zid. Implementirati glazbu koja se prilagođava ritmu borbe, emotivnom luku narativa ili stohastičkim ishodima bez gubitka koherentnosti zahtijeva razumijevanja dramaturgije koje algoritmi tek naziru, ali još ne posjeduju. No ako je pratiti brzinu onih koji se „tek naziru“ brzinom mjeri se mjesecima, ne desetljećima.

Na domaćem terenu, tema „preuzimanja skladanja glazbe ljudi od strojeva“ je još tiha, gotovo kao da industrija čeka vidjeti što će se zbiti sa strancima, ali neupitno je da će trendovi biti upraćeni. CGDA se zasad fokusira na infrastukturne izazove kao što su razvoj studija, formalno obrazovanje (Akademija dramske umjetnosti pokrenula je Edu4Games program za razvoj studija videoigara), pristup EU fondovima. No pitanje autorskih prava na glazbu generiranu ili učenu na korpusu bez dozvole autora dolazi vrlo skoro. Kao što je Warner Bros.  2025. potpisao milijunsku nagodbu s AI startupom Suno i kao što su sve veće izdavačke kuće počele ulagati u AI alate za glazbu, upravo te iste alate koji prijete prihodima njihovih vlastitih autora.

Glazba za videoigre i dalje je jedan od najpodcjenjenijih glazbenih žanrova u javnom diskursu, barem u Hrvatskoj gdje game kompozitori ni izdaleka ne dobivaju pozornost koja se posvećuje autorima filmske i TV glazbe. A opet, radi se o autorima čiji rad dostiže desetke milijuna korisnika koji, bez obzira na to znali to ili ne, pamte atmosferu igre jer je glazba to iskustvo utjelovila.